Dugo se nakanjujem sa pisanjem priloga o putovanju u Edinbrugh.
Čovjek teško ostavlja svoja učenja, iskustva i dogme u stvaranju nečeg novog. Isti taj čovjek koji nužno akceptira nove i veoma drugojačije miljeer i situacije bude zatečen da upada u bizarnost, banalnost i trivijalnost u svojoj kreativnosti. Šta čovjek da piše o Edinburghu kad se sve nalazi na bezbroj stranica interneta polazeći od onih oficijelnih preko faktično-naučnih do onih turističkih i entuziajtskih. Zato sam se odlučio da jedan širi ram i kontekst gdje ću smjestiti mnogo privatnoga. Nadam se da neće biti neprikladno i sladunjavo.

Ajda se vratila krajem oktobra. Bila je godina dana Praga, učenja o filmu, samostalnog življenja, uživanja u fantastičnom ambijentu i drugojačijoj kulturi, sazrijevanja… I bilo je mnogo vjezbanja, a i plesanja uz Whitney Houston

Vrijeme je da se stane na vlastite noge, pravi posao, vlastiti stan,….. Stockholm je najbolji, drage su i druge svjetske metropole, ali Stockholm je najbolji.
Viktor Rydberg, jedna od najboljih gimnazija u Štockholmu, Ajdino završno svjedoćanstvo, sve petice, sreća, ponos i nevidjeno slavlje i onda naša Laureatica hoće da uzme Sabbatsår, godinu dana da se odmara od škole i učenja, da radi nešto drugo. To je jedno divno življenje blagostanja u Švedskoj i veoma čest odabir mladih gimnazijalki, ali ambiciozni doseljenici imaju strah da dijete ne izgubi kontinuitet učenja, da odustane od nastavka školovanja,…. A onda ja sam imao jednu bolest sa nepredvidivim ishodom. Pet godina sam svakog petka prije spavanja davao sam sebi jednu injekciju interferona. Želio sam da Ajda završi fakultet prije moje eventualne smrti. Laureatica je popustila pod pritiskom, pritiscima! Sa nepunih 21 godinu, ta protjerana Sarajevska beba, dobila je diplomu Štockholmskog Univerziteta i Vozačku dozvolu!
Na prvom mjestu zdravlje, onda opremanje za tržište rada i onda dugoročno najvažnije, izaberi posao koji voliš, koji ti odgovara i koji će ti pružiti mogućnosti za razvoj, tupio je otac godinama.

Koji je to posao, imali takvog za mene, počela je Ajda istraživati. Šetala se po raznim poslovima nekad sa mladalačkim žarom, nekad bezvoljno, nekad onako bez veze,… Počela je bila maštati i istraživati mogućnosti za Los Angeles, London,…. I onda je bio Prag sa Filmskom školom kao kompletiranje i zaokruženje obrazovanja. I bila je jos uvijek Lady Gaga na prvom mjestu.
I onda valjda drugog nedeljnog ručka kod tate pita Ajda, Tata, hoćemo li ti i ja putovati u Edinburgh za Uskrs? Hoćemo! odgovorih odmah.
Zašto u Edinburgh? Fantastičan grad, pričao joj je njen kolega koji je tamo studirao, a onda, a onda ehe pa onda tu je živjela i pisala pa i u dva čuvena kafeer Joane Rowling, J.K. Rowling, pisac knjiga o Harry Potteru. Te knjige Ajdica je čitala gotovo u dahu, neke sekvence i više puta, stajala u redovima da ih prva kupi, a onda gledala i još uvijek gleda filmove o Harry Poterru. To su bile godine njenog djetinjstva i mladalaštva, godine beskrajne i sadržajne slobode, bezbrižnosti, letova do neslucenih nebeskih visina.
Zašto za Uskrs, ove godine dolazi rano, biti će hladno, tamo uvijek kiši, a onda putovanja su puno skuplja u vrijeme praznika….. Ja sada intenzivno tražim posao pa ako počnem raditi….
Zašto tako putovanje sa tatom iznenada i na brzo?
Mislim da je to bilo instiktivno traženje nekog unutrašnjeg balansa. Ajdica je znala koje poslove će tražiti, doživljavala je to veoma ozbiljno i odgovorno i to je bila velika promjena za nju. Valjalo se pokoriti svetosti preokupacije radnog života; rad, rad, rad,…pa onda računi, računi, računi,…. Lijepo se bilo sjetiti i opet doživjeti ona divna putovanja sa ocem kada je kao vragolasta djevojčica, a kasnije kao djevojka hodala po krovovima Triumfalne kapije, Katedrale u Milanu, Kosog tornja u Pisi,….; buljila u originale Mona Lise, Poslednje večere…..; pala s nogu razgledajući Pompeje, Ufizzi,….; krivila vrat u Sikstinskoj kapeli, slušala Štraussa u kružećem restoranu na vrhu TV-tornja u Beču, preko tri sata čekala na ulaz u Madame Tussauds, rashladjivala se uz La fuente Mágica de Montjuïc u Barceloni, jela tortu na Trgu Svetog Marka i slušala klavir u živo, penjala se specijalno obučena stepenicama Palais des Festivals u Kanu…. haj, haj, haj….te vozila čamac sa tatom po Vltavi u Pragu.

I onda sudbinsko poravnjanje, Ajda je dobila posao krajem novembra, a stan u gradu krajem februara 2018. Bilo je to nevjerovatno ostvarenje snova.
Sada sva moja izbjeglička djeca žive u gradu. Prvo je Mia dobila stan, zatim Deno i sada Ajda. Sve troje žive u Štockholmu na ostrvu koje se zove Södermalm.

Napokon Edinburgh, kao kruna Ajdinog instiktivnog plana, Edinburgh kao nagrada prvo za Ajdicu, a onda i za njenog ponosnog Pappina.
Avion je letio veoma rano; ledeno, snježno i vjetrovito Štokholmsko jutro, uhvaćena prehlada, a onda sunčani Edinburgh. Od aerodroma do hotela sjedio sam na spratu autobusa i preznojavao na suncu ne bi li preduprijedio razvoj prehlade. Bezuspješno, ali nisam imao temperaturu!
Prvi dan je bio u znaku Harry Pottera, prvo The Elephant house, stražnja sala sa pogledom na Edinburgšku tvrdjavu, tu je sjedila Joane Rowling sa svojom bebom i pisala prve dijelove svojih najranijih romana. Tu smo sjedili, prezalogajili nešto, slikali, istraživali i oćutavali tu zagonetnu atmosferu. Uslikali smo i grafite na zidovima oba WC-a. Onda smo išli na Greyfriars Kirkyard, groblje od 15 vijeka gdje je Joane Rowling dobila inspiracije i posudila imena sa nadgrobnih ploča za čuvene likove svojih romana. Ajdica je bila veoma revnosna u traženju nadgrobnih ploča sa čuvenim imenima, sunce se leptiralo sa sjenama oblaka, počeo se osjećati miris trusne kišice, ja sam se bio umorio od slikanja.

  

   

Škotska je EU-s največi proizvodjač nafte i prirodnog gasa, jedna od Evropskih največih turističkih destinacija, Whisky, Killt i Bagpipes prve asocijacije, duga nacionalna i državna istorija, jake živuće i živopisne tradicije,…
Glavni grad Edinburg još od 1437., turistička “Sjeverna Atina”, Europski treći finansijski centar, nezamisliva više stoljetna živuća arhitektura, kulturni spomenici,…..

 

Hajde da poslušamo čuvenu Scotland the Brave sa Andre Rieu!

Drugi dan je bio dosadno sitnokišan od budjenja, National Museum of Scotland , četiri  minute od hotela. Fascinantno, znanstveno, fenomenalno i sve u tom stilu! Čovjek odjednom bude iznenadjen i zaprepašten koliki je udio Škotske u razvoju naše novije civilizacije. Tamo sam sreo i još malo bolje upoznao moje stare poznanike: Adam Smith, James Watt, Alexander Graham Bell, David Livingstone, David Hume, Walter Scot, Arthur Conan Doyle, Sean Connery,…. Koncept Muzeja je udobnost i sadržajnost za sve posjetitelje od male djece i familija do ozbiljnijih pojedinaca. Moj iritantni nos, grlo i suzave oči nisu došli do izražaja preko dva sata, onda odmor sa čajem i sconesom pa nastavak. Ulaz je besplatan!

  

  

Treći dan, opet trusna kišica od jutarnje kafe, National Gallery of Scotland, 7 minuta od hotela i to nizbrdo! Leonardo da Vinci (1), Rembrandt, Botticelli, Velazques, Monet, Tizian, Rafael, Gauguin,….. od Skotskih slikara ističem Johna Constablea i Samuela Bougha i njihove fantastične pejsaže,. Svjetska elita slikarstva pa i skulpturstva zastupljena sa vječitim platnima i skulpturama na najvišem nivou. Namjenski kupovano, testamentirano, nasljedjeno, a najvrijednija donirana od poznatih Škota, hvala i u moje ime! Monumentalni kompleks  u centru grada, gradjen da reprezentira odnos Škota i Škotske države prema umjetničkim i kulturnim civilizacijskim tekovinama našeg svijeta i pruži največu preglednost i udobnost za posjetioce. Bravo za Škotsku! Ulaz besplatan!

  

  

U jednom trenutku se pojavilo sunce. Ajda i ja onako po Balkanski zauzesmo mjesto u osunčanom izlogu kafeterije sa pogledom ka Princes Street Gardens. Samo što smo sjeli ponovo se naoblaci i poče opet rominjati kišica.

Poslije smo išli kružiti po novijem dijelu grada. Onda je Ajda našla lijek protiv prehlade, kesice sa prahom koji se razmuti u vreloj vodi i pije topao. Lijek je bio veoma djelotvoran!

Iako smo kružili svakog dana po raznim prodavnicama imali smo i jedan samo shopping day. E tog dana ugledasmo na kraju beskonačno duge Princes Street, Calton Hill, Brdo monumenata – spomenika. Tu smo najviše pokisli pogotovu što smo svratili i na Old Calton Burial Ground da posjetimo David Hume Mausoleum. Tog sam velikog filozofa zapamtio još iz srednjoškolskih dana. Na Calton Hillu  stoje ponosno i prkosno i pod UNESCO zaštitom Nacionalni spomenik Škotskim vojnicima i pomorcima koji su poginuli u Napoleonovim ratovima. Namijenjen je, prema natpisu, “Spomenik prošlosti i poticaj budućem herojstvu muškaraca iz Škotske”, Nelsonov spomenik, Dugald Stewart spomenik, Spomenik političkih mučenika,…….

 

Poslednji čitavi dan ostavili smo za Edinburgh Castle  –  Obavezno pregledajte ovaj link!Sve dane posjete i sve metereološke stranice na internetu prognozirale su sunce za taj dan. I bilo je sunce ali prilično svježe i puhalo je.
Edinburgh Castle je kao duh grada. Gdje god se nalazite i pogledate oko sebe iznenadi vas ta utvrda sa nemogućih visina koja vas gleda odozgo i uvijek u drugačijim izdanjima, nevjerovatno. To je jedna specijalna utvrda, nebu pod oblake, izdignuta odjednom okomito iz grada sa fantastičnom složenom arhitekturom.
Najviše smo bili impresionirani jednom prigodnom ceremonijom ispred Castlea, zatim samim kompleksom iznutra i onda možda prije svega sa zatvorom iz davnih vremena. Neshvatljivo da su ljudi mogli živjeti i preživjeti zatvorske dane u onakvim bolesnim uslovima. A onda i spomenik poginulima u I Svjetskom ratu. Za mene je bio frapantan podatak da je u I Svjetskom ratu poginulo 150.000 Škota. Škotska je tada imala ca 4.700.000 stanovnika. Opet preporučujem da pregledate link Edinburg Castle i prvo pritisnite The Crown Jewels!

 

 

Na Castle se dolazi jedinim pristupnim putom, najčuvenijom Edinburgskom ulicom, Royal Mile . Naš hotel je bio na jednom od uglova te historijske ulice i njom smo prolazili pa i krstarili gotovo svakog dana. Tu su se okupljale turističke grupe prije obilaska i posjeta značajnih mjesta u gradu. Bilo ih je previše obzirom na vrijeme. Najviše Španaca, a onda Nijemaca i drugih. Imao sam jednu poštapalicu, “Jadni Španjoneri”. Kao tješio sam nas zbog hladnog i lošeg vremena jer su oni cvokotali i bili su urnebesno obučeni, svaki je imao više proljetno-ljetnih kombinacija na sebi odjednom. Pomalo rezignirano sam registrovao ulične zapreke u pričuvi, sa strana ulice, preventiva protiv terorista.

 

 

Škoti, fantastičan narod. Žive na najjednostavniji i najljudskiji način sve moderne tehnologije. Takav život smo nekada pokušavali živjeti i mi u bivšem Sarajevu. Poslušajte i pogledajte snimak pjesme Ah meraka u večeri rane i doživite krajnju jednostavnost ambijenta i muzičara, ali i vrhunsku interpretaciju i doživljaj jedne sevdalinke. To vam je Škotski život po mom kratkom iskustvu. Oni žive duboko sa svojom tradicijom ponosno i fascinantno iako su kao mali narod u Velikoj Britaniji još od 1707. godine. Restorani su im uvijek puni sa domaćim. Ajda i ja smo u dva navrata imali problem da večeramo, nije bilo restorana sa praznim mjestima. Fasciniran sam arhitekturom Edinburga. Prije sam govorio da buduće arhitekte moraju  polagati prijemni ispit na Hussmanovom  Parizu, a sada dodajem i Starom Edinbughu. Imam veoma loše mišljenje o suvremenoj arhitekturi. U sobi hotela smo imali kuhalo za vodu – čajnik, to me je spasilo! Hotel je u staroj zgradi, ali sa modernim servisom. Bilo je čisto, udobno, kartički veoma prijatno, ali bez dobre stare recepcije i dobrog starog kafe-šanka. Nekoliko mladjih osoba u majicama je radilo sve od registrovanja na kompjuteru koji se nalazio kao bez veze na nekom šanku do posluživanja gostiju kafom ili….. Mislio sam kupiti neku garderobu za sebe nadajući se naći odgovarajuće veličine obzirom da sam ja po gradji bliži Škotima nego Švedima. Medjutim meni odvratna globalizacija i tamo je učinila svoje. Iste robe svuda po svijetu.

 

Izaberite jednu sliku za pozdrav. Mi kompletiramo sa Flower of Scotland !