Bilo je to početkom 50-ih, nisam bio pošao u školu, Nana me uze za ruku i odosmo da ispratimo jednu familiju iz komšiluka koja se selila u Izrael. Prezivali su se Operhal i bili su jevreji. Nana im je dala neki poklon umotan u jedan fini rubac, tako su se onda zvale platnene salvete. Bilo se iskupilo mozda 20 ili 30 ljudi. Tada sam prvi put čuo za jevreje.

U dječačkim danima sam znao sresti brata i sestru koji se nisu igrali sa nama. Brat je bio dobroćudna debeljuca i uvjek se učitivo pozdravljao sa nama, ali i znatiželjno gledao kako smo se mi igrali. Sestra je bila dosta zatvorena i povučena i imala je velike oči i loknavu srednje skraćenu kosu. Bili su jevreji.

1957. godine umro je bio Moša Pijade https://sv.wikipedia.org/wiki/Moša_Pijade legendarni jugoslovenski komunisticki intelektualac, revolucionar, partizan, politicar,… Bio je jevrej i cijela Jugoslavija je žalila njegovu smrt, bilo je puno suza. Narod ga je volio!

U osnovnoj školi imao sam jednog druga, zvao se Smail Tokača i stanovao je na Gornjem Soukbunaru u kući sa strane Jevrejskog groblja. Bio sam imponiran sa grobljem kao dijete i kasnije u dva navrata kada sam malo detaljnije prošetao stazama izmedju grobova i zagledavaoo se u kapelu. Nadgrobni spomenici, kapela i ograda groblja bili su himpozantni.

I onda u više prigoda, godinama sam gledao strahotne dokumentarne filmove o holokaustu ili igrane filmove koji su imale i scene iz tragične prošlosti Jevreja. A i učili smo tokom cijelog školovanja o strahotama kojima su jevreji bili izloženi u II svjetskom ratu.

1967. godine počeo je bio i zavrsio, za samo 6 dana, rat izmedju Izraela i Egipta, Sirije, Jordana i Iraka. Mi smo navijali za arapske zemlje, dakle prvi put smo bili protiv jevreja.

Jevreji su se doselili u BiH prije više od 600 godina, https://bs.wikipedia.org/wiki/Jevreji_u_Bosni_i_Hercegovini vidi i https://www.jevrejsketeme.in.rs/jevrejske-teme-pdf/Kratka%20kronologija%20jevrejske%20zajednice%20u%20Bosni%20i%20Hercegovini.pdf

O Sarajevskim jevrejima sam slušao da ih je bilo užasno siromašnih, ali i užasno bogatih, da je bilo i više opasnih i ogavnih zelenaša, ali i veoma obrazovanih i kulturnih ljudi. Mnogi su sa svojim profesionalnim dostignućima promovirali Sarajevo u Europskim pa i svjetskim centrima!

Sarajevo je bio njihov grad kao i moj. Njihove sefardske melodije su se cesto sljubivale sa bosanskim sevalinkama. Jedna od takvih je i čuvena narodna i nekada himna Sarajeva, ”Kad ja podjoh na Bentbašu” https://www.youtube.com/watch?v=_X8gQlGcKLw

Prije II svjetskog rata bilo je u Sarajevu 10.000 hiljada jevreja, a nakon, samo oko 2.000 jevreja. Najveci dio ih je zavrsio u Ustaškom koncentracionom logoru Jasenovac. Mnogi su bili partizani i borili se za svoju zemlju. Pročitajmo sada o Sarajevskim jevrejima od gospodina Jakoba Fincija https://balkans.aljazeera.net/news/balkan/2017/7/20/sarajevski-jevreji-bih-je-za-nas-najsigurnije-mjesto-u-evropi

Za mog odraslog sarajevskog života jevreji su živjeli kao i svi mi drugi. Sarajevska raja nije nikada pitala koji si nego kakav si pa mnoge jevreje ja nisam ni registrovao kao jevreje u raznim poslovnim, kulturtnim ili kafanskim kontaktima. Ali ću se spontato sjetiti nekoliko jevreja iz mog sarajevskog života sa njihovim znakovitim životima.

Emerik Blum, osnivač i prvi direktor privrednog giganta ”Energoinvest”, https://balkans.aljazeera.net/blogs/2018/6/24/emerik-blum-vizionar-cija-djela-u-bih-jos-niko-nije-dostigao

Nisim Albahari revolucioner i partizan, https://sr.wikipedia.org/wiki/Нисим_Албахари

Isak Samokovlija, književnik i liječnik, https://www.biografija.org/knjizevnost/isak-samokovlija/

Zelimir Altarac – Čičak, kulturni stvaralac, promotor i ”maskota” Sarajevske pop i rockscene, https://www.klix.ba/magazin/muzika/preminuo-je-zelimir-altarac-cicak-legenda-sarajevske-muzicke-scene/210327017

Abinum Ješua – Šua, Sretali smo se godinama jutrima i veselo pozdravljali, ja od kuće u Štroamajerovoj do općine Centar, a on u obilasku radnji koje su vrvjele na potezu od Baščaršije do Marijin Dvora. Bio je dugogodišnji direktor brijačko-frizerske zadruge. Jedan je od 106 zatočenika koji su se 1945. godine uspjeli probojem spasiti iz Ustaškog logora Jasenovac, 106 od 600. Uvijek sam u jutarnjoj i hornoj vedrini njegova lica dozivljavao kao radost zivljenja poslije nekog Božanskog providjenja.

Zadnji put sam ga sreo u Sinagogi, jesen 1992., da ga pitam moze li pomoći da moj sin Deno napusti Sarajevo. Jevrejima je bilo dozovljeno napuštanje zarobljenog Sarajeva u konvojima. Nije mogao pomoći. Šua je umro prije 2 godine.

https://www.24sata.hr/news/proboj-iz-jasenovca-samo-je-106-logorasa-prezivjelo-bijeg-624637

Sjećam se kada je jevrejska narodna pjesma Hava Nagila bila hit u Sarajevu, prije mnogo decenija.

Ajda, moja kći, se od malih nogu preko škole senzibirala sa jevrejima i holokaustom. Kada smo bili u Beču morali smo posjetiti tamošnji Jevrejski muzej. Na recpciji je radio jedan sarajevski jevrej. Pomilovao je Ajdu po glavi kao najrodjeniju kćer. Ako sam dobro zapamtio u Beču je bilo oko 250.000 jevreja prije II svjetskog rata. Danas ih ima manje od 10.000. Johan Strauss je bio porijeklom madjarski jevrej kao i mnogi drugi Bečki velikani.

Na ljetovanju u Nici svako jutro smo od hotela šetali do plaže pored jedne čudne, kao zabarakadirane starije gradjevine na dva sprata ispred koje su uvijek bila 2 ili 3 markantna, naoružana vojnika u uniformama i sa modernim ogromnim puškama koje su uljevale strahopoštovanje. Zgrada je bila unekoliko neugledna, nije bilo nikakovih tabli sa natpisima, a mi smo uvijek bili na drugoj strani ulice zbog stražara. Jedne prilike neko je izlazio te odskrinuo veliku metalnu kapiju. Ugledali smo djecu koja su se igrala. Bila je to škola – predškola za jevrejsku djecu.

Za vrijeme pandemije Ajda se jedno vrijeme zanimala jelima iz raznih zemalja svijeta. Kada je htjela napraviti neki jevrejski hljeb trebali su joj neki specijalni začini. Izgoglala je bila neku rijetku prodavnicu u jednoj jevrejskoj školi u Štockholmu i otišla tamo da kupi. Nije bilo nikavih natpisa. Istraživala je i a Googlem navodjeno mjesto i malo šire, pokušala uči u školu, bila je kontaktirana iz škole kroz zatvorena ulazna vrata. Bile su veoma komplicirane procedure da neki stranac udje u skolu ili tajnovitu prodavnicu. Bilo je to u Štockholmu prošle godine.

Jedne godine sam za plažu kupio jednu poket knjigu od dvojice švedskih novinara. U jednoj trečini knjige pisali su o jeverejima u Evropi. Tada sam prvi put saznao da su jevreji stoljećima živjeli u getoima širom Europe. Mi o tome nismo ucčli u bivšoj Jugosalviji. Isto tako sam saznao da su u velikom broju uspjeli preživjeti razne epidemije i pandemije zahvaljujući religijskoj higijeni. Knjigu sam bio posudio sinu Deni i kako to obicno biva nisam je dobio nazad.

Prije nekoliko godina naletim na kjnigu Rothschild Familija – Moć– Bogastvo od Derek Wilson.

Geto, Judengasse, Frankfurt am Main od 15 vijeka pa do smrti Gutle Rothschild (1753-1849) majke 10 djece, 5 sinova i 5 kćeri. Otac i osnivač svojevrsne dinastije bio je Mayer Amschel (1743 – 1812). Porodično ime Rothschild – Crveni štit (njemački, roth shild) došlo je od crvenog štita sa njihove kuće. Pet strelica na štitu je simboliziralo petoricu sinova.

U getou se živjelo u nezamislivoj mizeriji i bijedi. Najtjeskobniji prostori trošnih kućica, otvorene sanitarije, nasipala se zemlja na grobove da bi se umrli mogli sahraniti, Nije im se dozvoljavalo proširenje prostora za život. Strogo su bili odredjeni dani i sati kada su se mogli kretati po gradu. Nisu se smjeli baviti gotovo ni sa kojim zanimanjem. Plaćali su neki trošak ako bi izgledali tradicionalno. Svaki alkoholičar ili kavgadžija mogao je bez ikakovih poslejdica da ih vrijedja i napada u njihovoj ulici ili čak i u njihovim kućama. ”Ali kad bi zasjalo toplo sunce i oni uživali na ulici i u sunčevim zrakama za jedan dan bi se rodilo toliko ideja o putevima u bolji život koliko ne bi za cijelu godinu kod drugih ljudi.” Odprilike tako glasi ova velika misao i rečenica.

Sa poslejdnje stranice korica knjige objavljujem text koji mozda u najboljem sižeu prepričava impozantnu historiju Rothschilda, Europe i svijeta.

Od Napoleonovih ratova do Drugog svjetskog rata, porodica Rothschild bila je najbogatija i najmoćnija porodica na svijetu. Njihova nevjerovatna historija počinje u jevrejskom getu u Frankfurtu sredinom 18. vijeka, gde je predak Mayer Amschel trgovao novčićima. Crveni znak ispred kuće ubrzo je postao prezime koje je garantovalo sve uspješnija poslovanja. Mayerovi sinovi su poslani u svijet i osnovali su podružnice u Londonu, Parizu, Beču i Napulju koje su ubrzo postali vodeće banke. Tako je bila stvorena poslovna mreža koja je donijela nevjerovatnu moc i bogastva. Kurirska djelatnost koju su Rothschildi izgradili i koja im je pružala najbrže i najpouzdanije informacije tog vremena bila je privatna ”digitalna revolucija” tog vremena. ”Kurirske usluge” koristile su generacije vodećih evropskih kraljevskih kuća i političari poput Metternicha, Disraelija, Bismarcka i Napoleona III. Rothschildovi su bili postali ljudi od njihovog najveceg povjerenja. Rothschildi su financirali nekoliko ratova, kolonizaciju Afrike i Australije, industrijalizaciju Europe, pratili su sve najznacajnije investicije svog vremena kao i kupnju Sueckog kanala od strane Engleza. Porodična potraga za moći, bogatstvom i luksuzom povećavala se za svaku generaciju, a njihove privatne palače, vrtovi, konji, jahte, umjetničke zbirke i vinogradi bili su najveći i najbolji na svijetu, kao i njihove donacije i dobrotvorne organizacije. Jevrejsko porijeklo porodice uvijek je bio bitan dio Rothschildovog načina života i zalaganja. Naravno, upravo je Rothschild bio prvi Židov u britanskom parlamentu, kao i u francuskom džokej klubu. Rothschild je uglavnom sam kupovao zemlju u Palestini za jevrejska naselja i tako postavio temelje državi Izrael. Nacizam je doveo do zatvaranja, smrti i raspada porodice i imovine, ali sada su se vratili među financijske moćnike koji postoje u svijetu. Priča porodice Rothschild stvarnost je koja nadilazi poeziju, priča o moći i bogatstvu, ali i o napornom radu, znanju i idealnosti.

Rothschildovi su se zenili izmedju sebe, najcesce je mladozenja zenio bratovu kcer. Bili su veoma strogi i nemilosrdni prema nekoliko clanova porodice koji su izabrali nejevrejskog partnera.

Rotschildovi su bili mecene za najuspješnije umjetnike i stvaraoce svog vremena. Kao jedan primjer, Betty von Rotschild njezin muz James Mayer de Rotschild i njihova kcer Charlotte de Rothschild su bili pokrovitelji, mecene, pored ostalih i za Gioacchina Rossinija, Frederica Chopina, Honorea de Balzaca, Eughenea Delacroixa i Heinricha Heinea. Prilika je de poslusamo Sopenov valcer koji je on poklonio svojoj ucenici Charlotte de Rothschild, Caterina Barontini i Valcer, op. 64, br.2.https://www.youtube.com/watch?v=ij9_ASbsfDQ

Njihovi prijemi i zabave su bili nenadmašni, a poziv je značio največi prestiž. Skupljali su i sačuvali najdragocjenije kulturne i umjetničke historijske predmete.

Kada smo bili poslednji put u Nici bio sam planirao da posjetimo Villa Ephrussi de Rothschild, https://www.villa-ephrussi.com/en ali su bile velike vrucine pa smo odustali. Nadam se da cu dobiti novu priliku.

Za vrijeme pandemije pratio sam uglavnom politicki desne i faktografske socijalne medije, najčešće na Youtubeu. Jedno vrijeme se spominjala i na sve strane hvalila knjiga pod nazivom ”Den här är en svensk tiger” Tiger na švedskom znači i tigar, ime za onu fantastičnu životinju ali i glagol ćutati, šutjeti,.. Knjigu je napisao jedan poznati švedski humorista, pisac i poddare (ima svoj govorni kanal na Youtube), pa se naslov može prevesti ironično sa Ovo je švedski tigar, kao šegaćenje sa umjetnim švedskim imageom ili Ovo je švedska šutnja, kao način izbjegavanja svake odgovornosti ili krivnje Švedske za politku prije, za vrijeme i nakon II Svjetskog rata. Knjiga je reklamirana kao istina o Švedskoj suradnji sa Nacističkom Njemačkom. Švedska je dozvoljavala slobodne transporte vojnika i ratnog materijala preko svoje teritorije. Prodavala najkvalitetniju željeznu rudu i kuglagere za Njemacku ratnu industriju gotovo do poslednjeg dana i bivala plaćena jevrejskim zlatom i zlatom drugih opljačkanih zemalja.

Familjen Wallenberg je jedna od najpoznatijih švedskih familija. Od početka 18. vijeka oni su sinonim u Švedskoj za uspješne bankare i finansijerere. Ugledni, bogati jevreji koji su uvijek bili tijesno povezani sa Švedskim vlastima. O njima čovjek čuje u Švedskoj ćim počne čitati novine. Njihovi uspjesi i image u Švedskoj dovode u zabludu tako da bi covjek pomislio da je Svedska bila raj za jevreje.

I onda čitam ja knjigu rodjenog šveda i jevreja (Aron Flam) koji Svedsku smatra svojom dragom domovinom, ali i koji pizdi na svoju domovinu, najviše na vladajuće socijaldemokrate i bivam iznenadjen nepravdama koje je Švedska drzava činila prema jevrejima. Iz knjige ću izdvojiti tri pojma; arisering, pravni pozitivizam i kuglageri.

• Arisering – čišćenje firmi, institucija, vlasništva, gradjanskih prava,…. od jevreja – je u Švedskoj imao neuporedivo blaže forme nego u nacističkoj Njemačkoj. Ali jevreji se nisu mogli zaposliti ili su gubili posao jer su jevreji. Firme u vlasništvu jevreja su imale nesavladivih problema. Jevrejsko vlasništvo je bilo veoma nesigurno. Jevreji su živjeli u strahu jer su Njemci imali dosta veliku slobodu djelovanja u Švedskoj. Jevreji su zivjeli u sjenama, neprimjeceni, u iscekivanju i trpjeli razne nepravde. Opšti društveni i svakodneni predznak za jevreje je bio negativan.
• Pravni poztivizam – država odredjuje šta je to što je etično i moralno. Nikakove filozofije, teorije, religije, ideologije,… Država je ta koja daje izvjesne slobode gradjanima. Ova filozofija pretočena u praksu i vlast ostavila je tragične posljedice na hiljade šveda koji su bili sterilizovani ili na drugi način ostećeni, kažnjeni ili povrijedjeni. Pravni poztivizam je često išao na štetu jevreja.
• Kuglageri – Nikakva moderna armija se ne može kretati ili funkcionisati bez kuglagera. Nikakav avion, automobil, podmornica, brod, tenk, voz, top, mitraljez,… ne može funkcionisati bez kuglagera. Švedska je sa svojim sirovinama, mašinama, patentima i stručnim kadrovima bila glavni proizvodjač najkvalitetnijih kuglagera na svijetu. Švedska je do 1944 godine pokrivala 58% potreba Njemacke za kuglagerima. Prije i za vijeme II Svjetskoig rata Švedska je izvozila u Njemačku mašine, rude, metale, papir i drvo. Isporuke su plaćane otetim jevrejskim zlatom i zlatom opljackanim iz okupiranih zemalja.

Veliki dio knjige se bavi sa Olof Palmeom, višegodišnjim švedskim predsjednikom i čuvenim svjetskim političarem. Kontekst je negativan zbog njegove promocije Jasera Arafata i PLO u vrhove svjetske politike.

Pisac Aron Flam je jedan veoma obrazovan i studiozan šved. U knjizi je iznio mnoštvo zaboravljenih, zamračenih pa i nonšaliranih fakata na kojima on gradi istine. Ali mislim da je njegovo srce unijelo izvjesnu konfuznost u ovu debelu knjigu tako da se čitalac može više puta zateći na nekom izvankontestualnom mjestu. Knjiga može pomoći svedima da rasčiste sa svojom ”kurvanjskom” prošlošću, a treba i da da jevrejima satisfakciju sa svojom suhom i faktografskom istinom. Malo je deprimirajuće da se nikakve polemike ne vode u Švedskoj o knjizi. Još uvijek živi švedski ”tiger”?

Na kraju cu zaželjeti da pamet, razum, realnost, solidarnost i čovječnost zaživi u odnosima izmedju jevreja i arapa, da i arapska i jevrejska djeca žive slobodno i bezbrižno širom svijeta, da mir dodje, da se ljudi okrenu ljepotama života i da zjedno grade bolju budućnost.

Završavam sa pjesmom Sarit Hadad – Čuj Izraele, čiji je teks titlovan na našem jeziku. Pjesma govori o običnom emotivnom covjeku i vjerniku.

Duboko potresen sa oktobarskim – 2023. tragicnim dogadjajima u Izraelu i Gazi, a koji jos uvijek traju objavljujem donju sliku kao neku suncevu zraku u toj predugoj i zlokobnoj tami.