Kad čovjek počne živjeti u Švedskoj, uskoro se suočava s nekim bezopasnim, ali vrlo iritantnim i dosadnim bolestima. Nakon 2-3 godine saznao sam da sam alergičan na polen, posebno na polen breze. Nakon toga sam saznao da imam suhe oči. A onda u kasnoj odrasloj dobi da imam kataraktu na desnom oku, sivu mrenu.

Od kraja marta do maja, sve što može procvjetati eksplodira u Švedskoj. Nakon zime, nisko i jako sunce iznenada dolazi sa rastućom toplinom koja svaki dan traje sve duže i duže, dan bude dug do 22 sata. Vazduh je pun polena koji se obično vidi. Mnogi, mnogi Šveđani pate od alergija na polen. Još u februaru na televiziji počinju reklame za razne tablete i kapi protiv alergija na polen.

Prvo sam se tvrdoglavio i nisam htio nikakav lijek, onda sam počeo sa kapima, pa sam onda morao početi i sa tabletama u kombinaciji, često se umivao i prao oči….. ali iritacije nisu prolazile. Poslije dvije-tri godine napornih švedskih proljeća otkrijem da ja u stanu imam problematičnu ventilaciju. U Švedskoj svi stanovi imaju vjestačku ventilaciju koja u odredjenim intervalima isisava zrak. Moj ventilacioni sistem je imao i usisne otvore za zrak koji bi kroz filter strujao preko radijatora u moj stan. Ispred mojih prozora nalazi se nekoliko veoma lijepih i visokih breza. Od te spoznaje smanjio sam otvore filtera i počeo ih mijenjati svake godine prije polen sezone. Moja osjetljivost na polen je sve više slabila i poslednjih nekoliko godina gotovo prestala.

Nakon prvog olaksanja hajde da poslušamo Zvonka Bogdan i Te tvoje oči zelene https://www.youtube.com/watch?v=08Q758-iu7U

U vrijeme največih patnji sa alergijom na polen pročitam jedan tekst u jednim švedskim novinama da u Štockholmu postoji klinika koja liječi polen alergiju stvaranjem imuniteta. Nazovem Kliniku i budem pozvan nakon 2-3 nedjelje.

Doktorica je bila porijeklom iz Finske, ali se činilo da je citav zivot provela u Švedskoj. Za vrijeme II Svjetskog rata iz Finske se bilo preselilo oko 80.000 finske djece od kojih je oko 7000 ostalo živjeti u Švedskoj.

Prvo smo počeli sa opsežnim i detaljnim pretragama u vezi svih mogućih alergija. I onda kao grom iz vedra neba kaže doktorica meni, Ti imas astmu, i prepiše mi neki lijek koji ću ja svakodnevno uzimati preko inhalatora. U nevjerici ipak počnem sa inhalacijama. Počnem sakupljati informacije o astmi preko interneta, od raznih poznanika, analizirati se,…. Nakon dvije nedjelje spoznam da se osjećam loše poslije inhaliranja. Prestanem sa lijekovima i zatražim jednu novu medicinsku procjenu kod drugog doktora. Doktor u Karolinskoj bolnici utvrdi da nemam astmu, ali da imam osjetljiva pluća. Doktor je bio arap porijeklom, ne znam iz koje države, i upravo je bio dobio unapredjenje za šefa odjela. Reče mi to nakon sto sam prekinuo njegov poduži telefonski razgovor. U Svedskoj ima oko milion astmaticara? Mnogi od njih se ne inhaliraju, upotrebljavasju samo neke tablete i zive bez problema.

Naravno da nisam nastavio pretrage oko imuniteta na polen alergiju kod doktorice.

Nekako sa polenalergijom, istovremeno sam imao problem i sa suhim očima, nedovoljno vlage u očima. Kapi i masti za oči skoro svakodnevno. Najnapornije je bilo u proljeće kada su mi polen alergija i suhe oči udruženo zagorčavale život. I onda budem kod nekog švedskog doktora za oči koji mi objasni da nema drugih lijekova za suhe oči i da su naši stanovi takvi, pogoduju suhim očima. I opet se zateknem da pomislim kako sam glup i idiot. Naime shvatim da mi treba vlage u stanu. Kupim nekoliko visećih posuda koje se napune vodom i objese o radijatore i jedan izuzetno dizajnerski lijep električni ovlaživac zraka. Veoma efikasan koji kada radi svijetli u 16 neonskih boja.

Poslednjih godina upotrebljavam samo ponekad kapi za ovlaživanje očiju. Ponekad, kad sjedim predugo pred raznim ekranima.

E sada ćemo napraviti prekid da poslušamo jedan vic. Prije nekoliko godina Švedska je mijenjala novčanice. Bilo ih je nekoliko iz bivše nam Juge koji su šparali novce u “dušecima” pa su se bili uzvrpoljili, kako zamjeniti veče količine novaca. Dakle Edin Adilović i Suljo i moždani udar, https://www.youtube.com/watch?v=1xGsJhofMyc

Sa nepunih 60 godina imao sam problem sa vidom kada vozim. Često bih na daljini u rondeli vidio više slika istog vozila. I onda jedan ljekar za oči, jedan indijac, veoma sposoban i na svoje i na moje iznenadjenje kaže mi da imam kataraktu na desnom oku, sivu mrenu, koju bih trebao operisati. Katarakta je tipicna za starije ljude. Poslao je uputnicu u Sabbatsberg bolnicu u Stockholmu. Sabbatsberg sjukhus je dobila ime på brdu u Stockholmu. Startala je kao novoizgradjena bolnica 1879. godine. Otisao sam na operaciju kod jednog postarijeg i veoma ljubaznog hirurga. Hirug je bio porijeklom iz Egipta. Iz Bosne sam, iz Sarajeva. A kako se izgovara tvoje ime? Zihar. Ne Zi-haaar? (sa uzlaznim dugim akcentom na haar). Ne, u Sarajevu ne. Zavrsih konverzaciju.

Imao sam jednu učiteljicu švedskog jezika, Sussane, jedna veoma inteligentna i šarmantne žena koja me zvala Zi-haar, i znala se šaliti izgovorom. Na žalost, umrla je.

Operacija je bezbolna i veoma efikasna. Hirurg je profesionalno odradio svoj posao. Nisam ima kasnije nikakvih problema!

U to ime evo jedne o plavim očima, davne nase, Sarajevske, Davorove i od Indexa, U jednim plavim očima,

https://www.youtube.com/watch?v=dq13zNT47ME

Nakon desetak godina došao je bio red i na moje lijevo oko. Ovaj put moj ljekar, porijeklom španac, pošalje uz moj pristanak uputnicu za operaciju u Globen kliniku za oči. Jedna nova klinika u sastavu Globen sportsko-privrerdnog centra u Stockholmu, jedno vrijeme veoma popularna klinika sa najmodernijim zahvatima na očima. U Švedskoj mnogo ljudi ima problem sa očima. Dobijem poziv nakon nekoliko nedjelja sa jednim bosnjačkim imenom i prezimenom u potpisu. Ljekar je bio od zapadne Bosne kojeg je rat zatekao na specijalizaciji na Ilidzi. Nemoj operisati oko. Nećes puno bolje vidjeti. Ja ću ti izliječiti suhe oči i biti će u redu. Nagovori me i ja pristanem iako nije ulijevao neko povjerenje. Bio je cijelo vrijeme u nekim pokretima, prilično nesredjen, nekoncentrisan. Začepit će mi suzne odvodne kanale tako da oči ne gube vlagu. Prvo smo terstirali jedno oko, a onda sam došao i za drugo. Nije bio pripremio orginalno sterilno pakovanje ćepića i pincete pa je išao tražiti po drugim ordinacijama. Našao je negdje neko otpakovano bez pincete. I onda mu je ćepić dva puta padao na postolje sa kojeg ga je on uzimao golim prstima. Nakon nedjelju dana dobijem jačmir, jednu gnojnu upalnu eksploziju ispod oka. Sanirao sam to uz pomoć jednog švedskog očnog doktora kojeg sam izabrao kod šefa klinike. Ali ostala je mala oteklina ispod tog oka i šanse da se upala opet pojavi. I pojavila se u Puli na ljetovanju 2019. godine. Srecom mogao sam kupiti antibiotike u hrvatskoj apoteci bez recepta. U Švedskoj bi prije mogao dobiti heroin bez recepta nego antibiotik.

I onda pandemija, karantin, kuća, kompjuter, tv, telefon, čitanje, dugi mračni dani,….

Vid na lijevom oku je postavljao sve više slabiji, zamagleniji.

Nije bilo uputno ići očnom lijecniku za vrijeme pandemije. I onda najbolje švedsko ljeto od sredine juna pa još uvijek, minimalan broj novozarazenih, doktor za oči, uputnica za Sabbatsberg bolnicu, bio sam isključiv, i 30. avgusta operacija i drugog oka. Kako se izgovara tvoje ime, pita me moj mladi hirug prije nego je počeo sa operacijom, egipcanin, kasnije ću saznati da je sin onog mog prvog hiruga, Zi-haar, odgovorih da ne komplikujem i čini mi se da mu je bilo drago.

Majka mi je pričala kako sam dobio ime. Neki je arap – princ dolazio u posjetu Jugoslaviji odmah poslije II Svjetskog rata i zvao se pored ostalog i Zihar. Ocu se svidjelo to ime koje je vjerojatno često u Arapskom svijetu.

Od polovine juna posjećujem moja mjesta u Štockholmu. Evo nekoliko slika.

Operacija je bila veoma uspješna. Odmah sam bolje vidio. 13.septembra imam zakazanu kontrolu.

Švedska je veoma bogata zemlja gdje privreda, finansije i tržište funkcionisu na najvisem nivou. Svedske ambulante, bolnice, razne medicinske ustanove i svi drugi medicinski prostori su najbolji mogući, oprema je sam svjetski tehnološki vrh. Lijecenje pacijenata se vrsi bez obzira na troskove u 99% slučajeva!!!! Komunikacije i informativni sistemi funkcionisu na visokoj razini.

Medjutim gradjanstvo je nezadovoljno zdrvastvom koje poslednjih godina erozira kako u organizacijskom tako i u stručnom smislu. Više desetina hiljada bolesnih čeka na operacije ukljućujući i najteže bolesnike. Kvalitet usluga zna biti veoma problematičan. Ne tako rijetko može se čitati o fatalnim pogeškama lijecnika ili nekog drugog medicinskog osoblja. Neki dijelovi zdravstva kao na primjer briga i pomoć ovisnicima ima najgore rezultate po smrtnosti u Europi i to godinama. Ne rijetko pacijent ne dobije vrijeme za posjetu kućnom ljekaru – preopterecenje. U poslednje vrijeme je startovalo nekoliko online ordinacija koje su veoma efikasne do jednog nivoa kada je potreban neposredan kontakt izmedju pacijenta i ljekara ili da uputnica specijalisti bude uvažena. Za ogromne novce gradjanstvo ne dobija ekvivalent. Više je razloga za to.

• Švedska od 1928. živi jednu vrstu kolektivnog, plemenskog, humanog, prijateljskog u velikoj mjeri pravednog blagostanja kroz pokret Folkhemmet, Narodna kuća. Živjeli su doslovno kao jedna velika fina porodica. “Osnova je bila da Svedska bude jedna narodna kuca za sve (zajednicka narodna kuca), gdje je drzava imala odgovornost sa obicni ljudu mogu zivjeti u drustvenoj i ekonomskoj sigurnosti.” Po mom osobnom sudu to je bilo društvo najbliže komunizmu, demokratskom komunizmu, u nasoj zapadnoj civilizacij. U tom blagostanju svi su bili veoma ljubazni, pošteni, radini, brižni i bezbrizni, veseli, društveno savjesni i odgovorni. Ova društvena savjest i odgovornost se ogledala u potpunom lojalitetu prema državno-birokratskom upravljanja radom i slobodnim vremenom. Kolektivizam je bio postao toliko urodjen pojedinacnom gradjaninu da su se počeli umišljati kao najjače društvo individualaca. To umišljanje kao i fingirana samosvjest da su vertikala ljudskih sloboda i prava, blagostanja i stanovnici neprikosnoveno najbolje države na svijetu još i danas živi kod majoriteta šveda. Istini za volju taj je sistem/pokret počeo nestajati od 1980-ih ali još uvijek tijesni majoritet ne želi spoznati fakta i realnost. Življenje zajedničkog slobodnog vremena moglo/može se vidjeti iz zajedničkih veselih dana kao što su, lordagsgodis – djeca jedu bombone samo subotama, semmeldagen – jedu se semle, voffeldagen – jedu se vofle,….. ili striktno važećih recepata za razna prigodna jela. Božić, Uskrs, Middsommar (sredina ljeta), su veliki i prelijepi praznici u Švedskoj koji se slave u tim divnim, veselim i u gotovo totalnim preslikama u cijeloj Švedskoj.

Izvršenjem svih poslova se upravlja sa državnog nivoa putem riktlinjer – smjernica koje su radnici prihvatili kao svoja orudja u radu, ne dovode ih u pitanja, obučavaju se i sprovode ih striktno. Nesprovodjenje smjernica znači gubljenje prava bavljenja konkretnim poslom.

U Švedskoj liječnici ne polažu Hipokratovu zakletvu. https://hr.wikipedia.org/wiki/Hipokratova_zakletva . Primjenjuje se sistem striktnog upravljanja i kontrole rada doktora i drugog medicinskog osoblja od strane birokratsko-profesionalne skuzbene strukture koja se nalazi u sklopu Nacionalnog odbora za zdravstvo i socijalnu zastitu. Ljekari se robotiziraju i stalno zatrpavaju sa raznim smjernicama o simptomima, kontrolama, postupcima, lijekovima,… Gotovo svi liječnici se više brinu da reaguju i odluče prema smjernicama, a ne prema stvarnim potrebama bolesnika. Ako se ne poštuju smjernice doktor moze odgovarati, a ako se javno suprostavlja smjernica može mu se oduzeti liječnicka legitimacija sto znači gubljenje posla u Svedskoj. Svedski ljekar, dr. Jon Tallinger se suprostavio “ubijanju” starih za vrijeme pandemije. Dokazivao je i dokazao da Svedska salje svoje stare, zaražene sa virusom SARS-CoV-2 u najgore muke da umru upotrebom morfija umjesto kisika. Mjesecima se borio preko socijalnih medija, raznim aktivnostim za skretanje pažnje, intervjuima svjetskim časopisima,… ali je bio izopsten od svedskih vlasti i iz svih mainstream medija. I kada mu je bilo došlo do oduzimanja ljekarske legitimacije preselio se u Dansku i nastavio tamo sa liječnickom praksom.

• Ovaj primjer je jedan tipičan primjer o švedskoj demokratiji. Čovjek može biti u pravu 100% ili imati neoborive dokaze za neke zloupotrebe ili kršenje zakona i ništa se neće desiti ako vlast želi tako. Bit će izopćen iz zvaničnih medija i okružen gluhoćom. Pojedinac je ništa, kolektiv je sve, posebno birokratski kolektiv.
• Birokratsko-esnafski (profesaionalni) sistem upravljanja radom vremenom se naselio sa sumnjivo sposobnim ljudima, dešavalo se da su smjernice gubile svoju opću i praktičnu vrijednost, u smjernicama često fokus nije bio na bolesnom čovjeku nego na resursima ili svedskom image (kao kod pandemije), članovi sistema nemaju nikakovu odgovornost za svoj rad, ako se postavi pitanje odgovrnosti onda se političari izdrkavaju raznim komisijama, relativiziranjem, gluhoćom,……. Pandemija je otkrila veoma lošu stranu Švedskog sistema upravljanja radom profesija, naročito u zdravstvu. Da bi to sanirali Švedska vlada ulaže znacajna sredstva u zemlji i inostranstvu u pokušaju očuvanja imagea Švedske kao neke pozitivne vertikale.
• Adminstrativno upravljanje zdravstvenim organizacijama je birokratsko – menadjersko. Struka ne upravlja zdravstvenim organizacijama. Največi udio je nedovoljno upućenih ili obrazovanih birokrata, a onda udio menadjera koji nisu uvijek lojalni sistemu i koji uspijevaju farbati političare za kojekva velika ulaganja sa apsurdnim specifikacijama troškovnika.
• Opisani švedski sistem je nužno doveo do erozije kompetencija, efikasnosti i odgovornosti. Gotovo sve sto se finansira iz poreza i drugim drzavnim prihodima, iz budjeta, čitav Javni sektor, pokazuje ozbiljne znake ne funkcionisanja i nesposobnosti. Osim zdravstva Švedska ima veoma velike probleme da integriše izbjeglice/doseljenike, sigurnosti gradjana (gotovo svakodnevno se dešavaju ubistva vatrenim oružjem, silovanja,….), godinama nedefinisanim školstvom, a ja bih dodao i sa ogromnim, sterilnim i veoma skupim birokratskom aparatom.
• Ca 40% radnika u zdravstvu su doseljenici iz gotovo svih zemalja svijeta. Svaki ljekar – doseljenik se formirao u svojoj domovini i kao osoba i kao profesionalac. Takve formiranosti nužno dovode do razlika u tretmanima raznih bolesti posebno kod onih liječnika koji ne žele ili nisu sposobni da se prilagode švedskom sistemu. Ja osobno uvijek biram stare klinike i stare švedske liječnike kad god mogu. Oni još uvijek žive bivša zlatna vremena u svom radu kada je Švedska zaista bila vodeća u svijetu i po zdravstvenoj zaštiti.

Da završetak priloga ne bi bio sumoran evo jednog starog vica o Muji.

Uhvatili ljudožderi Muju negdje u Africi i stavili ga u kotao sa drugom hranom i začinima da ga kuhaju. I onda ide ples oko vatre i kotla, svi se rauju skorom jelu. U jednom trenutku poglavica pozove vrača i pita ga zašto stalno prilazi kotlu i udara žezlom Muju, Bit će tvrdje meso, dodaje poglavica. A vrač poglavici odgovara, ma pojede nam svu rižu.

A uz vic ide i Enes Begović sa Oči moje kletvom bih vas kleo