Zmislite da ste iznad svemira i da možete vidjeti milione galaksija, zvijezda, mjeseca, asteroida, kometa… Zamislite taj beskrajni hladni mrak i beskrajna hladna svijetla zvijezda, te neshvatljive udaljenosti u gluhoj tišini prekidanom nekom škripom ili dalekim praskom. I onda odjednom u tom negostoljubivom beskraju, “negdje u zatišju”, naše Sunce, Sunce u neraskidivoj ljubavnoj vezi sa svojim veselim planetama – sunčev sistem, a medju njima najljepša Zemlja, Zemlja i Mjesec. Boje, toplina, svjetlost, voda, vazduh, najljepše harmonije, medjuovisnosti i skladovi, ŽIVOT! Život u beskraju oblika, varijanti u nastajanju i nestajanju. Život u vazduhu, u vodi, u zemlji, na zemlji; ljepote oblika, boja, mirisa, radjanja, zvukova, melodija, kretanja, šarmantnih i ljubavnih ovisnosti,… I onda ČOVJEK! Čovjek, živo biće koje shvaća, osjeća, spoznaje, voli, planira, svjesno gradi, razumije, pamti, razvija se umstveno. Razmislite o toj sreći i ljepoti koju živite

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Poslednjih godina često se sjetim jednog banalnog iskustva iz mladosti. Mislim da sam imao 13 ili 14 godina kada sam dobio zadatak od majke da napokon napravim reda na tavanu naše kuće. Tu se godinama odlagalo sve “što može nekad zatrebati” pa je postao pretrpan. Prvo sam sortirao sve stvari da bih odlučio šta će se baciti, a šta i kako saćuvati i plasirati. Pored ostalog bilo je mnogo konzervi, tegli i kantica sa raznim bojama u raznim konzistencijama (vodene, uljane, masne,….). Otvorim svaku, omirišem (?), probijem debele pokorice,….. baciti ili sačuvati?. Odvojim dvije – tri najnovije, a sa ostalima odlučim da eksperimentišem. Uzmem jednu veliku staklenku i počnem da miješam sve preostale boje; i crvene i plave i zelene i zute i bež i smedje, i bijele, a bilo je i malo crne. Miješao sam prilično dugo i naporno jer neke sa jakim konzistencijama (masne) nisu htjele da se razmute, spoje sa drugima. I na kraju dobijem staklenku punu neke “nikakve” mase boje govneta, baš tako boje govneta i “nikakvog” mirisa.

Göteborg, juni 2001. najvece demonstracije, neredi i izgredi u Svedskoj od 1810. do danas. 1810. mase su linčovale i ubile u Stockholmu Riksmarskalka, Axel von Fersen, sina najvise rangiranog Svedskog plemstva, grofa i odanog i pozrtvovanog ljubavnika Marie Antoinette. https://sv.wikipedia.org/wiki/Axel_von_Fersen

U Göteborgu se odrzavao EU samit uz gostovanje Georg W Busha, tadasnji USA predsjednik. To je bio povod demonstracija i nereda, a glavni uzrok je bila startujuca globalizacija vodjena od najvecih korporacija i nekompetentnih i priglupih političkih lidera. https://sv.wikipedia.org/wiki/Göteborgskravallerna

Zapadni nezasiti kapitalisti i burzovni bolesni glanceri bezobzirno su selili proizvodnje u Kinu, zemlju tada najjeftinije, najdisciplinovanije i krajnje poslusne radne snage. Kina je garantirala sigurnost investiranja i ugovornih uslova te pokazala da joj se moze vjerovati. Glanceri nisu mislili na civilizacijsko i tehnološko nasljedje, patriotizam, licence, intelektualna prava, radnike i nadgradnju u vlastitim zemljama, profit i bonusi su bili zasljepljujuci. A političari skučenih znanja i sposobnosti nisu imali kapacitete da shvate koji negativni efekti dolaze za njihove narode.

Protiv takve globalizacije su pokušali hrabri i vizionarski švedi i njihovi gosti iz svijeta okrenuti tok historije u drugačijem pravcu.

• 

U filozofskom i semantičkom smislu za život se može reči da je on, život, u stvari ljepota postojanja. Život, zemaljski i čovječiji život, je zemaljska ljepota postojanja i ta ljepota je taj život i zato se život kao takav može živjeti samo u svojim ljepotama. U bivšem (mojem) Sarajevu život se živio u ljepotama. Zato smo imali najljepše muzike, viceve, druženja, Raju, ljubavi, provode, zajebancije i selamete kao poništivaće jebenih situacija i vremena, umjetnosti, slavlja, kulture, mladost sa 5G inteligencijom, Zimske olimpijske igre ZOI 1984., Sve, ama baš sve Sarajlije, hoću reči sve prave Sarajlije, su živjele te ljepote, te originalne ljepote života.

Ovog puta ću preskočiti mišije rupe sa mahmurnim ili režućim nacionalistima, dežurnim jebivjetrima, egzaltiranim i samoprodavanim kvazi profesorima, političarima, misliocima ili istoričarima, prebjezima u Beograd javno ili u Zagreb ili negdje na Orijent najčešće inkognito. Dakle bavit ću se samo sa pravim Sarajlijama od kojih niko i nitko nije bio na spiskovima ratnih pljačkaša,šovinista i “branioca” torova.

Taj osjećaj za ljepotu života sam ponio sa sobom i u Švedsku i još ga uvijek nosim sa največom radošću i ponosom.

Kada sam 2000. godine, tražeći bolji posao u Švedskoj, posjetio Direkt Möbler, popričao sa Lars Gille, vlasnikom firme, shvatio da smo nas dvojica iz iste zivotne i duhovne skole te vidio konkretne primjerke švedskog i skandinavskog namještaja u fantastičnom ambijentu ogromnog butika, odmah sam se odlučio, ovdje ću smjestiti moj novi život, ovdje ću raditi i učiti o kulturi, umjetnosti, historiji, tradicijama moje nove domovine i njenih veoma finih i prijateljskih ljudi. I tako je i bilo.

Ali život na zemlji ima i svoju drugu dimenziju – borba za opstanak – preživjeti! Ispočetka bila je to životinjska borba, a onda pljačkaska, a onda robovlasnička, pa feudalna, pa kapitalistička, pa socijalistička, pa novo kapitalistička,…. Do ove poslednje, naše, čovjek je živio kao dijete majke prirode. U ovom posledjem sistemu čovjek se udaljuje od majke prirode i počinje stvarati svoju novu majku. Totalno i neodgovorno vladanje biljnim i životinjskim svijetom, uništavanje zemaljskih resursa, Genus teorije i propisi; razvodnjavanje bića porodice, familije; vladavina vrištećih minoriteta, zaostajanje ili zaglupljivanje naroda, napadi na religije bez konteksta, stvaraanje praznih situiranih individua, robotizacija sistema rada i djelovanja, mediji kao največi manipulatori i silovatelji prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, nesposobne i neefikasne demokratije, nesposobni političari, djelovanje i odlučivanje na osnovu osječaja, a ne znanja, totalno ignorisanje slobodnih intelektualaca,…..

Evo jedan lijepi muzički prilog u za inat genusarima The winner takes it all – At Vance (Pride and prejudice)

I sve je to postalo moguće nakon Zelene revolucije sa Nobelovcem Norman Borlaugom na čelu, https://sv.wikipedia.org/wiki/Norman_Borlaug Zapadna civilizacija je pobijedila glad i sve strahove oko egzistencije ljudi. Ta veličanstvena pobjeda ljudi nas je povela pravo u nove bestijalne i nepoznate bolesti i neizvjesnu buducnost.

Više je tumačenja šta to znači globalizacija. Švedska Nacionalna enciklopedija kaže, Globalisering (av global), proces promjena u kojem su države i društva diljem svijeta povezani u međuovisne odnose. Vikipedija kaže, Globalizacija je skup procesa (gospodarskih, društvenih, političkih i kulturnih) koji vode preobrazbi životnih uvjeta te sve većoj povezanosti i međuovisnosti pojedinih dijelova suvremenog svijeta., Švedsko tumačenje je, “Za razliku od internacionalizacije i lokalizacije, globalizacija uključuje sve korake potrebne za dostizanje globalnog tržišta. Opća definicija globalizacije obično se izražava ovako: proces koji znači da su zemlje svijeta međusobno bliže povezane”.

Sve ove definicije i druge koje sam na brzinu pročitao ne odgovaraju stvarnoj suštini procesa koji se pokušavaju uvrstiti pod riječ globalizacija. “Globalizacija” se dešava isključivo na svjetskom tržištu preko roba gdje su osnovni subjekti kompanije i ljudi koji proizvode i konzumiraju. Taj proces u suštini nema veze sa državama, kulturama, nacionalnim privredama,… Države se prilagodjavaju isključivo zahtjevima kompanija preko tržišta. Nema tu ni kultura, ni folklora, ni tradicija ni ponosnih glupih ratničkih nacija, ni nacionalnih privreda, ni nacionalne radne snage,….Marke roba su zamijenile made in, engleski jezik je postao jedinstveni jezik tržišta, ljudi idu za poslom i po nekoliko hiljada kilometara udaljenosti, mediji su omogućili brzinu i istovremenost na svim krajevima Zemlje, komunikacije su povezale sva tržišta na planeti u realnim vremenima,…

Volvo su kupili Kinezi i šta se desilo? Ništa! Tržište je odlučilo pa se fabrike nisu preselile u Kinu. Nastavljeni su razvoj i proizvodnja na istim mjestima i sa istim ljudima. Takoj je tržište odlučilo. Ono što daje dobru zaradu ne smije se rušiti. Ma kakva nacija, država, radnička klasa, siromašna područja,…

Hiljade kvalifikovanih radnika iz BiH, Hrvatske, Srbije,… trči trbuhom za kruhom na Zapad. U svakog radnika domovina ulaže sredstva na razne načine u prosjeku oko 20 godina. Desetina hiljada i tisuća doktora i liječnika i medicinskih sestara, i šofera i gradjevinara i …. napuštaju i osiromašuju ove zemlje, koje samo ponekad dobijaju neke proizvodne kapacitete ekološki sumnjive i ekonomski neakumulirajuće proizvodnje. I ni jedna od država ne može učiniti ništa protiv toga, protiv tržišta.

Na Zemlji se dešava mixacija osnovnih supstanci tržišta. Globalne kompanije i ljudi kao producenti i konzumenti se mixaju preko roba i usluga na jedinstvenom zemaljskom tržištu.

Baš kao u mojoj tegli. Da se tegla globalizirala vidjeli bi se slojevi ili inserti boja, ali ne jer su se atomi i molekule izmiksali i stvorili novu suspstancu bez mirisa i boje govneta.

Mixacija znači potiranje nacija, država, slobodnih ljudi i gradjana, tradicija, kultura, …. te dosegnutih nivoa društvenog standarada i blagostanja. Kina je za 30-ak godina napravila korak od 200 godina koliko je Zapadnim zemljama trebalo do privredne razvijenosti i dosegnutog nivoa blagostanja. Cijene rada se moraju nužno izjednačavati i naći negdje na prosjeku gdje će zapadne morati nešto pasti, a druge rasti. I ne radi se samo o platama radi se i o porezima odnosno opštoj potrošnji. Zapadne zemlje koje imaju starije stanovništvo i neefikasne demokracije u kojima večine misle da žive nešto slobodarski posebno (mogu blebetati do mile volje) naći će se pred sudbinskim pitanjem kako dalje. Na to sudbinsko pitanje danas se odgovara preko onanija ne finansijskim tržištima, još uvijek primatom nad najrazvojnijim patentima i starim forama.

Jebo me moj experiment sa teglom!

A sada Nat King Cole – Fascination – Grace Kelly, odmaknimo se u stvarnu bajku, otputujmo u Monaco i na vrh “razbojnicke” stijene gdje je srce Knezevine, dvorac i katedrala, a u katedrali poslednje pocivaliste prelijepe furstinan pored njenog fursta (Reiner). Naklonili smo se bili sa dubokim pijetetom uz “Počivali u miru Božjem”. Ja cu se jos sjetiti i najvece operske dive, Marie Callas i njenog Onasisa sa naocalama i vjecno usidrenom jahtom u najmondenskijoj luci.

Prije Geteborga bilo je jakih reakcija o pogubnosti globalizacije. Bilo je političara i političkih partija, organizacija, pokreta, aktivista, bilo je protesta i demonstracija. Slobodni intelektualaci i poznata imena iz svijeta ekonomije, politike, politologije, sociologije,…. pisali su knjige, analize, referate, govorili, objašnjavali i upozoravali. Ukazivali su na dolazeću vladavinu korporacija i banaka, slabljenje demokracija kao sistema te gubljenje vlasti naroda, ugrozu dostignutog blagostanja u razvijenim zemljama, siromašenje zemalja izmedju, GMO robe, siromašenje penzionera, problem zaposljavanja i padanje cijene rada u razvijenim zemljama,…. Ali ništa nije moglo pokreuniti nesposobne i kratkovidne vlade i političare. A narod ko narod.

Užvajući demokraciju u Švedskoj često se sjetim jedne Heraklitove rečenice iz one bijele gimnazijske knjige Filozofija koja odprilike glasi, “I najbolji narod je k*o najobičnija gomila smeća.” Može li narod spontano znati što je to najbolje za njega i jeli narod jedinstven? Ne može i nije. Zato imamo političare koji bi trebali i voditi narod, a ne samo kao “služiti” narodu (i varati ga). Zato imamo političare u demokratijama koji bi trebali provoditi vlast u ime večine, a ne u ime microriteta, drekavaca i galamdžija, ravnopravnih glupana i idiota, extrema,….. A kako će moći današnji političari voditi majoritete obzirom na njihove kompetencije, svjetonazore, opća znanja i iskustva pa i sam sistem? Posebno koalicione i promiskuitetne vlade i organizacije koje vladaju na osnovu svojih perverznih dogovora – ne zna se čiji je u čijoj. Posebno mase političara koji ne žive u stvarnosti pa je i ne mogu razumjeti.

Ostavimo se politickih supaka i otkacimo se malo u zivotne ljepote; vrhunsku muziku, vrhunsku scenu, strastvenu muziku i strastvene muzicare. “Haj, haj kakvi su nekad bili Pestanski (Budimpešta) kupleraji” znale su reci nekad neke Sarajlije. Dakle Čardaš, Carolina Cambell, Hauser i Pulska Arena.

A sada evo nekoliko slikica iz današnje stvarnosti:

• Danas najpametniji, najobrazovaniji, najsposobniji, a posebno karakterni ljudi bježe od politike. Politika je puna nesposobnih, neobrazovanih, zdravstveno i psihicki upitnih, nemoralnih i ostarjelih,…. Joe Biden (78 godina) je ipak jedan čovjek u godinama koje ozbiljno utječu na energiju i fokusering svakog čovjeka. Stefan Lofven, švedski premijer, je varilac po profesiji koji je bio više godina na raznim sindikalnim pozicijama. Njegovi rezultati koje ostavlja iza sebe, nakon 7 godina, su u više segmenata porazni (kriminalitet, zdravstvo, izbjeglice, mediji,…) i veoma lako se mogu objasniti nedostatkom u njegovom obrazovanju.
• Angela Merkel, naša Mutti, odlazi pompezno sa vlasti nakon 16 godina. Slavi se na mnogo strana, a šta ostavlja iza sebe? Kaos u EU i kažu drustveni kaos u Njemačkoj. Ona se uspješno i neprestano borila samo za interese kompanija koji su se često sukobljavali sa interesima i budučnošću društvenih, socijalnih, nacionalnih i kulturnih sistema. Ništa nije promijenila na bolje za običan svijet! Eu je postala nekompetentni preskupi parazit koji ne zna da riješi unutrašnje probleme (Madjarska, Pooljska, Češka, Španija, Grčka,…). U vanjskoj politici Mutti je sve loši sisteme i loše vodje zadržala i ojačala na vlasti uz pomoć svojevrsne korupcije. (večina zemalja Balkana, Bjelorusija,…). Otvorila je vrata Europe za milujune izbjeglica. Extremizam je u stalnom usponu u raznim dresovima. I na kraju ostavlja strah i zebnju svojom zastitom okolisa i energetskom politikom. Cijene enrgenata divljaju i ozbiljno prijete grijanju, inflaciji i nezavisnosti EU-a. Kažu da je rodnim ideologijama razbila Njemačko biće.
• Postojeći demokratski sistemi su postali neefikasni i morali bi se mijenjati. Političke funkcije bi se morale usloviti sa odredjenim stupnjem naobrazbe, iskustva, psihofizičke sposobnosti, spremnosti i poznavanja poltičkog i društvenog sistema dotične zemlje. Trebaju se ukinuti koalicije sa više od dva partnera. Koalicije sa mnogo partnera su korupcija i izigravanje svih birača. Treba preći na drugi krug glasanja izmedju dvije prve partije. U mnogim mladim demokracijama političke partije i političari na vlasti otvoreno se zajebavaju sa demokratskim uredjenjem. Javno krše propise, odluke i podržavaju koruptivne radnje. Imaju do cca 30% sigurnih glasača koji su koruptivno vezani za njih, vladaju medijima i svaki put uoči izbora podmićuju narodne mase sa sitnim novcima.
• Nesposobnost državnih demokratskih i demokratskih birokratija udruženih državnih organizacija. Ni jedna Zapadna zemlja nije spremno (resursi, planovi, propisi,..) dočekala pandemiju. EU je pokazala elementarno neznanje u planiranju, obskrbljivanju te neophodnim kompetencijama, sjetimo se ugovora sa Astra Zeneca. EU se ne može zbog konstitucije prilagoditi novim vremenima, a i ne pokušava nešto kompetentno uraditi na tom planu. Najjače zemlje svijeta i ne smatraju EU nekim ozbiljnim partnerom kada se u pitanju važna svjetska politička pitanja. Jedna Madjarska kao Ruski igrač je dovoljna da zaustavi mnoge odluke u EU. EU je nejedinstvena i mnogim važnim političkim pitanjima. EU je uvijek autsajder u relacijama sa Rusijom, Kinom ili USA osim ako se ne radi o kompanijama ili finansijama.
• Postojeća kriza oko energenata, to jest zaštite okoliša i proizvodnje u svijetu govore da se proizvodnje moraju jednim dobrim dijelom vratiti u sve zemlje te da se mora obezbijediti više izvora snabdijevanja. Auto industrije zaustavljaju pogone jer im nedostaju neki dijelovi. 1/3 konfekcije proizvedena u Aziji se spaljuje u USA kao neprodata.
• Odnos Zapadnih zemalja prema izbjeglicama i izbjeglištvu. Loše je za izbjeglice, loše za zemlje primaoce, loše za razvoj napuštanih zemalja i njihovih uredjenja. Velika je razlika živjeti i raditi u Švedskoj i Avganistanu na primjer. Velike su prepreke za mnoge u opstoj digitalizaciji, jeziku, visokotehnološkim načinima rada, visokotehnološkim organizacijama rada, a onde veoma su slabe perspektive za ambiciozne pojedince ili majke ili očeve. U Švedskoj (10,2 miliona stanovnika) ima 670.000 ljudi koji se ne izdržavaju od vlastitog rada nego od socijalnih pomoći. Nezaposlenost je veća od 8,5%. Integracije stanovništva su veoma neuspješne. Postoje mnogo “geto” naselja gdje u glavnom po svojoj volji žive izbjeglice u Švedskoj. Nedostaje stanova i drugih struktura iz opće potrošnje. Politika Zapadnih zemalja, a ne samo ratovi, je prouzrokovala da narodi napuštaju svoje zemlje. Problematične zemlje ostaju bez ogromnog dijela obrazovanog, progresivnog i samosvjesnog stanovništva, dakle bez demografske supstance koja bi mogla promijeniti stanje u domovini te graditi svijetlu i modernu budućnost. Zapadne zemlje dakle pomžu loše državne sisteme jer ih oslobadjaju od moguće političke, kulturne, znanstvene i svake druge pozitivne konkurencije.
• Mainstream- režimski mediji su jedan od največih problema današnjice. Pristrasni su, manipulišu i navigiraju masama u skladu sa proklamovanim parolama lijevo-liberalnih ili socijalno- liberalnih ideologija. Mediji su sadržajno na veoma niskom, rekao bih jadnom nivou, nedemokratski i koji isključuju drugačija mišljenja čak i nauku. Glavne i svakodnevne vijesti su negativne vijesti bilo da se radi o nesrećama ili bizarnim problemima ili idotijama ili o nekim novim, rijetkim bolestima ili o nekim starim zločinima ili nekom silovanju ili o nečijem zakonu o abortusu ili o izrečenom mišljenju o HBTQ populacijama ili o pijancu koji je negdje u p…. materinoj pao sa 10-og sprata,… Finansiraju se otvoreno ili prikriveno od vladajućih miljea tako da je za druge strane gotovo nemoguće nešto objaviti. Cvjetaju socijalni mediji ali u previše cvijetova pa se prigušuju izmedju sebe. A narod sit i ima još uvijek nešto rezervi pa ga boli k…. za stvarnost.
• Parolaške poltike i slijepilo za konzenkvence. Cijene energenata nezaustavljivo rastu i proizvode strah od dolazeće zime i od inflacije koja bi mogla prouzrociti velikim ekonomskim problemima. Znate li zašto? Zato što vodeci političari u zanosu “spasa” Zemlje, politika zaštite okoliša, od proklamovanog nekontrolisanog zagrijavanja nisu razumjeli da zatvaranje svih termoelektrana, forsiranje nestabilnih vjetroelektrana te zamjena automobila na unutarnje sagorijevanje sa automobilima na struju u roku od 15 godina dovode do kolapsa energetskih sistema.

• Prije nekoliko nedjelja jedna izuzetno inteligentna i obrazovana učiteljica u Švedskoj je dobila otkaz jer nije hjtela upotrebiti riječ hen, polno neutralna zamjenica ili treći pol, za nekog učenika koji se nije osječao ni kao žena – hon, a ni kao muškarac – han. Gledao sam potom diskusiju učiteljice i jednog hena u studiju gdje je hen izjavio da se u donjem dijelu tijela osjeća kao muskarac, a u gornjem kao žena.
• Ja pratim vijesti uglavnom preka interneta. Na zvaničnim radio ili tv-kanalima vijesti su banalne, cenzurisane, usmjeravajuće, nepotpune i sa mnogo nekompetentnih gostiju. Ne gledam ni programe na tv kanalima. To su uglavnom takmičenja na dječijim nivoima, banalni, idiotski i često se pitam kako mnogi poznati i bivši uspješni švedi učestvovati u tako intelektualno mizernim programima. Ja bih se stidio. A filmovi, ima ih koji se svake godine repriziraju svakih mjesec – dva, na svim kanalima. A onda i sam izbor filmova. Tu ja imam jedan hendikep povrh svega. Kad se Ajda učila i bavila filmom od Praga do Stockholma bio sam se aktivno uključio kako bih je mogao podržati što bolje. I sada ja prečesto gledam filmove iza kamere sa veoma analitičkim i kritičkim očima kada se radi o scenarijima, dijalozima, scenama, izabranim karakterima i glumcima. Ćim osjetim da je pogrešno izabran glumac za neku ulogu ili je dijalog banalan ili je scenarij nelogičan odmah prelazim na neki drugi film. Profesionalizam se u svim medijima srozao do najjadnih nivoa. Novinari ne znaju pisati, šta, ko, gdje kako i kada. Filmski stvaraoci se bave akcionim ili triler insertima, a glumci ne glume likove nego glumu.
• Ljepote i pozitiva su protjerani iz ljudskih života preko novih stvaranja preko svakodnevnosti. Rijetko je vidjeti u medijima lijepe žene, ali ženske žene. Previše je “nonšalatnih” t-shortova sa deformisanim i izbledjelim ovratnicima, neobrijanih lica, žena sa tek osušenom kosom, copy image, gotovo niko se ne smije sa razlogom iako se mnogi smiju, nema vijesti, priča, filmova, romana sa normalnim ljudskim borbama, pobjedama i radostima. Nema istinskih priloga recimo o uspješnosti neke firme, familije, grada,…. Grade se najružnije zgrade u čovječijoj historiji. Član sam udruženja Arkitektonska pobuna koje svake godine bira najružniju zgradu u Švedskoj. Vilka är Sveriges fulaste städer? Se en lista! – Arkitekturupproret Moderni arkitekti doslovno uništavaju i unakazuju prelijeme dijelove Štockholma.
• Prije nekoliko godina nisu novoštampane neke knjige čuvene Astrid Lindgrem, a neke riječi i dijelovi novoštampanih su promjenjeni. Slavna književnica za djecu, Asdtrid Lindgren je “proglašena” rasistom zbog tretmana crne djece u dječijim igricama u knjigama npr. Pipi Longstrump ili Tintin. Književnica je pisala kako je to tada bilo i to nije sporno i uopšte. Načelo je da se stare knjige koje se ili čiji se dijelovi mogu doživljavati kao rasističke ili sa nemodernom genusperspektivom ili jezikom uskladjuju. Ako je pisac umro onda se to radi uz saglasnost onog koji se brine o autorskim pravima. Prije izvjesnog vremena rušeni su neki spomenici i USA i Velikoj Britaniji mislim, a neki dan pročitah da će se rušiti neki spomenik jednom velikom i značajnom amerikancu jer je imao nekoliko robova kada je to za njegovo vrijeme bilo normalno. Kome služi ovo oficijelno falcifikovanje prošlosti i brisanje tragova prošlosti u remekdjelima?
• Ima još puno sličnih i svakodnevnih apsurditeta, ali mi se neda nastaviti pisati o tome.

Imamo divnu jesen u Štockholmu. Zaraza je niska jer se vakcinisalo preko 80% Šveda tako da se čovjek može slobodnije kretati i družiti! Obišao sam sva svoja specijalna mjesta u gradu. Sutra ću do Ajde, da joj tatica odnese nešto. Posjećujem je nedjeljama zbog parkinga. Sutra su i dva derbija, Barcelona – Real Madrid i Inter – Juventus, Haj, Haj i da “userem” sa jednom našom muzičkom numerom, sa jednim Srajlijom i za života uvijek veselim čovjekom. Meho Puzić, Na put se spremam i Ne plači majko.

Došao je bio iz Odžaka u Sarajevo i bio kočijaš, a onda postao slavan. Napravio je bio veliku kuću na najboljem mjestu u Sarajevu (Mejtaš), pomogla mu je bila jedna pravnica koja je zbog toga bila preseljena na druge poslove. Ja sam ga bio upoznao kroz postupke ispitivanja porijekl imovine. Upoznao sam bio i njegovu suprugu Hanku. Jednog 1. janura sam ga slušao u Hotelu Evropa. Bili smo Predo, moj pokojni drug, i ja sa suprugama. Od tada pamtim pjesmu Ja se pitam gdje si draga sada. Meho je umro, a poslednji put smo se vidjeli 1994. u nočnom vozu od Minchena do Bona i dalje.