Otkako pamtim sebe volio sam zapažati, tumačiti sam sebi, osjećati i diviti se te i posjedovati antikviteter. “Antikvitet je predmet za koji se smatra da ima vrijednost zbog svog estetskog ili historijskog značaja….” , a ja bih dodao i “budi nadahnuca, lijepe osjecaje, kulturnu i umjetnicku identifikaciju i covjek se raduje kad god ga vidi!” Ovo historijskog se pokušava označiti kao najmanje 100 godina starog sto ja ne smatram relevantnim. Mi živimo u vremenima najjednostavnijh umjetničkih formi, izražavanja i stvaranja. Sve je postalo umjetnost; i smeće, i besramnost, i banalnost, i neznanje, i debilne jednostavnosti, sve se pornografiralo i proserijalilo i sve je postalo sve, dakle ništa. Vjerovatno zbog toga raste interes za antičke predmete i zaostavštine te uskršnjuju nova umjetnička djela i predmeti svakodnevne kulture na motivima i tehnikama antičkih kultura. Antičkih ne znaci Grčkih u konteksu.

Od svojih mladih godina ulazio sam u mnoge Sarajevske stanove, gdje su uglavnom živjeli intelektualci, potomci doseljenika koji su se naselili u Sarajevu nakon Anšlusa (Anschluss 1878.), pomažući očuhu oko parketarskih poslova. Večina novouseljenih nakon II Svjetskog rata nije ni znala sta je parket i kako se održava, a onda je to i koštalo. U tim stanovima su živjeli i uživali antički ili novo-antički (putovanja) predmeti iz napuštenih domovina – Italija, Austrija, Češka, Madjarska, Slovenija, Njemačka,… Slike, keramika, kristal, fotografije, figurice, servisi, gramofonske ploće, sitni predmeti namještaja, ručni radovi,… i onda uvijek lijepa i ljubazne istorije – priče za moje radoznale oči i nadahnutu znatiželju. Otkrivanje najljepših svjetova!

Jednom smo radili parket u jednoj manjoj kući na Breki. Tu je živio jedan par srednjih godina roditelja porijeklom iz Austrije. Njihova kuća je bila puna prelijepe Austrijske antike i svakodnevnice. Ja sam tada bio poznat po izbjeljivanju parketa (amonijak) i lakiranju. Tada se upotrebljavao slovenački lak iz Domžala koji je bio veoma dobrog kvaliteta. Lak se zvao Ideal i prodavao se u jednom metalnoj konzervi plus jedna plastična bočica od 2 ili 3 decilitra (razredjivač) i jedna još manja (utvrdjivač). “Austrijanci” su bili kupili u Austriji lak za parket koji se upotrebljavao i u Dvorcu Schönbrunn u Beču, https://www.pinterest.se/pin/133841420165486724/visual-search/ x=16&y=12&w=530&h=377&cropSource=6&imageSignature=ce15ff870f04de38c080779b30145a9b . U velikoj plesnoj sali Dvorca parket je bio napravljen od ružina drveta. Tada sam znao da cu morati posjetiti taj dvorac te pored ostalog “istraživati” i buljiti u parket od ružina drveta.

I bili smo u dvorcu Schönbrunn prije možda 18 godina, a prema fotoalbumu u kojem nedostaje nekoliko fotografija (vjerovatno je nekada Ajdica posudila). Nisam našao slike unutrašnjosti dvorca sigurno zato što su se posjetioci puštali u grupama sa digitalnim vodićima i slušalicama u uhu i sto su sva naša čula bila zauzeta fantastičnim svijetom kroz koji su prolazila i kojeg su doživljavala, te tumačenjima u ušima. Tada mobiltelefoni nisu imali kamere, a fotografisanje nije bilo mimohod. Helem osim lakiranog parketa od ružinog drveta fascinantna je bila i radna soba – kabinet Cara Franje Josipa I sa otomanom u priručnom djelu – Car je provodio cijele duge dane u njoj gotovo čitav život, Bio je Car od 1848. do 1916. – te gimnastička soba Carice Elizabeta Bavarska – nadimak Sisi. Bila je veoma lijepa žena koja se znalački i veoma intenzivno brinula i o svojoj figuri!

Završimo ovaj insert sa Mozartom. Neka bude Symphony No. 25 In G Minor, K. 183, 1St Movement

Švedsku sam upoznavao i preko antičkih predmeta koji su se na početku mog boravka stidno prodavali u čoškovima prodavnica tipa second hand. Takvih prodavnica je u Švedskoj uvijek bilo mnogo, a glavni razlozi za njihovo postojanje su bila tri, prvo da se ne bacaju stvari koje imaju visoku upotrebnu vrijednost (kupovina savjesti), drugo da si siromasni mogu priuštiti nabavku skupih roba i marki i treće da se prihod od zarade koristi u humanitarne svrhe. Sve robe u svim second hand buticima su pokloni gradjanstva ili organizacija. U novije vrijeme rastu odjeli sa antičkim predmetima dok garderobu gotovo niko ne kupuje. U Štockholmu imamo više butika koji isključivo prodaju antičke predmete. Prilažem lajk od jedne seconhand prodavnice iz moje opštine, https://www.google.com/maps/uv?pb=!1s0x465f7b8619413d61%3A0xde23164c6bf8b399!3m1!7e115!4shttps%3A%2F%2Flh5.googleusercontent.com%2Fp%2FAF1QipOl4GQGtpKbwCs0o2GZTo2K_aQyGebI-2_YDtHe%3Dw260-h175-n-k-no!5ssecond%20havega%20haninge%20antik%20bildernd%20-%20Google%20Pretraživanje!15sCgIgAQ&imagekey=!1e10!2sAF1QipOl4GQGtpKbwCs0o2GZTo2K_aQyGebI-2_YDtHe&hl=bs&sa=X&ved=2ahUKEwj5kt_j8eP5AhWIw4sKHWFgAxUQ7ZgBKAB6BAgSEAI

U mojim penzionerskim godinama često posjećujem antik butike, pregledavam, ponekad nešto kupim, a ponekad i poklonim pa čak i u istoj prodavnici kupljeno jer eto desi se da se i predomislim. Imam više mojih antičkih predmeta na koje sam ponosan i kojima se uvijek radujem kad ih ugledam!

Na televiziji gledam futbal, tenis, dokumentarne filmove i programirano emisije iz svijeta antike, Salvage Hunters i Antiques Roadshow. Salvage Hunters, Lovci na starine, sa Drew Pritchard je najintelektualnija, najznanstvenija, najprofesionalnija, najedukativnija, najturističkija i najšarmantija zivotna i svakodnevna emisija koja se emituje na medijima poslednjih godina. Inače moram reči da me je strah jeftinog šablonizma, jeftinih radnji i relacija, likova, karaktera, banalnosti,… u tv-programina, filmovima,….. Ponekad mi se čini da se ti i takvi mediji nalaze na nivou petogodišnjeg djeteta u odraslim temema i okruženju te da taj nivo nastavlja padati. A gledanost je ogromna valjda zato što ne treba ništa znati, a ne treba ni razmišljati. Ali ako želite vidjeti kako znanje i pamćenje obogaćuju stvari sa “smetljarnika, ako želite shvatiti šta je to znanstvenost na otpadu, ako želite naučiti kako razmišlja profesionalac u svom poslu, ako se želite naučiti o historiji i filozofiji predmeta i stvari, ako želite upoznati neku europsku zemlju sa najvalidnijih i najboljih strana i ako uz sve to želite doživjeti jedan jednostavni i ljudski šarm morate početi gledati Salvage Hunters.

https://www.youtube.com/watch?v=WoWji8n-JD4

Ako želite pogledati jednu njegovu emisiju sa posjete jednoj Europskoj zelji, ovog puta Belgiji, prilažem lajk: https://www.youtube.com/watch?v=z4vnULgHDTI

Završimo ovaj prilog sa jednom vječnom od Toma Jonesa,I´ll Never Fall In Love Again

Ovaj sam prilog radio u vrijeme kada je Lana Pudar opet bljesnula najjačim sjajem otuda ovako brzo prilog iza priloga.

Živi bili i do novog vidjenja!

Evropsko seniorsko prvenstvo – 2022. godina – bronzana medalja (100 metara delfin)
Evropsko seniorsko prvenstvo – 2022. godina – zlatna medalja (200 metara delfin). 

Čitav život pratim futbal i tenis veoma emotivno i navijački i uživajučki i iščekivajučki. Ovo iščekivajučki se izlizalo u mojim godinama tako da ne iščekujem, ne “sanjam”, ne “razmišljam” ili grozničarim prije velikih susreta. Sada najviše planiram praćenja kako bi moje uživanje i zadovoljstvo bilo udobno i koncentrirano.

Ali eto desilo se da sam iščekivao Lanin nastup na 200 metara, gotovo do grizanja noktiju. Njeni rezultati su govorili da je najjača na 200 metara, njeno polufinale mi je govorilo da je plivala planirano za finale. I onda Čudo nevidjeno od prvog zamaha spraši i ode u legendu “bez pozdrava” reklo bi se “Čao frajeri”, hoću malo da budalasam na stari Sarajevski način. Jedva se snadjoh kada Švedski novinar poče praviti intervju sa njom odmah nakon trke, još dok je bila zadihana. Intervju je bio za prilike poduži, na engleskom jeziku, Lana Pudar je komunicirala kao jedna rodjena engleskinja – Čudo nevidjeno! Kako ćeš proslaviti pobjedu, pitao je novinar. Idem sa mamom na pizzu i sladoled. Koju pizzu ćeš naručiti? Capričozu! bio je odgovor iznenadjenom novinaru koji je mislio da će ljepotica slaviti sa svojim momkom, pogadjam.

I dok je intervju trajao grozničavo sam tražio mobil da napravim sliku intervjua i evo je niže

Rijetko se u Bosni i Hercegovini dešavaju Čuda nevidjena. Ali se dešavaju i to kao fenixi, kao nemoguće radjanje iz ničega nečeg neshvatljivo lijepog, velikog, zasjepljujučeg. Kao prst sudbine i vječnog života. Pišem o sportu pa ću se samo sjetiti KK Bosna i njegove titule šampiona Europe 1979. ili Zoi 84, Zimskih olimpijskih igara 1984. I evo sada Lane Pudar. Ali ona nije samo “nemoguća” sportska heroina ona je došla i kao odgovor na civilizacijske vapaje normalnih i poštenih ljudi i gradjana iz BiH da imaju jednu normalnu, savremenu demokratsku državu, tumačim ja sam sebi. Lana Pudar je predstavila i predstavlja tu i takvu državu Bosnu i Hercegovinu čitavom svijetu na najbolji mogući način! Čestitam naše drago Čudo nevidjeno!

Evo sada i jedne muzičke numere, Indeksi i Da sam ja netko. Nisam siguran da bi Lana Pudar izabrala nekad baš ovu pjesmu fantastičnog teksta i staru gotovo 48 godina, ali sam gotovo siguran da će je sa nostalgijom odslušati Lanin otac Velibor.

Doček u Mostaru je bio maestralan,

p.s.Lanin facit 2021/2022 (august)

Evropsko juniorsko prvenstvo – 2021. godina – zlatna medalja (100 metara delfin)
Evropsko juniorsko prvenstvo – 2021. godina – srebrena medalja (50 metara delfin)
Evropsko juniorsko prvenstvo – 2021. godina – srebrena medalja (200 metara delfin)
Svjetski kup (seniorke) – 2021. godina – bronzana medalja (100 metara delfin)
Svjetsko seniorsko prvenstvo – 2021. godina – bronzana medalja (200 metara delfin)
Mediteranske igre u Alžiru – 2022. godina – zlatna medalja (100 metara delfin)
Mediteranske igre u Alžiru – 2022. godina – zlatna medalja (200 metara delfin)
Evropsko juniorsko prvenstvo – 2022. godina – zlatna medalja (50 metara delfin)
Evropsko juniorsko prvenstvo – 2022. godina – zlatna medalja (200 metara delfin)
Evropsko juniorsko prvenstvo – 2022. godina – srebrena medalja (100 metara delfin)
Evropsko seniorsko prvenstvo – 2022. godina – bronzana medalja (100 metara delfin)
Evropsko seniorsko prvenstvo – 2022. godina – zlatna medalja (200 metara delfin). 

Čitav svoj svakodnevni život sam planirao kako bi realizacije bile sigurnije i kako bih preduprijedio iznenadjenja i eventualna razočarenja. Tako i ovdje u Švedskoj, u mojim penzionerskim danima. Sedmične planove obično radim u nedjeljama i ponedjeljcima; gledam vremenske prognoze na dvije tri stranice na mreži, redove vožnji u lokalnom saobraćaju, kontaktiram osobe sa kojima bih se sreo, prelistavam ponude interesantnih trgovinskih lanaca, respektujem cijene automobil-troškova (trängselskatt, parking,…), respektujem još uvijek pandemiju pa biram vremena sa najmanje ljudi, ravnam se i prema pogodnostima u trgovinama (utorkom kupujem namirnice u ICA MAXI, največi marketi u Švedskoj, kada imam rabat 5%,….), prilagodjavam se najavljenim isporukama kupljenih stvari preko interneta, rezervisanim vremenima u zdravstvu, opštini,…. Automobil koristim kada kupujem, kada cu se duže zadržati na jednom mjestu u Štockholmu, kada posjećujem okolna izletišta, dvorce, letnjikovce, stara imanja,….. te u svakoj varijanti ako je loše vrijeme. U Štockholm najčešće putujem lokalnim gradskim vozom – pendeltåg. Živim blizu stanice, imam 4 voza u satu, vožnja traje dvadesetak minuta, a obje moje stanice u Štockholmu (Södermalm ili T-Centralen) nalaze se u epicentrima mojih potreba i interesa.

Imamo na preskok veoma toplih dana u augustu sa blagim i prijatnim povjetarcima. Koristim takve dane da odem na obližnju jezersku plažu udaljenu 200-tinjak metara od mog stana. Dobro je za moje “zrelo” tijelo 😂da bude na suncu zbog vitamina D. Volim vidjeti i ćuti familije sa malom djecom, a ima i nekoliko sličnih fosila 😁😩. Obično odem oko 10 sati da bih se vratio prije 12 kada počinje Salvage Hunters, onda ručak, “ubijem oko” kao nekada maestro Arsen Dedić i onda zavisi.

Vrijeme je i za jednu muzičku numeru, Andrea Bocelli – Love in Portofino 

Godinama se šisam na Söderu u Štockholmu. Planirao sam bio četvrtak i onda vidim da će u četvrtak biti pravo vrijeme za kupanje pa se odlučim da se šišam u srijedu. Izabrao sam pendeltag koji vozi najbrže i ne staje na svim stanicama. Nije vozio, ta dva voza od cetiri, u jednom satu nisu vozili. Na službenoj stranici gradskog prijevoznika, sl.se, nije bilo obavijesti o tome. Inače u Švedskoj vozovi kasne redovno. Vozovi i sva ostala podrška je najbolja na svijetu, ali su uprave i direktori birokratska bica, dakle nesposobni ljudi koji slijepo gledaju samo da izvrše postavljeni zadatak o planiranoj godišnjoj dobiti poduzeća. Prije nekoliko godina je uprava bila donijela propis da se kašnjenje vozova do 14 minuta ne smatra kašnjenjem nego dolaskom na vrijeme. I onda su ih počeli zajebavati kolege iz Velike Britanije i još nekoliko država pa je taj propis povučen. Totalno bolesne birokrate koje ne žive stvarnost.

Dvije tri godine sam se šišao kod jednog Jordanca, u epicentru Södera, koji je uglavnom radio sam. Bio je vojnik u medjunarodnim snagama za vrijeme rata u Hrvatskoj. Nije bio zaljubljen u svoj posao i imao je druge planove pa je onda iz Dohe (Qatar) angažovao bio nekog svog rodjaka da dodje sa suprugom i sinom u Švedsku i da tu radi. Rodjak je bio najbolji frizer koji me šišao u čitavom mom životu. To je bio madjioničar sa makazama i britvom. Ali, na žalost, rodjak je bio ovisnik o nekim drogama i nije si uspio pomoći sam sebi dolaskom u Švedsku. Nakon valjda godine dana Jordanac je zatvorio radnju.

Svake godine hodoščaćim po nekim mojim dragim mjestima u Štockholmu. Fjellgatan je jedno takvo mjesto koje najčešće posjećujem za lijepih dana i onda uvijek kafa u Fjällgatans Kaffestuga sa nekim pajom i kako kažu najboljim pogledom na Štockholm, https://www.facebook.com/FjallgatansKaffestuga/photos !

Hajmo sada poslusati i vidjeti jos jednu fantasticnu ljubavnu, dakle Thalia / Julio Iglesias – Solamente una vez https://www.youtube.com/watch?v=8jJb_nWMUAo&list=RDMM8jJb_nWMUAo&start_radio=1

Youtube lajk sa sliko ne funkcionise zato sam naznacio gornji lajk. Da popunim prazninu evo jednog naseg videa na TikToku sa rahmetli Mustafom Nadarevicem

Krajem aprila, šetam od Fjellgatan i zapazim novi frizerski salon koji se zove The Saint. Bilo mi je blizu vrijeme šišanju te udjem. Nekoliko mladih i veoma modernih Sirijaca sa iznenadjujuće puno alata kod svake stolice, veoma prijazni, brzi, sposobni i uslužni,… Bio sam veoma zadovoljan. I šišao sam se kod njih u srijedu treći put. Na povratku u vozu kada sam se rado sjetio da ću sutra na moju plažu, telefon blipade. Dobio sam bio obavijest da će mi se sutra, u četvrtak, od 08:00 do 16:00 isporučiti kupljena plinska peć za grijanje. Gotove sve isporuke kabastijih roba dobivao sam u popodnevima te pomislih, e jebiga ništa od sutršnjeg sunčanja i kupanja.

Zašto plinska peć za grijanje? Zbog najglupljih političara u Njemačoj i Švedskoj obje države su zapale u jednu teško savladivu energetsku krizu. Slijepi zeleni u obje države su preplašile vodeće političare sa skorom propašću svijeta zbog klimatskih promjena da su ovi dobili nezaustavljive proljeve. Isti ti zeleni uz podršku najvše kineskog kapitala i tehnologije su ponudili riješenje u vjetroelektranama. Onda su političari u obje zemlje, vodjeni milje-partijama, počeli zatvarati elektrane na atomski pogon i termoelektrane na ugalj kako bi spasili svijet od skore propasti te masovno graditi vjetroelektrane. Ali vjetar ne puše stalno, zamislite🤡😂vjetar ne puše cijelo vrijeme, to nisu mogli skontati suvremeni političari. Osim toga dolaze milijuni električnih automobila i drugih novih velikih potoršača struje . Osim toga treba prebaciti struju od vjetroelektrana do gradova i fabrika gdje su največe potrebe i za to trebaju nove prenosne mreže. Toga nema, ogromni troškovi nisu ukakulisani u cijenu struje vjetreoelektrana i sad ni proljev ne pomaže. Švedska je decenijama gradila svoju industriju i privredu i blagostanje na stabilnoj i jeftinoj električnoj energiji. Sada su to političari sve razjebali, cijene struje su skočile 200 i 300, a ponekad i 400%, prijete nestašice tako da je prošle zime puštena u pogon reservna termoelektrana na naftu koja troši ca 140.000 kubika nafte na sat (mislim da sam dobro zapamtio, podaci na mrezi su izgleda sakriveni). Termoelektrana enormno zagadjuje milje, ali niko od političara to ne komentariše, a kamoli da osudjuje.

U Švedskoj se ne grade stambene zgrade sa dimnjacima poslednjih decenija. Moj stan je noviji i nema dimnjaka. Grijenje je centralno na nivou opština (jedne ili više), a nužno dogrijavanje na struju. U očekivanju smanjenja jačine centralnog grijanja i redukcija struje, ja jedan veoma zimogrizan čovjek kupio sam plinsku peć za grijenje. Nisam ja glupi političar da ne sagledavam i ne predupredjuem situacije u cijelosti!

Peć je bila isporučena oko 12 sati. Otišao sam bio na plažu nakon Savage Hunters i odradio svoje ugroženo uživanje i zdravljenje!

Bilo je valjda prije 65-ak godina. Moja majka se bila preudala, slavila se nova godina i u goste nam je bila došla očuhova tetka Šuhreta sa svojim mužem. Stanovali su na Vratniku bliže Jajce kasarni u jednoj dobro staroj kući na sprat sa malom avlijom ispred i još manjom bašćom iza kuće. Tetka Šuhra je lijepo pjevala i znala je mnogo sevdalinki. Od tada pamtim tu tužnu ljubavnu sevdalinku, poslušajmo Stade se cvijeće rosom ktiti u izvedbi Mrije Šestić,

Živi bili i do skorog vidjenja!