Imam potrebu da pisem i objavljujem priloge na ovoj mojoj stranici jer me to ispunjava stvaranjem i drži mi adrenalin pa se dobro osjecam. Kao stvorio sam nesto novo, nesto svoje. Budem ispunujen intelektualno i osjecajem neku zasluženost. A onda ostavio sam i ostavljam Sarajevske tragove na mrezi koji će živjeti godinama, nadam se, i koje će posječivati novi gosti.

Ali o ćemu pisati sa ove moje blogovske i životne distance. Najradije bih pisao o tužnim i bezperspektivnim situacijama u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. Pisao bih kako dospješe Europske zemlje u rat, nesagledive energetske, ekonomske i socijalne krize. Pisao bih o usmrdjenoj suvremenoj demokratiji u svijetu. Pisao bih……, a u stvari imam započeto o svemu tome čak i sakupljenih priloga i lajkova i onda ako hoću nastaviti planem pa brišem, pa planem pa sve obrišem jer me sva ta sadašnjost i realnost toliko nerviraju da gubim dobro raspolozenje. Tragično je to da se zdrav razum, znanja, slobodni mislioci, sposobnosti, moral, sposobni kadrovi, poštenje, pozitivne kreativnosti, humanost, svijetle budućnosti….. gube iz naših života i da to demokratske (ali još uvijek site) mase nonšalantno prihvaćaju.

Zato cemo o laksim i ljepsim temama.

MIRISI

U Sarajevu su uvijek bili važni mirisi. Mirisale su proljećima kuce i stanovi krečenjima i molerajima, avlijske kaldrme, izmahani veš na štrikovima, bašće sa specijalnim cvijećem, cvijećem u saksijama ili vazama, parkovi i aleje, mirisale su pekare, čevabžinice, pijace, butici, picerije, restorani, kafići, kina, mirisale su Sarajevske dame pa i muškići,…. Svježi mirisi bili su znakovi čistoće i zdravoće.

Ja taj Sarajevski kult mirisa živim i u Švedskoj te na taj način održavam svakodnevni mentalni tonus i življenje u lijepim trenucima moje prošlosti. Moji ovlaživači vazduha, mirisne svijeće, cviječe – sada se kupuju Istočni zumbuli (Hyacint) u malim saksijama koji fantastično mirišu , novooprani veš omekšan sa mirisnim omekšivačima,…. Najdraži mi je miris lavande i najviše ga upotrebljavam. Ponekad se odmorim od njega pa zamirišem stan drugim lijepim kućnim cvijetnim mirisima.

U Sarajevu su se uvijek upotrebljavali osobni, senzualni i pazljivo odabrani mirisi. Nekada su to bili uglavnom ženski mirisi i kratkotrajne muške mirisljave dezinfekcije poslije brijanja ili frizerske kolonjske poslije šišanja. Sjecam se kolonjske, Voda iz Kölna i Pitralona. Moja majka i tetka Sena su se mirisale, moja učiteljica, Selimić Munira, dame srednjih godina iz mimohoda,…. pamti moj dječački nosić zanosne cvijetne parfeme. A onda sa Italijom i Trstom, Europom, mirisi su postali općenarodni i trendovi su se mijenjali. Mošus je dugo vladao u ženskim svijetu, a Brut u muškim. A onda sa povečanjem životnog standarda i padanjem cijena velikih serija došli su skuplji i individualniji miris tip Chanel Nº 5 i Red Dor za žene ili Giorgio Armani i Gucci za muškarce. Neposredno prije rata bio je veoma popularan Sergio Tacchini. Kada sam bio u Sarajevu, prije 8-9 godina, najljepši ženski i svjetski mirisi su plijenili u mimohodima isto kao u Parizu, Londonu, Barceloni,…. I onda su se počeli pojavljivati novi mirisi svake godine. Prije nekoliko godina Ajda je bila zaljubljena u mirise iz porodice, Narciso Rodriguez. Ja sam kupovao mirise iz serije Dolce&Gabbana….

Mirise sam uobičavao kupovati u aerodromskim Duty Free Shop sve do jednog ljeta u Dubrovniku. Bilo je to prije mnogo godina. Kupim parfem Giorgio Armani u povratku na Dubrovačkom aerodromu. Parfem nije mirisao dugo, možda pola ili samo jedan sat nakon parfimisanja. Odem na mrežu i pošaljem mejl firmi Armani. Nisam dobio odgovor i od tada sam prestao kupovati taj parfem. Tada sam i naučio da: – Parfym ima koncentraciju 15-40% parfimskog ulja, trjanje 6-8 sati; da: – Eau de Parfym, EdP ima koncentraciju 15-20% odnosno miriše od 5-6 sati; da – Eau de Toilette, EdT ima koncentraciju 5-15% , 3-4-sata intenzitet i Eau de Cologne, EdC ima koncentraciju 2-5 i intenzitet od 2 sata. Kada sam uvozio neke odjevne robe iz Italije jednom sam bio izabrao neke fantastične ženske cipele koje su bile preskupe, recimo 100 eura. Tada mi je prodavač rekao, mi ti možemo napraviti ovake iste po izgledu, ali od toga i toga mateijala i kostale bi 40 eura. Zaključite sami!

Ima jedna muzička numera koja oživi svakog decembra, svakih decembarskih praznika udje u ljude da radosno plešu i da se osjećaju veselo i slobodno. A pojavila se još 1959. godine. Evo je u najboljoj verziji, dakle Eruption i One Way Ticket,

Imali smo lijepo novembarsko vrijeme u prvih vjerovatno 20-ak dana. Bio je visoki pritisak, nije bilo hladno, nije puhalo jako i kišilo je samo ponekad, ali umjereno. Mirisale su mi neke Jadranske šetnje i provodi iz novembarsko-decembarskih prijeratnih posjeta od Dubrovnika do Trogira. Mirisale i asocirale. Stalno sam isao negdje, a najvise da nesto kupim. Tako u skladu sa raspolozenjem odlučih da poslije toliko godina, kupim parfem Giorgio Armani te tako kompletiram prijatne trenutke. Groznica pred Bozicnih kupovina je kao i uvijek startala rano, po medijima su se vrtjele neprestano i najupornije informacije o ogromnim snizenjima roba poznatih proizvodjaca. Poslije aerodromskih Duty Free Shopova parfeme sam kupovao u Kicksu, vodeći nordijski kozmetički lanac u Švedskoj, Norveškoj i Finskoj. Koncentracija parfema u Kicksu je uvijek bila najbolja, najpostenija. Osim toga Kicks je imao najbolje kartončiće za testiranje mirisa. Njih bih uvijek sakupio nekoliko nakon testiranja te upotrebljavao kao oznake u knjigama koje sam čitao. I gdje ću šta ću odem u veliku Åhléns robnu kuću u epicentru Stockholma. Tu je možda moglo biti nešto interesantno od odjevnih krpa da kupim i onda tu se nalazi največi Kicksov butik u društvu butika gotovo svih svjetskih brandova koji proizvode mirise, šminku, kozmetiku,… Bilo je puno svijeta, najbolje robe sa sniženim cijenama se uvijek kupuju na početcima akcija, od krpi nisam našao ništa, nije vrijeme mojih dizajna i materijala. Ali kupio sam miris i dezodorans,

Dugo godina gledam Hrvatsku tv-emisiju Nedeljom u 2 na internetu, uvijek kada gostuju interesantne licnosti. Prije nekoliko nedjelja gostovao je za mene potpuno anonimni Sarajlija Fedja Štukan. Jedna fantastična životna priča sa hepiendovima. Fedja Štukan je pored ostalog i pisac čija je knjiga BLANK – štampana prvi put 2020. godine, imala 27 izdanja do sada. Knjigu prodaju i Švedske knjižarske kuće. Kupio sam je za decembarska čitanja i evo je sa Kicksovim mirisnim kartonćićem za obilježavanje stranica na kojima sam prekinuo čitanje.

Iza novembarskih “Jadranskih” dana dobili smo bili Švedske snjegove. Prvi su bili ostali samo u visokim nakupinama komunalaca, ali evo počelo je opet prijatno sniježiti i očekujemo da ćemo imati bijele i Božić, a i Novu Godinu. Hladno je, grijanje funkcioniše odlično, političari sigurno ne žele da se uključuju masovno električni radijatori zbog sranja koje su sami napravili – pisao ranije. Ovaj dio priloga završavam sa još jednom varijantom One Way Ticket – TikTok

Vjeciti hit je veoma popularan kod azijata na TikToku

ŠVEDSKE NARODNE RUKOTVORINE – UMJETNOSTI

Kada sam prvi put dosao u Švedsku bio sam iznenadjen narodnim rukotvorinama od onih individualnih sa jakim netalentiranim crtama, ali objavljenim bez iakvog ustezanja ili nelagodnosti i nesigurnosti do onih vremenima nadogradjivanim i stvaralčki usavršanamim koji fasciniraju svom ljepotom, tradicijom i originalnošću. Rukotvorevine je čovjek sretao svuda po Štockholmu u raznim pa i specijalizovanim buticima, a naročito uz praznike, sve dok grubi Zapad nije pokorio familiju Sweden. Papir, boje, vuna, tkanine, drvo,….. kao ukrasi, kao igre, kao veseli predmeti, kao znakovi; individualna tumačenja,…..

“Narodna umjetnost u Švedskoj postala je pojam u 19. stoljeću kada su povjesničari umjetnosti htjeli razlikovati slike i predmete seoskog stanovništva od umjetnosti koja je bila etablirana u višim društvenim slojevima. Gotovo sva narodna umjetnost nastala je vezana uz svetkovine života i godine.” Švedska je do 80-ih proslog vijeka živjela i uzivala u toj svojoj bogatoj i familijarnoj infantilosti pokazujuci razumijevanje i blagonaklonost za netalentirane mase u odredjenim izrazajima i apsurdne jednostavnosti. Ali ogromna vecina je bila sretna i zadovoljna. Ja sam poklonik velikih djela i velikih talenata. Uvijek sam cijenio i imao neke važne knjige, slike, muziku, keramiku, parfeme, kravate, uspomene sa putovanja po Europskim kulturnim metropolama, kojima sam se uvijek vracao i bio veseo kad ih vidim, cujem, omirisem,….

Svoje prvo ulje kupio sam kada sam dobio stalno zaposlenje u Svedskoj. Jedan divni i majstorski uradjeni Svedski pesaz.

Danas imam pet ulja i jedan veliki akvarel. Sva ulja i akvarel uradjeni su zanatski u klasičnim tehnikama i temama. Proljetos sam malo mijenjao raspored namještaja u stanu pa mi se ukazala potreba ili bolje rečeno mogućnost da kupim jednu novu sliku. Odlučio sam se da kupim neko djelo uradjeno na osnovama Švedske narodne umjetnosti. Dakle tipična Švedska tehinka i tema. I tražio sam mjesecima, ne intenzivno, ali često. I onda u jednom od poslednjih novembarskih dana naletim i kupim,

Vrijeme je za jednu muzičku numeru, jedna poznata melodija sa jednim nestvarnim talentom, jednom divnom krhkom i premladom djevojkom, dakle Nizozemka, tada 13-godišnjs djevojka i trubačicsa, Melissa Venema, u izvedbi melodije “Tišina”

U slavnom Američkom filmu “Odavde do vječnosti” koji smo mi kao djeca gledali valjda početkom 60-ih čula se i za čitav život zapamtila ova melodija u veoma emotivnoj sceni, mislim da se radilo o sahrani “ubijenog” Frank Sinatra. Sinatra je dobio oskara za tu svoju filmsku ulogu.

Ako se neko želi više upoznati sa Švedskim narodnim rukotvorevinama ili umjetnosti prilažem dva lajaka https://pixabay.com/sv/images/search/folkkonst/ https://www.slojdkommerlastad.se/slojda-for-lek-fritid/

SLAVA NOVOJ 2023. GODINI!

Zajebimo ratne prijetnje, na čas zaboravimo patnje Ukrajinaca pa i Ruskih majki, odjebimo inflaciju i porazne energetske probleme, zažmirimo pred opet prijetecim Covid-19, ne mislimo nekoliko mjeseci unaprijed i ne slutimo socijalne nemire jer se svi navedeni problem približavaju stomacima. Krenimo sa zajebancijom,

Pretpraznička su raspoloženja, butici, robne kuće, ulice, trgovi, komunalni centrumi,…. su okičeni, mediji, Božični sajmovi, sniženja, muzike, radosna djeca, koncerti po katedralama i crkvama, problemi sa željezničkim saobračajom, gužve svuda oko nas, Julbord, kupovine poklona,…..

Ni ove godine neću ići na Julbord tu tradicionalnu skandinavsku gozbu tokom božićne sezone na kojoj se služe tradicionalna božićna hrana i alkoholna pića. Covid-19 opet prijeti, mnogo je zaraženih i mnogo u bolnicama, na sreću nije mnogo na respiratorima i ne umire neki značajan procenat. A bio sam prije mjesec dana našao pravi dvorac za Julbord, Sturehovs Slott, https://www.sturehov.se Veoma komforna sala za Julbord i mislio sa ići tamo dok je zaraza bila manja. A onda dvorac je udaljen 39 km. od moje kuće. Nije zanemarljiva udaljenost pogotovu u povratku i vozi se putovima poprijeko. Posjetit cu imanje u proljeće.

U radnje opet idem ranije. Srećem mnoge mlade majke sa bebama u kolicima koje pokušavaju naći poklone za svoje najbliže i drage prije gužvi. Tu su i dame u ozbiljnijim godinama koje biraju poklone za unučad, najbliže srodnike, prijatelje,…Takodjer pokušavaju izbjeći gižve, a vjerovatno i zarazu. Puno je prigodnih roba, sve mirise, tihe prigodne melodije, vesele prodavačice,…..

Jutro u mom Haninge centrum.

Ja upotrebljavam internetski pretraživač Opera koji blokira sve reklame i nepoželjne posjetioce tako da uspijevam izbjeći dosadne i naporne i ometajuće reklamne atake pogotovo u predprazničnim danima. Ali čovjek ostavlja tragove i na drugi način pa dobija npr. reklamne mejlove. Prije izvjesnog vremena dobio sam ponudu od McAfee, “Zaštitite sebe i cijelu porodicu od najnovijih napada virusa, zlonamjernog softvera, špijunskog softvera i ransomwarea, a da pritom zaštitite svoju privatnost i identitet. Cijena 1199 kruna za 2 godine.” Kada sam prvi put kupio McAfee nije bio jeftin pa sam odlučio da prihvatim ponudu jer mi je i prethodni ugovor bio pri kraju. Odem na stranicu i počnem ukucavati podatke i onda mi je neko pozvonio na vrata, vratim stranicu sa podacima o mojoj kartici i odem vidjeti ko zvoni. Kada sam se vratio kompjuteru vidim otvoren prozorčić u kojem je pisalo odprilike, “Zašto si porekinuo kupovinu? Jel* zbog cijene? Nudimo ti novu cijenu za isti paket od 999:-” Eto to je digitalni način prilagodjavanja trgovanju, odnosno cjenkanju, koje je došlo sa juga Evrope. Još je uvijek nepristojno i bez rezultata pokušati se cjenjkati u Švedskoj, ali tradicije i otpor slabe svaki dan sve više i više.

Imalio smo turbulentne i visoke cijene benzina i 2-3 mjeseca. I onda ja odlučim stalno nadopunjavati rezervoar ćim cijena padne ispod 19,50 krona litar. Zbog toga sam počesto gledao u displej u autu. Imao sam prvi put jedan pokazatelj koji je govorio koliko kilometara mogu voziti sa benzinom koji je bio u rezervoaru. I onda primjetim jednog hladno-toplog dana da mogu voziti više kilometara nakon vožnje nego kad sam startao. Startao sam i displej je pokazivao da mogu voziti sa rezervoarom 520 km. i kada sam se vratio kući, nakon recimo predjenih 30 km. stajalo je da mogu preci sa rezervoarom 540 km. Kako to, greška u kompjuteru? I onda sam shvatio da je kompjuter u autu programiran tako da uzima parametre vožnje; brzinu, cestu, temperaturu, šaltanje, kočenje,…Čovjek mora biti oprezan i sa digitalnim svijetom. Cijena benzina se u medjuvremenu stabilizara izmedju 18 i 19 krona.

Sada ćemo poslušati jednu Sarajevsku, tužnu i po notama i po tekstu i po pamćenju, a i po učesnicima. Skoro sve legende iz muzičkog priloga su nas napustile. Lahka im zemlja bila! Dakle “Nedžad Imamović i Jovica Petković – Stara staza – LIVE, Skenderija, sa Keminog koncerta u Skenderiji 2003.

Digitalne tehnike i programiranja zapaljuju mašte tako da mnogi počnu halucinirati. S vremena na vrijeme se u Švedskim medijima propagiraju autobusi i taxiji bez šofera. Ja sam kao čitalac u više navrata komentarisao entuzijaste do šprdnje. Moguće je imati vozove, metroe pa i avione bez vozača jer su prostori odredjeni, kontrolisani i izolovani. Sa ova tri vozila se upravlja iz visokosofiticiranih centar. Taxi bez vozača ima senzore i program u haosu, neuredjenom i neodredjenom miljeu – saobraćaju. Prostor ne može biti pokriven senzorima u cijelosti, program ne predosjeća, ne predvidja i ne sluti. Dakle takvi taxiji su opasni, neodgovroni i pravno nedefinisani.

Evo sada TikToka i Hase

Ove godine je kao nikad na svim tv-kanalima mnogo romantično-Božićnih-glamuroznih filmova, tzv. limunada. Ne gledam takve filmove, ali sam ovogodišnjeg decembra pogledao dva zbog mjesta dešavanja radnje, Christmas in Rome i Christmas in Vienna. Htio sam se podsjetiti na boravak u tim gradovima te posjetiti i osjetiti opet one fantastične miljee i monumente. Ja sam nekako specijalno vezan za Beč. Jel to neki nerazumni trag od mog djeda, Avdije Karasalihovića, koji se tu liječio nekoliko mjeseci za vrijeme I Svjetskog rata ili možda nešto reinkarativno, ko zna. U svakom slučaju ću putovati u Beč sljedeće godine na malo duže vrijeme tako da mogu u miru obilaziti i uživati u toj kulturi koja me tako jako senzibilira.

Moj prijatelj Mato koji je u oktobru napunio 89 godina otputovao je sam u Zagreb kod mladje kćerke. Poželio je svoje mladje dvoje unučadi. Presjedaće i u odlasku, a i u povratku u Minchenu. Naručio je asistencije koje su besplatne. Gotovo nestvarno.

Pozdravit ćemo se sa jednom veoma prigodnom pjesmom Johna Lennona, So this is Christmas (War is Over), pozdraviti te i ovom prilikom u mislima i sa najboljim željama biti uz Ukrajinski narod. Slava Ukrajini!