Nakom pandemije; svih izolacija, samoizolacija i življenja u socijalnim distancama zaželio sam se bio gradskog života, slobodnih kretanja medju ljudima, obilazaka, posjeta, uživanja u restoranima, gušteranja u trotoarskim baštama, skupih mirisa u mimohodima, letenja, njušenja po aerodromskim frišopovima, razdraganih i veselih turista, specijalnih butika, “novih” monumenata, trgova, katedrala, muzika, parkova, galerija,……. Birao sam izmedju Amsterdama i Beča i izabrao Beč.

U Beču smo Ajda, moja kći, i ja bili 2004. godine. Ajda je tada imala 12 godina. Posjetili smo bili dvorac Schönbrunn, https://www.schoenbrunn.at , zoološki vrt, tada največi u Evropi, https://www.zoovienna.at/en/ , Palmenhaus (botanički vrt), https://www.schoenbrunn.at/ueber-schoenbrunn/der-schlosspark/rundgang/palmenhaus, Prater, https://www.praterwien.com/startseite ,TV-toranj, https://www.donauturm.at/en/ . Jevrejski muzej, https://www.jmw.at/en , svakako Stefandomen, katedralu Svetog Stefana, https://www.visitingvienna.com/sights/stefansdom/ ,…… Pratilo nas je prelijepo mladoljetnje vrijeme. Ajda se nekoliko puta vračala u hotel sa sandalama u rukama.

Evo Ajdice ispred Botaničkog vrta,

Evo sada u čast ranije i ove nove posjete Beču jedna nebeska muzička melodija i izvedba, dakle Anton Karas na citri i jedan vječni remastered, https://www.youtube.com/watch?v=7jMXiA9HANs . Bec je vise puta proglasavan za najbolji grad za zivot na svijetu!

A evo i jednog turističkog uvoda sa korisnim savjetima za posjetu Beču,

A evo i dvije najbolje stranice o Beču. https://www.wien.info/en , https://www.wien.info/en/sightseeing/sights/from-a-to-z . Obje, a i mnoge druge službene stranice su blokirane da bi se direktno startovale na nekom drugom sajtu zato se mogu priložiti samo manualni lajkovi što ja i činim. Ovdje moram reči da svijet nije više lud za vlastitim fotografijama i selfijima. Ima mnogo službenih najboljih i umjetničkih slika, videa i priloga na mreži, a i posjetitelji radije žele uživati u posjetama, trenutcima i ambijentima nego praviti neke identifikacije. Osim toga u mnogim muzejima je zabranjeno fotografirati. Ovu moju posjetu Beču ću obraditi i kroz tri historijske Bečke osobe; Elisabeth von Österreich-Ungar, Eugen von Savoyen och Gustav Klimt.

Elizabeta Bavarska, austrijska carica, madjarska kraljica, najpoznatija po nadimku Sisi!

Bila je jedna od najljepših žena svog vremena, jedna od dama sa nenadmašnim stilom, kulturom, elegancijom i inteligencijom, bila je zaljubljenik u umjetnost, bila je najjači propagator ženskog samoostvarenja, bila je buntovnik na dvoru, pokazala je državničke sposobnosti u važnim trenutcima za Austriju, bila je brižljiva majka, bila je istinska Evropljanka, bila je neizostavna gromada dvora, bila je omiljenija kod naroda od svog supruga cara Franje Josipa, bila je Austriska carica i Madjarska kraljica.

Elizabeta od Wittelsbacha rođena je na Badnju noć 1837. u Münchenu. Njen otac, bavarski vojvoda Maksimilijan, bio je prilično ekscentričan čovjek. Majka Ludovika bila je sestra nadvojvotkinje Sofije, majke cara Franje Josipa I. (kojem je, dakle, Sisi bila sestrična). Djetinjstvo je provela bezbrižno na velikom seoskom imanju s psima, konjima i beskrajnim prekrasnim šumama. Prvo ozbiljnije druženje s Franjom Josipom imala je prilikom obiteljskog posjeta Badu Ischlu 1853. godine. Plan je bio upoznati Franju Josipa s njenom 23-godišnjom sestrom Helenom, ali car se zaljubio u Sisi i oženio se njome već iduće godine. Prvo dijete, kći Sofiju, rodila mu je već sa 17 godina, a godinu dana kasnije i drugu kći Giselu. Dugo očekivani prijestoljonasljednik, nadvojvoda Rudolf, rođen je 1858. godine. Treća kćer, Marie Valerie je rodjena u Budimpešti 1868.

Ali život je bio nepravedan prema njoj. Prva kći Sofija umire kada je imala samo tri godine. Veoma teško je to podnijela i pala je u duboku depresiju. Njen sin, prijestolonasljednik Rudolf, izvršava samoubistvo zajedno sa svojom ljubavnicom Marijom Večerom u dvorcu Majerling.1889. godine. Nakon toga ona je nosila samo crno i svi njeni rekviziti su bili crni. I onda za vrijeme jedne šetnje, odnosno ukrcavanja na brod na Ženevskom jezeru bude, kao slučajna žrtva, ubijena od jednog anarhiste, 1898.godine. Cijelog života je odbijala pratnje i osiguranja.

A sada evo jedan fantastičan prilog o jednoj fantastičnoj ženi, majci, supruzi, carici i kraljici, (izaberi textning),

Njen sam bogati trag pratio prije 19 godina na dvorcu Schönbrun, a prilikom ove posjete u Hofburgu i Staatsoperi. Hofburg je kompleks imperijalnih palača u samom centru Beča i službena rezidencija predsjednika Republike Austrije. Od 1438. do 1583. i od 1612. do 1806. godine je zdanje dinastije Habsburg bio je rezidencija kraljeva i vladara Svetog rimskog carstva, te potom zimska rezidencija vladara Austro-Ugarske do 1918. godine.

Odajmo sada počast ovoj fantastičnoj ženi sa André Rieu – Live in Vienna (potpuri), upriličeno prije 14 godina ispred ulaza u Sisi muzej – Hofburg

Posjeta Hofburgu

Današnji Hofburg ima više sadržaja najvise svjetske klase, https://www.wien.info/en/sightseeing/sights/imperial/hofburg-vienna i https://kofer.info/hofburg/ .

Prilažem jedan smakprov Sisi muzeja,

Dva dana sam uživao u Hofburgu i evo nekoliko fotografija. Moram reči da je zabranjeno fotografisati u Sisi muzeju i da sam dva puta bio opmenut te da je na nekim mjestima dosta zamračeno tako da su slike loše.

Wiener Staatsoper – Bečka državna opera

Otvorena je 1869. godine. Na otvorenje nije bio došao car Franjo Josip jer je smatrao da je arhitektonski izgled veoma loš i da liči na željezničku stanicu. Jedan od dvojice arhitekata, Eduard van der Null, je zbog toga izvršio samoubojstvo. Bečka državna opera je gotovo totalno srušena za vrijeme II Svjetskog rata. Restaurirana je 1955. godine i od tada ima svjetski največi repertoar, 300 večeri – predstava svake godine. Posjetiti se može samo organizovano uz najavu i uplatu preko interneta. Svaki dan ima više grupa na više jezika.

Evo sada oficijalne stranice, https://www.wiener-staatsoper.at/die-staatsoper/das-haus/ , a evo i stranice Vermietung – Iznajmljivanje gdje se mogu vidjeti najbolje slike unutrašnjih dijelova Opere. https://www.wiener-staatsoper.at/staatsoper/das-haus/vermietung/

A evo i mojih slikica:

Moram napomenuti da je portret i akvarel od Gustava Mahlera, austrijskog kompozitora i vodećeg operskog dirigenta https://sv.wikipedia.org/wiki/Gustav_Mahler najdugogodišnji direktor Opere. Slika zgrade pri dnu kolaža je hotel Sacher čuven po Sacher torti koji se nalazi sa preko puta Ledja Opere.

Posjeta je bila veoma kvalitetna, imali smo veoma obrazovanu voditeljicu na njemačkom, moj izbor, osjetili smo fantastičnu akustiku dvorane, prijatnost vazduha (klimatizacija), nestvarna preglednost sa raznih mjesta, udobnost sjedala, divili se nenadmašnim ljepotama i osmišljenim sadržajima Opere (istraži po Vermietung – Iznajmljivanje). I na kraju jedan kuriozitet, scena je duboka 17 metara sa liftovima i sdržajima koji omogućuju brze izmjene scenografija.

Opera je otvorena Mozartovom operom Don Giovanni (1869.) pa ćemo zato završiti ovu priču o Bečkoj državnoj operi sa arijom Là ci darem la mano’

Eugen Savojski, 1663-1736.

Eugen Savojski, princ, austrijski vojskovođa (Pariz, 18. X. 1663 – Beč, 21. IV. 1736). Pravnik sporedne linije Savojske kuće, studirao matematiku i prirodne nauke; stupio u austrijsku vojsku nakon neuspjelog pokušaja da bude primljen u francusku vojsku. Istaknuvši se u ratovima protiv Osmanlija kod Beča, Pešte i Beograda i protiv Francuza u Pijemontu, postao je general, a 1693. feldmaršal. Od 1703. do svoje smrti, Eugen Savojski bio je predsjednik Dvorskog ratnog vijeća. Njegove pobjede nad Osmanlijama kod Sente 1697., kod Petrovaradina 1716. i kod Beograda 1717. označile su kraj njihovih osvajanja u Evropi, a rezultati tih pobjeda, Karlovački mir i Požarevački mir, kojim je Austrija stekla velike delovi Hrvatske i Slavonije, Banat, severna Srbija, deo Bosne, Vlaška, Ugarska i Erdelj značili su konsolidaciju Austrije u Podunavlju. Pobjede Eugena Savojskog nad Francuzima u ratu za špansko nasljeđe (Chiari 1701., Luzzara 1702., Höchstädt 1704., Torino 1706., Oudenaarde 1708., Malplaquet 1709.) značile su jačanje Austrije u isto vrijeme. pozicijama u zapadnoj Evropi, gde je Francuska bila prva na planu političkih događaja. Lično hrabar i odvažan, Eugen Savojski je svojim pobedama u Senti, Torinu i Beogradu dao evropske strategije klasične modele. Pred kraj života, sa manje uspjeha je učestvovao i u Ratu za poljsko naslijeđe. Neko vrijeme bio je carski guverner u Italiji i Flandriji. U svom dvorcu Belvedere u Beču sakupio je vrijedne zbirke umjetničkih djela i veliku biblioteku, održavao veze s najvećim misliocima svog vremena (Lajbnic, Volter, Monteskje). Italijan porijeklom, Francuz po odgoju, Eugene Savojski postao je jedna od najistaknutijih ličnosti u Austriji, boreći se pod motom “Austrija iznad svega”. Nije se ženio.

Eugen Savojski je spalio Sarajevo 23 oktobra 1697. godine. Osvojio je bio Visoko sa jakom vojskom te poslao izaslanstvo u Sarajevo sa prijedlogom da se grad preda kako bi se izbjeglo krvoproliće i uništenje grada. Izaslanstvo je napadnuto i opljačkano (?), a najbogatije Sarajlije su odmah pobjegle iz grada. Nema informacija o nekim odbrambenim pripremama ili organizovanoj odbrani grada.

Kao i sve istorije, povijesti i historije sa naših prostora treba i ove uzeti sa rezervom u ovisnosti iz kojeg naroda dolaze.

Od nagrada za pobjede stekao je ogromno bogastvo te sagradio dvorac Belvedere u kojem je sakupio vrijednu zbirku umjetničkih djela i veliku knjižnicu.

Posjeta dvorcu Belvedere

Belvedere se sastoji dva dvorca i jednog parka izmedju sa 11 fontana. Gornje Belvedere, slike ispod pokazuju i lice i naličje, je napravljena kao reprezentativna palaća, U njoj nikada niko nije stanovao osim umjetnosti, znanja i nestvarnih ljepota. 1. maja 1955. godine tu je potpisana državnost i suverenost Austrije nakon II Svjetskog rata! Tu se sada nalazi največa zbirka Austrijske umjetnosti od srednjeg vijeka do današnjih dana. Donje Belvedere je jedna besmrtna barokpalata koja je princu Eugenu služila kao privatno boravište i predstavljanje. Danas se upotrebljava za specijalne prilike i izložbe. Sva tri dijela vrve od umjetničkih djela, nestvarnih ljepota i uzvišenog osjećaja mentalne punoće.

Dva dana sam uživao na Belvederu. Prvi dan sam u baroknom restoranu naručio Apfelstrudel i kafu, a drugi dan Wiener Kalbsschnitzel, Bečku šniclu od teletine. Bio sam iznenadjen pristupačnim cijenama obzirom da se radi o exkluzivnom restoranu, sa klasičnom poslugom i luksuznom opremom i zerzevatima te visokim kvalitetom hrane i pića. Šnicla je koštala nepunih 26 eura.

Evo sada jedan oficijelni Belvedere lajk, https://www.wien.info/en/sightseeing/museums-exhibitions/top/belvedere-341062

A sada moje slikice!!!!

Odjednim dobih nedefinisan osjećaj Bosne, pogledah jednu sliku pažljivije, prepoznah temu i pročitah, “Na Latinskoj ćupriji u Sarajevu”, autor, čuveni austrijski slikar Friedrich Alois Schön, godina 1883.

Zato ćemo sada poslušati najprikladniji video sa najprikladnijom sevalinkom, Selimović Midhat – Mido i Željan sa Bosne i rodnog kraja

Ovaj prilog je postao predug. Imam još dosta materijala koji bih želio upotrijebiti i objaviti. Zbog toga sam spontano odlučio da moje putovanje u Beč obradim u dva dijela. Nadam se da drugi dio dolazi uskoro.

Do tada poslušajte gornju sevdalinku još jednom!