Sa Bečkog aerodroma, Flughafen Wien, Vienna Airport, se može doći u centar Beča na više načina. Od taxija preko nekoliko voznih linija do dvije autobuske linije. Ja sam odabrao autobus do Morzinplatz/Schwedenplatz. Odatle sam prema Googlemaps imao cca 6 minuta šetnje do hotela Bajazzo gdje sam imao rezervisanu sobu. Htio sam da sa visokog autobuskog sjedišta seirim ulazak u Viennu sa širokim vidokrugom!
Čitav život biram manje klasične hotele u starinskim zgradama sa visokim plafonima, blizu komunikacija i atrakcija. Hotel Bajazzo je jedan od najboljih takvih! Drugi dan sam poznavao čitav ljubazni personal, tiha ulica, sobarice su svaki dan sredjivale sobu i kupatilo. kupatilo je bilo novo, 3 minute do Schottering, 2 metro linije, tona tramvajskh i autobuskih stanica, a 5 minuta do Börsen, važne tramvajske stanice, 10 do 20 minuta šetnje do nekoliko največih Bečkih atrakcija, doručak bogati, opasni i provokativni švedski sto (opasni i provokativni za moje godine), hotel je živio punim sadržajem svakog dana, samo jednokrevetne i dvokrevetne sobe tako da nije bilo čoporativnih gostiju,……
Kažu da je u Beču svaki 11. stanovnik porijeklom iz bivše Jugoslavije. Kažu da je najviše Roma iz Srbije. Kazu da su djeca poslednjeg vala izbjeglica iz Bosne bila veoma uspjesna u skolovanju u Austriji. Imamo nekoliko uspjećnih političara, a i jednu takvu ministricu i nekoliko poznatih imena iz privrednog i digitalnog svijeta. Vozač autobusa od aerodoma je bio zemljak, svaki dan sam u mimohodima čuo naš jezik. Svi ti naši ljudi se ni po ćemu ne razlikuju od drugih Bečlija! Nek´ nismo uspjeli razjebati Bec!
Sada ćemo poslušati naše drage Rome, a ja ću odlutati u neke prošle kafanske derneke.
Art Nouveau (Secesija) – Secessions Ausstellungsgebäude
Secesija ili art nouveau (jugend), art deco, je stilski pravac u umjetnosti koji se javio kao reakcija na akademizam i eklekticizam zadnjih desetljeća 19. stoljeća. Inspiriran prirodom, u arhitekturu, primijenjenu umjetnost, slikarstvo i kiparstvo unosi elegantnu profinjenost zakrivljenih i ornamentalnost plošnih linija. https://hr.wikipedia.org/wiki/Secesija
Beč je svjetski poznat i po Art nouveau, art deco, a naročito po dvojici stvaraoca, umjetnika iz tog umjetničkog pravca: Gustav Klimt, https://sv.wikipedia.org/wiki/Gustav_Klimt i Otto Wagner, https://en.wikipedia.org/wiki/Otto_Wagner .
Zgrada Bečke secesije, Wiener Secessionsgebäude, https://de.wikipedia.org/wiki/Wiener_Secessionsgebäude je hram Art Nouveu u Beču. Glavna atrakcija osim objekta je Beethoven Frieze, jedno 34 metra dugo slikarsko djelo u Bečkom jugend stilu u slavu Ludwiga van Beethovena, kroz njegovu devetu simfoniju, Oda radosti. Posjetilac može slušati devetu simfoniju u slučalicama dok razgleda djelo koje se nalazi na vrhu zidova do plafona.
Dvije najčuvenije Klimtove slike su Poljubac (Belvedere) i Portret Adele Bloch-Bauer I (Neue Galerie, New York)
Beethoven Frieze
Dok smo u društvu velikog Klimta moram sada preporučiti film Woman in Gold, Žena u zlatu, nazvan po njegovom najslavnijem portretu, Portret Adele Bloch-Bauer I, napravljen na osnovu jedne istinite drame sa happyendom, https://mojtv.hr/film/32835/zena-u-zlatu.aspx , https://en.wikipedia.org/wiki/Woman_in_Gold_(film) ,
A sada kolaž secesije iz mojih najnovijih Bečkih slika,
Art Nouveau doživljam kao jedan od najljepših izražaja Europske kulture, kao neki Cartier nakit ili Rolex satove. Taj pravac živi u svim velikim Europskim gradovima i kad ga sretnete opredmećenog u nekoj gradjevini, predmetu, slici,…. imate doživljaj najljepšeg trezorskog nakita.
Zapazio sam bio u Parizu nekoliko metrostanica i Art Nouveau, onda u Barceloni nekoliko zgrada, a prije svega Sagrada Familia, nestvarnu katedralu projektovanu od Antoni Gaudija (https://hr.wikipedia.org/wiki/Antoni_Gaudí ), Onda neke zgrade, u Pragu smo jedne prilike Ajda i ja posjetili izložbu čuvenog secesionističkog slikara Alphonse Mucha i kupili nekoliko kopija, https://hr.wikipedia.org/wiki/Alphonse_Mucha
Možda gornje slike ne pripadaju u ovakvo jakom izražaju spram naslovljenoj temi priloga, ali nisam mogao odoljeti. Ja uživam u ljepoti art nouveau! Moja ljubav prema ovom pravcu umjetnosti se razvila i dok sam radio kao prodavač namještaja u Švedskoj. Postoji naime jedan stil namještaja koji se zove Jugend i koji je uspio preživjeti u originalima, ali i modernim kopijama do danas.
Karlskirche
Za vrijeme mojih turističkih posjeta velikim gradovima uobičavam praviti šetnje u “nepoznato”. Jedne takve šetnje naletim na fascinantna ledja jedne crkve. Bio sam zatečen tim fantastičnim arkadama, ljepotom i nekom uzvišenošću. Bila je to Karlskirche, Karlova crkva, https://en.wikipedia.org/wiki/Karlskirche , ima text na više jezika!
“Crkva je sagrađena između 1715. i 1737. godine kao posveta Karlu Boromejskom, svecu zaštitniku tijekom borbe protiv kuge. Kupola i kolonada ovog baroknog remek-djela posuđene su iz klasične arhitekture, dok stupovi nalik minaretu pokazuju dokaze orijentalnih utjecaja.”, dvije švedske rečenice na nasem jeziku.
U Beču se stalno održavaju razni koncerti klasične popularne muzike u mnogim crkvama, specijalnim i čuvenim dvoranama pa i u posebnim, prelijepim parkovima. Koncerti su na največem muzičkom i izvodjačkom nivou prilagodjeni dosta širokoj lepezi gradjanstva. Bio sam planirao posjetiti bar tri koncerta, ali bio je samo jedan i to horski nastup hora Karlskirche. Uživao sam u rezonanciji baritona i kratkim vječnim melodijama! Poslednje tri slike gore su sa tog koncerta.
Za ilustraciju koncerta prilažem dole video sa Vivaldijevim ljetom iz Karlove crkve.
Stefansdom sa Stefansplatz
Katedrala Svetog Stjepana, https://bs.rancholaorquidea.com/4844-st-stephens-cathedral-vienna-catacombs-and-habsburg-c.html , najomiljenija je znamenitost Beča i najistaknutija gotička građevina u Austriji. Temelji izvorne romaničke crkve datiraju iz 1147. godine, no najstariji sačuvani dijelovi su divovska vrata i poganska kula iz 13. stoljeća na zapadnom pročelju. Nekoliko habsburških namjesnika ostavilo je svoj trag preuređenjem gotičke lađe, bočnih kapela i kora u 14. i 15. stoljeću. Veliki dijelovi “Steffla”, kako Bečani nazivaju svoju katedralu, oštećeni su u bombardiranju u Drugom svjetskom ratu, a obnova katedrale bila je simbol nade kako se zemlja nakon rata digla iz pepela. 137 metara je visina tornja, 347 je stepenica do najviseg vidikovca, nisam se usudio. U Katedrali se vjencao bio Wolfgang Amadeus Mozart. U tu čast ćemo pogledati i odslušati jedan video iz filma “Amadeus”
Stefanplatz su trg i najbilže okruženje Katedrale. Tu dominiraju tri shopping ulice; Kärntner Strasse, Graben i Kohlmarkt. U blizini se nalazi Goldenes Quartier sa svjetski najčuvenijim i najskupljim markama.
A sada kao i obično dvije posudjene i nekoliko mojih slikica,
Tragovi II Svjetskog rata u Beču
Spomenik oslobođenja Crvene armije podsjeća na poslijeratnu povijest Beča, kada su grad okupirali saveznici i podijelili u 4 zone. Schwarznberg platz pripadao je sovjetskoj zoni i bio je dobio novo ime Staljinplatz. Spomenik je svečano otvoren 1945. Godine 1955., po završetku okupacije, Republika Austrija je obećala zadržati spomenik.
Spomenik je čišćen i sredjivan za moje posjete tako da u fontani nije bilo vode.
Jedan dugi zid u zaledju spomenika bio je ofarban svom dužinom u žutu i plavu boju, boje Ukrajinske zastave.
Odmah uz autobusku stanicu Morzinplatz/Schwedenplatz je spomenik mučenim i ubijanim Austrijskim i svjetskim patriotima iz II Svjetskog rata. Zgrada mučenja i ubijanja (jedan hotel?) je srusena i tu je sada jedan lijep park, odmah iza spomenika.
Krenuo sam bio od Betovenovog spomenika prema Ring Strasse i onda odjednom budem zabezeknut. U svoj toj raskosnoj gradskoj i arhitektonskoj ljepoti ugledah odvratnu i jezovitu stražaru iz II Svjetskog rata?
Beč najbolji grad za život!
Beč je treći put u proteklih 5 godina (dvije godine pandemije se nije rangiralo) zasjeo na prvo mjesto po kvalitetu života svojih stanovnika. Istraživačka tvrtka The Economist Intelligence Unit (EIU) rangira gradove svijeta po sigurnosti, zdravstvu, obrazovanju i infrastrukturi. Za 2022. godinu prvi je Beč zatim Kopenhagen te Zürich koji dijeli mjesto s Calgaryjem.
I zaista, kao turist koji je 10 dana špartao po Beču, osječao sam se veoma sigurno; nisam sretao, a ni vidio neke idiote, razbijene flaše, čuo neke dreke, imao potrebe da sumnjam u cijene ili račun, osječam se nelagodno u metoru,… Gradski saobraćaj je razvijen do perfekcije sa normalnim cijenama i automatiziran tako da se i svaki prvačić može snaći. Čovjek najduže čeka 5 minuta na metro, tramvaj ili gradski autobus! Digitalne komunikacije omogućuju sve potrebne informacije, efektivne kontakte i komunikacije za sva kretanja i posjete preko telefona ili računara. Ovdje ipak imam jednu zamjerku. Kod kupovina raznih ulaznica morate imati privatni kalendar gdje vam se automatski registruje na mreži vrijeme neke kupljene posjete ili slično. Ja uvijek izbjegavam da telefon ili računar automatski registruje gdje se nalazim ili gdje ću se nalaziti i kada. Beč je nemoguće čist! Čak su kajevi i parkovi duž oba Dunava besprijekorno uvijek čisti iako se tu skupljaju razna društva koja i popiju nešto granapsko uz cigarete. Avion sam čekao skoro dva sata. Ja mislim da je higijensko osoblje na aerodromu praznilo razne spremnike i čistilo WC-ee svakih pola sata.
Beč ima kupališta i najbolje rekreaciono ostrvo u samom gradu, https://en.wikipedia.org/wiki/Donauinsel ! Dunav je plavio stotinama godina Beč. I onda Bečlije paralelno sa Dunavom izgrade jednu vrstu kanala. Izmedju ta dva Dunava je napravljeno ostrvo dužine preko 21 kilometar. E tu je smješten rekreacioni raj za Bečlije! Pomoću kanala se reguliše vodostaj Dunava tako da poplava više nema!
E sad je vrijeme da učast Beča čujemo neku čuvenu Bečku. Neka ovog puta bude March Radetzky!
Ja i Bečko putovanje
Prilična je odvažnost putovati u 75. godini sam i to kao turista. Odvagivao sam se, podmićivao, imao dosta strahova i onda uvijek nalazio alibi da mogu žrtvovati kupljeni let i hotel ako budem tako osjećao. I bi putovanje praćeno mnogim neplaniranim pogodnostima! Bio je na televiziji Roland Garros za odmaranje u sredini dana, bilo je nekoliko Italijanskih restorana u blizini sa pastama i gnoccima, bilo je nekoliko fantastičnih sjedenja na otvorenom i suncu uz mirišljavu kafu i neko pecivo, bilo je prijatnih i kratkih komunikacija sa Bečlijama, moj njemački je išao do srednjoškolskih dubina i vadio nekada davno naučene njemačke riječi, bilo je uglavnom lijepo vrijeme uz prazne prijetnje kišom nakon dana 5., kupio sam bio i kišobran, bilo je puno večernjih gužvi u suvenir-buticima, i onda poslednjeg popodneva odlučim posjetiti jednu prodavnicu u Centru, i onda kada sam se vraćao tramvajem do Börsena krenu pljusak. Od Börsena do mog hotela je bilo 5-6 minuta laganog hoda. Imao sam kišobran i trčao sam do hotela. Obuću sam morao sušiti sa fenom više pute te večeri, a onda sljedeće jutra prije puta do aerodroma. Sjećao sam se 2-3 takva pljuska za mog Sarajevskog života.
Kada sam “otkrio” Karlskirche prolazim parkom pored nekog uličnog harmonikaša i bacim mu sretan nekoliko novčića. U Švedskoj niko nema keša pa su nestali i ulični sviraći. Završavao je bio Valcer broj 2 od Šostakovića da bi nastavio sa prepoznatljivim našim hitom U meni jesen je.
Završit ću ovaj prilog sa U meni jesen je u izvodjenju Emira i Edina! https://www.youtube.com/watch?v=0C0BMNUR2zE (Supak Halid je blokirao direktne lajkove za snimke sa Youtubea, zato nece biti njegovih izvodjenja na mom blogu.)
Moje Sarajevo 