Prvu godinu poslije pandemije izabrao sam bio Trogir za ljetovanje zbog blizine mjesta Splitskom aerodromu. Osjećao sam se nesigurno oko puta pa sam putovanje organizovao sa mojom kćeri, Ajdom i njenim momkom, oni u svoj, a ja u moj apartman, oni na otoku Čiovo, a ja u starom gradu Trogir. Pandemija je bila uselila u mene nesigurnost i bojazan da ću moći sam prevazići moguće izazove prilično složenog puta. Medjutim SAS je štrajkovao baš u naše vrijeme kupljenih avionskih karata pa od putovanja nije bilo ništa. Uspjeli smo na vrijeme otkazati naše apartmane bez troškova i dobili smo nazad novce za kupljene karte.

Sljedeće godine sam namjeravao sam putovati u Trogir, kupio sam bio jeftino avionsku kartu nekoliko mjeseci unaprijed i rezervisao jedan apartman. Nesigurnost i strahovi u vezi puta me nisu napuštali uprkos svim mojim pokušajima da odagnam tu pandemijsku patologiju. Nisam bio uspio, otkazao sam apartman na vrijeme i bez troškova, a novci za kupljenu avionsku kartu su mi propali.

Prošle godine sam putovao u Beč. Aviovožnja je trajala samo 2 sata i mogao sam preko interneta do detalja razraditi putovanje i moguće izazove. Bilo je veoma uspješno, bez ikakvih problema i veoma prijatno putovanje. Samopouzdanje mi se vratilo u totalu.

I onda ove, 2024 godine, opet Trogir, opet kupljene avionske karte, opet rezervisan apartman u starom gradu Trogiru. 26. juna sam bio doletio u Split te se nakon pola sata smjestio u moju rezervisanu sobu. Ovaj put sam rezervisao dvokrevetnu sobu sa kupatilom, erkondišnom, zvucnom izolacijom, frižiderom i kuhalom za čaj. Koncept je bio da ću ručati negdje u nekom restoranu, a doručkovati u sobi. Moje večere su se posljednjih godina dešavaju najkasnije u 18;00, sa sastoje se od čaja i nekog laganog sendviča ili neki suhi kolač ili….

Trogir, Stari grad, hiljadugodišnja jezgra, se nalazi na jednom manjem ostrvu izmedju Dalmatinskog kopna i otoka Čiovo. Ljubičasta strelica pokazuje moj apartman.

Malo je reči da sam bio fasciniran Starim gradom Trogirom, njegovim hiljadugodišnjim urbanim i arhitrkonskih ostvarenjima i savremenim življenjem tog jedinstvenog grada. Nigdje betona i betonizacije, nigdje narušavanja arhitentosko-urbanog sklada, nigdje “modernih” dijela armije savremenih arhitektonskih nakaza koji ubijaju čovječije mentalne potrebe, historiju i kulturu! Tjeskoba Starog grada Trogira je živjela umjetnost, ljepotu, uzvišenu inovativnost i šarm. Bio sam oduševljen i sa Trogiranima, veoma ljubaznim, smišljenim i kulturnim ljudima.

Trogir, https://sv.wikipedia.org/wiki/Trogir , “Povijesna jezgra Trogira nalazi se na otočiću između kopna i većeg otoka Čiova. Moderni grad prostire se sjeverno i južno od zaštićene gradske jezgre, koja je cestovnim mostovima povezana s kopnom na sjeveru i Čiovom na jugu.”

“Od 1997. godine povijesna gradska jezgra Trogira nalazi se na UNESCO-vom popisu svjetske baštine.[4] Prema opisu UNESCO-a, centar grada bez automobila izvrstan je primjer urbanog kontinuiteta.[4] Njegov ortogonalni plan ulica potječe iz helenističkog[4] razdoblja, a tijekom stoljeća dodane su javne zgrade, stambene zgrade i utvrde. Gradski krajolik karakteriziraju starije kamene kuće s ciglastocrvenim krovovima, au središtu grada su romaničke crkve i građevine u stilovima renesanse i baroka. Nekoliko tih zgrada dodano je tijekom mletačke uprave i pripisuju se talijanskim i domaćim majstorima, uključujući Giovannija Dalmatu (Ivan Duknović), Niccolò di Giovanni Fiorentino (Nikola Ferentinac), majstora Radovana i Bonina da Milano. Oko glavnog trga u povijesnoj jezgri (Trg Ivana Pavla II.), koji se nalazi na istočnoj strani otoka, nalazi se nekoliko najistaknutijih građevina Trogira. Povijesna gradska jezgra povezana je s kopnom na sjeveru mostom, a na jugu postoji mostna veza s Čiovom.”

Moj rahmetli veliki prijatelj Šaban Salčinović napravio je bio vilu u Orebiću na fantastičnom mjestu. Bio je to mali, istureni dio kopna u more, malo uzdignut odmah preko puta grada Korčule na Korčuli. Domaći starosjedioci su govorili da to nije dobro mjesto za kuću zbog vjetrova, kiša i oluja, ali Šaban se nije obazirao na te komentare i savjete. I onda dodjoše kiše, vjetrovi i oluje. Sve sobe trokatne vile su bile popljavene, dijelovi krova otrgnuti.

Prije dvadestak godina bio sam sa Švedskom Rajom sa posla nekoliko dana u jednom očuvanom više stolječa starom “Finskom selu” u mjestu Torsby u Švedskoj. Selo je bilo jedan etnički fasntastični hotel sa sobama i kuhinjama u seoskim kućama te okućnicama i pratećim objektima. Sve su kuće, prozori i ulazi bili okrenuti od vjetrova i zimskih snježnih oluja. Vjetrovi su nosili snijeg i hladnoću u slijepa ledja kuća. Svi su ulazi imali zatvorena i komotna predvorja pa onda hodnik iza vrata prema vratima soba i kuhinji. Na taj način su drevni Finci, narod sa hladnog sjevera veoma šparali i pojačavali toplinu i udobnost kuća i šparali ogromne količine drva i rada oko peći.

Ovakve i slične narodne mudrosti, znanja i tradicije, ali i urbano – umjetnička savršensta žive u cijelom Starog gradu Trogiru. Sve je u funckiji sklada izmedju čovjekovog udobnog, kulturnog i ekonomicnog življenja sa prirodom. Sa sjeverne strane ostrva, prema kopnu, odakle zimama dolaze hladni vjetrovi i kišne oluje su u prvoj odbrani parkovi sa velikim krošnjastim drvećem pa onda kuće raznih visina stisnute oko tijesnih ulica i ni jedna nije ista jer svaka se namjestila svom dijelu sunca. Uske ulice idu dužinom otoka i u njima je uvijek hladovina a vjetrići lepršaju cijelo vrijeme i ne daju lošim mirisima, insektima i bakterijama ni da omirišu. A onda sa druge strane ostrva na moru prema otoku Čiovo je široka i raskošna Riva. Tu je prava prijatna mediteranska i morska mikroklima pa se može rasbaškariti, reklo bi se.

Gledam današnje Sarajevo sa neboderima u sredini kotline i masovnu izgradnju kuća na klizištima. Slušam o problemima Beogradjana sa lošim vazduhom, sanitarijama,…. slušam, a ponekad i vidim na ekranu fekalije na ponekim Jadranskim obalama,… Porazno je sve to registrovati i nemoguće opravdati iako je shvatljivo glede tih društveno-političkih sistema, korupcije, porijekla bogataša, opšteg nivoa obrazovanja, škola i doktorata politicara i birokrata.

Čitav odrasli život me uz ljetovanja na Jadranskom moru asocira na nenadmašnog Olivera Dragojevića i njegove predivne pjesme. Ovog puta ćemo poslušati jedan njegovi stari hit koji me podsjeca na mene samog. Dakle Oprosti mi pape.

A ako ima nostalgičara evo i jednog linka sa nekoliko velikih njegovih hitova, https://www.youtube.com/watch?v=q13W1BcrW3g&list=RDq13W1BcrW3g&start_radio=1 Spremajte ručak, slušajte muziku, sanjajte malo i pazite da se ne opržite ili ne daj Bože posiječete.

Smještaj je bio udoban, mediteranski, lijep, na najboljem mjestu, domaćini iz site kuće, obrazovani i veoma predusretljivi i kulturni. Otac i sin dva kapetana turističkih brodova na dužim Jadranskim linijama, gazdarica, gospodja par excellence, snaha požrtvovana majka jednoj predivnoj djevojčici, a djevojčica, sa nepune dvije godine, ništa neću reči samo ću kucnuti u drvo. Nije me fermala ni kada som joj kupio dvije velike kinderčokolade. U godinama sam kada žarko želim unučad, a njih nema i čini se neće ih ni biti. Zato me oduševljaju djeca koju sretnem ili vidim na tv,…..

Bilo je kao i na Booking.com. Nikakve improvizacije, dodatna objašnjenja, ili insinuacije u vezi troskova i slično. Obišao sam bio sve znamenitosti, bio sam u mnogo restorana i kafea, svaki put u drugom, samo sam u jednom restoranu dva puta jeo. Ima bezbroj veoma dobro opremljenih i stilskih restorana u tim uskim ulicicama sa menijima i poslugom na visokom nivou. Inače u svim turističkim objektima pa i kafeima, slastičarnama, muzejima, prodavnicama, biroima,…. rade domaće djevojke i momci od kojih večina ide u škole ili studira, veoma su uljudni, kulturni, uvijek raspoloženi i na usluzi. Oko malog mosta izmedju Otoka i kopna je uvijek gust promet automobila i velik broj turista. Tuda sam prolazio često i nikada nisam uočio ili čuo neku neprijatnost, niko nije psovao ili se derao, automobili nisu nervirali sa svojim dugim sirenama,… Dovoljno je bilo stati na cestu pa da se odmah saobraćaj zaustavi. Moja iskustva sa mnogih ljetovanja u Dalmaciji su mnogo drugačija pa zato i opisujem ovu visoku kulturnu osobenost Trogirana. Ako budem ponovo dolazio u Hrvatsku na odmor biti će to opet Trogir i isti domaćini!

Prvi dan sa išao na Gradsku plažu, ca 600 metara, najdužim dijelom jednim novim širokim molom sa mnoštvom stilskih klupa i interesantnih kanti za odpatke. Bile su i dvije solarne klupe sa USB kontaktima gdje su se mogli puniti telefoni i slično. Klupe su Hrvatski pronalazak od prije više godina i prodaju se dobro u Arapskim zemljama. Plaža je imala sve ljepote i udobnosti za sve one koji se vole kupati, sunčati i uživati. Veliki restoran, iza parking, mnoštvo ležaljki i suncobrana, sitni šljunak, fantastičan pogled, normalne turističke sezonske cijene!

Slijedćeg dana sam tražio i pronašao jednu gotovu tajnu plažicu, odmah u produžetku Rive iza isturenog dijela tvrdjave Kamerlengo. Na nju sam jednom slučajno bio nabasao na netu. Udaljenost, od mog smještaja, mozda 150 metara uskim hladovinama ili mozda 200 metara suncanom Rivom. Bila je mala sljunkovita plaža ispod niskog mola, uredjeni stepenasti ulaz u more sa rukohvatom, nekoliko palmi,… Na dnu mora je bilo ježeva što je garantiralo čisto more. Tu je dolazilo nekoliko domačih vršnjakinja i vršnjaka ili malo mladjih, svakog dana. Preko puta je bila Čiovska luka za jahte. Tu sam se kupao svaki dan te malo i sunčao, sve skupa oko dva sata svakog do podnevne žege. Jednom sam dolazio i dva puta. A onda šetnjom do sobe presvlačenje pa na ručak u neki novi restoran iz uskih sokaka sa najdubljom hladovinom. Imao sam stalnu slastičarnu gdje sam kupovao sladoled, 2 Eure kugla u kornetu, a čaj il negazirani prirodni sok sam uvijek pio u nekom od kafea na Rivi sa pogledom na jahte i more te otok Čiovo. Cijenu sladoleda navodim zbog prošlogodišnjih zgražanja oko cijena sladoleda koje su bile od 3 pa do 5 Eura.

Jedne noći bila je i oluja sa jakom kišom, munjama i grmljavinom. Uživao sam i gledao kroz poluotvoreni prozor sobe. Sljedećeg dan je bila ogromna gužva u Gradu. Mnogi turisti iz okolnih ljetovališta su bili došli kako bi iskoristili dan poslije olujne noći. Bilo je uličica gdje se jedva prolazilo. Mislim da smo se približili vremenima kada će se na neki način morati ograničiti broj turista i posjetilaca atraktivnim destinacijama.

Trogir ima jednu od najboljih present stranica na netu, https://www.visittrogir.hr/hr/tourist . Možete čak i prošetati svim znamenitostima i ljepotama grada, možete birati dijelove grada (pritisnite na 360) fokusirati i sami vrtjeti jer je video u največeg kvaliteta! Sve na stranici funkcioniše besprijekorno!

Za vikend sam imao i jednu Sarajevsku posjetu. Sa nekima se nisam vidio još od moje poslednje Sarajevske posjete, prije desetak godina, a sa nekima od pred početak rata, dakle prije više od trideset godina. Ljetovali su kod rodbine u Splitu. Bili su u Trogiru prvi put i oduševili su se i sa gradom, ali i sa vodićem! Svi smo ostarjeli, ali zadržali kulturu života i uživanja u ljepoti znanja, sjećanja i vrednovanju sitnih stvari koje život znače. Zasjeli smo malo penzionerski u jednom restoranu malo zamezili i popili po čašu bijeloga, svi osim vozača. I onda sjećanje na prošle dane, pa djeca, pa unučad,…… Jedna nije imala djece pa je naprasno postala tužna. Za nju ću sada pustiti jednu davnu narodnu od jedne pjevačice, meni veoma drage jer je pravi ženski kauboj, dobro se karta i jos se uvijek sočno zajebaje, u svojim poznim godinama. Dakle Lepa Lukić i Pevam i tugujem.

Salvador Dali, najkontraverzniji umjetnik i stvaraoc likovnih djela od crteža, ulja, litografije, skulptura od i na najneobičnijim materijalima, https://en.wikipedia.org/wiki/Salvador_Dal%C3%AD imao je veliku izložbu u Trogiru. Mnogo crteža, nakita, figurica, ulja na “krpama” bez ramova,…. Zadržao sam se skoro dva sta upoznavajući ovog majstora umjetničkih “halucinacija” bez kojeg bi umjetnički svijet bio nepotpun. Nisu se smjeli slikati exponati, a nije bilo ni nekih publikacija osim isrpnih tekstova pored svakog exponata. Zaista je vrijedilo posjetiti izložbu!

U prostoru izložbe bio je i jedan izdvojeni dio gdje su prodavani razni prigodni suveniri, Tu sam naišao na mnoštvo malih reprodukcija vrhunskih svjetskih ulja izradjenih prema kustosici, nano tehnikom na specijalnom platnu. Reprodukcije su izgledale savršeno. Mnoga od tih dijela sam bio vidio u originalima. Te su “krpe” služile za čišćenje naočala, sočiva i manjih ekrana. U prvi mah sam to doživio kao skrnavljenje fantasičnih umjetničkih djela i neku vrstu uvrede umjetnosti. Ali bilo je tu i simbolike da se uz pomoć kulture svijet i mediji vide bolje, a onda nije pod moranje da se upotrebljavaju za naznačenu svrhu. Kupio som 7 komada, četiri sam podijelio a dole je slika preostale tri i uputstvo.

Sarajka koja nema djece poklonila mi je jedan USB sa nekoliko originalnih, gotovo privatnih sevdalinki u izvodjenju jedne prave Sarajevske “kućne” pjevačice sevdaha koji se još uvijek sluša na kućnim sjelima, porodičnim i prijateljski okupljanjima, bašćama i drugim malo intimnijim druženjima. Poslušajmo sada Mensuru Bajraktarević i kratku verziju sevdalinke “Pješke”

Odputovao sam iz Trogira sa dva litra loze, kilom originalnog? meda, nostalgijom i sjetom. Nije bilo prilike da se odmor produži. Vratit ću se!

Prilog završavam sa jednom fotografijom jedne spavajuće mačke. Bilo je to na ulazu u Dominikaski samostan.