Nikada nisam razmišljao o ljubomorama kao o nekom fenomenu, bolesti ili nekoj sveopstoj bitnosti u našim životima iako se one pojavljuju stalno u sudbinama ljudi od svakodnevnih malih nelagodnosti i strahova do tonjenja u patnje iz kojih pojedinci izlaze kao bezumni zločinci.

Hajde da krenemo sa jednom sevdalinkom čiji lijepi i išaretski text počiva na jednoj tragičnoj ljubomori. Džafer-beg od Banja Luke imao je prelijepu ženu zbog koje se tuklo i ubijalo pa je na kraju i on bio ubijen. U pjesmi se ne spominje tragedija, ali se opjevava nastavk života lijepe kadune, udovice. Banjalučke sevadlinke su posebne, imaju neku širinu, otvorenost, isaretsku tajanstvenost i bude lijepe osjećaje. Poslušajmo prvo na Reelsu jedan dio sevdalinke sa historijom, https://www.facebook.com/reel/2765587736958849 , a onda i cijelu Od kako je Banja Luka postala u neponovljivom izvodjenju Safeta Isovića, https://www.youtube.com/watch?v=SN7hI6x0C0c

Imao sam tada 21 ili 22. godinu, igranka na Ekonomiji (Ekonomski fakultet u Sarajeu), dame biraju i bi nekoliko plesova sa jednom prekrasnom djevojkom. Pričala mi je da je bila zaljubljena i da ju je momak prevario. Nije mogla to da oprosti, a nije mogla ni da ga sreće pa je prekinula fakultet i otišla bila kod tetke u neku Bosansku provinciju i vratila se nakon pola godine. Prvi izlazak je bio ples na Ekonomiji. Podsjetio sam je bio na njenu nesretnu ljubav. Razišli smo se, razumio sam je bio što nije htjela da se opet sretnemo. Nakon nekoliko mjeseci, u ulici Vase Miskina, osjetih da me neke vatrene oči prže iz nekog mnoštva ljudi. Prepoznao sam je prije nego što je nestala. Nismo se više nikada vidjeli.

Bio je 29. novembar valjda 1970. praznik – Dan Republike Jugoslavije. Nas nekoliko iz Raje otputovalo je starim ćirom u Dubrovnik da budalasamo. Tamo sretosmo Šemsu, Šemso Turkić. Bio je sa svojim najboljim drugom, jednim naočitim Sarajlijom i pravim lafom za kojeg smo znali da je skoro poludio zbog djevojke koja ga je ostavila. Šemso mu je pomagao da ga prodje “bolest” i da je zaboravi.

Moja tetka Suada, rahmetli Satka, sestra mog oćuha bila je Vratnička ljepotica. Nakon smrti njene majke usvojila ju je jedna Begovica koja nije imala djece. Begovica je imala kuću na sprat baš na Vratničkom mejdanu. U prizemlju poslovni prostor koji je izdavala jednom slastičaru, a na spratu njen stan. Bosanski prozori sa zarčićima i cvijećem cijelom širinom kuće, a iznutra dugi minder sa jastucima i vezenim ukrasima bili su u suncu i kad nije bilo sunca. Tetka je bila ljepotica i puna sabura, unutrasnjeg mira i blagosti. Bila se udala za jednog poznatog i imućnog Sarajevskog zlatara. Dobili su bili i kćer koju smo zvali Azica. I onda, nekada, pukla je veza, razvod braka, patnje, poniženja, tuga, neprijatnosti. Tetka nije htjela da se miri drugi ili treći put. Tetak se propio. Čitavo imanje je spisko i umro je kao alkoholičar.

Mi Bosanci, mislim i Bosnjaci i Srbi i Hrvati, često gubimo glave u ljubavi baš kao i većina južnjaka u Europi. Naše pjesme opjevavaju te jake doživljaje i osjećaje.

Evo jedne sevdalnike koja metaforama na jedinsten način objašnjava kako mi volimo. Zvonko Bogdan i “Ašik osta na te oči”

Otkud ideja da pišem o ljumorama?

U godinama sam kada mi sve novo, koje bi trebalo biti kognitivno, izgleda banalno, glupo, prosto, primitivno, neznalačko, luk i voda, jeftino; gotovo sve. I onda ako su u pitanju knjige vraćam se klasicima koji odavno nestaju sa polica biblioteka jer nemaju čitatelja. Naišao sam bio u biblioteci na Tolstojevu Anu Karenjinu i pročitao je sa užitkom nakon 60 i malo više godina, po drugi put. Opet sam bio oduševljen tim, pored Knuta Hamsuna, https://sv.wikipedia.org/wiki/Knut_Hamsun , najvećim svjetskim piscem, za mene svakako.

Knjigu Kreutzerova sonata, https://sh.wikipedia.org/wiki/Krejcerova_sonata_(Tolstoj), sam bio izabrao zato jer me je mamila svojom maloćom sa biblotetske police, a onda pogotovu kada sam pročitao siže na švedskom prevodu, na poslednjoj strani korica.

“Krojcerova sonata (rus. Крейцерова соната), poznata i pod prevodom Krajcerova sonata, pripovetka je ruskog književnika Lava Tolstoja, prvi put objavljena 1889. Pripada njegovom poznom stvaralaštvu, to jest, delima u kojima je ruski književnik eksplicitno kritikovao društvo i tematizovao moralne probleme. Kroz mahnito pripovedanje glavnog junaka Podniševa nepoznatom strancu u vozu, čitalac se upoznaje sa okolnostima i razlozima koji su ga naveli da u nastupu ljubomore i gađenja ubije svoju ženu. Pored oštre kritike visokog društva, nejednakosti polova i nepostojanosti braka, Tolstoj, preko glavnog junaka Krojcerove sonate, zauzima vrlo negativan stav prema seksualnosti, smatrajući kako ona kod čoveka pobuđuje životinjske nagone i podstiče zločine, koji se mogu obuzdati jedino dobrovoljnom apstinencijom. Pripovetka je naslovljena na osnovu istoimene kompozicije za violinu i klavir Ludviga van Betovena.” Slušajte sonatu dok čitate? https://www.youtube.com/watch?v=IFKwHCsUKpA

Tolstoj nije bio samo fantastični pripovijedač on je imao fascinantnu inteligenciju i obrazovanje. Svoj svijet je vidio ogoljen u njegovoj banalnoj i pokvarenoj jednostavnosti jeftinih pozorišta. Sve predstave od balova, toaleta, uspravnih ledja oficira i oženjenih pokvarenjaka, maskiranih plesaća u prelijepe haljine i kostime, čarobnu muziku, fatalne poglede, Aladinske plesne sale, sav taj cirkus da bi se svi medjusobno varali gradeći familije, klanove, bordele, kuće sa protokolima,…..

Sada ćemo se vratiti u ta vremena sa muzikom koja je došla sa zakašnjenjem više decenija. Dakle Dmitrij Šostakovič, i Valzer n. 2

Knjiga je probudila u meni neka sjećanja iz mog života, sjećanja o ljubomorama, ljubomorama od slatkih strepnji do paranoja i šizofrenija. Svake godine se desi po nekoliko užasnih zločina zbog ljubomore. Gotovo su isključivo žene žrtve ako se izuzmu rijetka samoubivsta muškaraca.

ŠTA JE LJUBOMORA

Ljubomore se javljaju u vezama koje nastaju gotovo iskljucivo na emotivnim, instiktivnim, sanjanjim i slicnim dozivljajima. Dakle izvan materijalnog i regulisanog svijeta. Takve veze se mogu razvijati i dozivljavati kao negativni psihicki dozivljaji gdje “samozrtva” moze potonuti do zlocina. U ljubavnim nesporazumima u Svedskoj partner razmislja o rjesenju problema; tj. propisima, a prije svega materijalnim konzekvencama kao sto su izdrzavanja, briga i druzenja sa djecom,…..

Ljubomora je kao plijesan na hljebu namazanom najsladjim dzemom.

Ljubomora je osjećaj tjeskobe koji se javlja u situacijama kada primijetite da postoji netko ili nešto što ugrožava vašu vrijednost i status kod druge osobe. Ljubomore su i imaginarne kao odbrana od osobnih promasaja ili nesposobnosti. ljubomore se često doživljavaju i kao osjećaj nezahvalnosti od voljene osobe. Prima poklone i pažnju, a nikada ne uzvraća.

Ljubomoru pokreću strahovi. Možda se bojite da će vas partner ostaviti ili vam biti nevjeran. Ovi strahovi mogu proizaći iz vaše nesigurnosti oko vaše veze i je li ona doista stabilna. Ljubomorna osoba često provodi puno vremena tražeći znakove da je strah da će biti napuštena ili odbačena opravdana.

Ima više “ljubavnih” ljubomora: “- Romantična ljubomora: Zasnovana na stvarnim ili zamišljenim pretnjama romantičnoj vezi. Može postojati istorija neverstva ili flertovanja; međutim, ovo takođe može biti zasnovano isključivo na nesigurnostima. – Racionalna i reaktivna ljubomora: Zasnovana na nečemu konkretnom, kao što je neka vrsta dokaza (npr. inkriminišuća tekstualna poruka) koja vodi do sumnji koje su zasnovane na stvarnosti. – Seksualna i sumnjiva ljubomora: Zasnovana na strahovima da je partner možda varao ili da je uključen u neprikladnu komunikaciju. – Patološka ljubomora: Zasnovana na iracionalnosti i verovatno dolazi sa komorbidnom dijagnozom mentalnog zdravlja.”

Postoje situacije kada je ljubomora normalno osećanje, jer je izazvana povređenim dostojanstvom, ali kada za nju nemamo stvarni razlog, teško da je reč o dokazu ljubavi, već se radi o patološkoj ljubomori koja uništava vezu.

„Uveče kad pristigne s posla, večeramo i on legne, čim se uverim da je zaspao, preturim mu sve džepove, pretražim po mobilnom telefonu i tabletu. Dok se priprema za posao, pratim da li tog dana oblači nešto posebno, da li posvećuje više pažnje higijeni nego inače. Bilo kakvu promenu u ponašanju tumačila sam kao dokaz neverstva”.

“Pažljivo ste odabrali toaletu, bili kod frizera, našminkali se i, evo vas u restoranu na večeri sa svojim partnerom. Prigušeno svetlo, prijatna muzika, ljubazno osoblje, dobra hrana i vino. Sve je kako treba, dok vaš spokoj i lepo raspoloženje ne pokvari devojka za susednim stolom, u društvu svojih prijateljica, koja upućuje zavodničke poglede vašem partneru. I sve bi i dalje bilo u redu, da on ignoriše tu devojku i nastavlja da vas gleda zaljubljeno. Ali, on koristi svaki trenutak kada vam je pažnja usmerena na tanjir, da razmeni koji osmeh s njom. Tu i tamo hvatate i njegov uzdah, sleganje obrvama, meškoljenje na stolici, češanje po glavi… I, eto drame.”

Naravno, postoje situacije kada je ljubomora potpuno normalno osećanje, jer je izazvana povređenim dostojanstvom, ali kada za nju nemamo stvarni razlog, reč je o patološkoj ljubomori.

KAKO PROTIV LJUBOMOE?

1. Prvo se preispitaj sam/sama da li je uzrok ljubomori tvoja neka slabost ili podredjenost ili neispunjenje nekog obećanja ili… Dakle prenos svoje osobne slabosti na partnera. Ne tretiraj partnera kao svoje vlasnistvo. Ne očekuj da će partner ograničiti svoj život kako bi smanjio tvoju nelagodu ili ljubomoru.

2. Pričaj otvoreno i racionalno sa partnerom. U ljubomorama nema pobjednika. Sigurni gubitnici su uvijek djeca, a onda familijarna, društvena i radna okolina. Pokušajte promijeniti komunikacije i rutine u vezi koje proizvode sumnje. Pokušajte pokazati svakodnevnu bliskost izmedju sebe. Na kraju krajeva bolje je u miru razvrgnut zajednicu nego da neko dublje i dublje tone u patnjama i da kraj moguće postane tragičana na neki način.

3. Pokušajte primiti pomoć od psihologa – terapeuta, eventualno bliskih prijatelja ili rodbine. Onaj koji pati od ljubomore se nema čega stidjeti. Tu se ne radi o razumnim mjerilima vrijednosti, radi se o unutarnjim doživljajima.

Ovo gore napisano podrazumijeva da se ljubomore temelje samo na sumnjama.

Poznavao sam više konkretnih slučajeva gdje je bila nesporno dokazana nevjernost, najčešće sexualna nevjernost, ali su veze nastavile da žive. Neki su uspjeli izgraditi svoj mali zasebni svijet u vezi, naći svoj mir, uprkos nevjerstvu te nastaviti živjeti u zajednici. Neki su se muškarci doslovno “ugasili”, samo su vegetirali u privatnim komunikacijama. “I ništa neće dušu da zapali, ko je ljubio taj ne ljubi više, izgorjelog niko ne zapali”, pomoglo bi stanje prema ovom Jesenjinovom stihu.

Upoznao sam bio nekoliko zena koje su u nevjerstvu svog supruga oslobodile sebe u emotivnom i sexualnom smislu i zivile svoja vlastita nevjerstva kao nesto lijepo i normalno, mozda u pocetku kao osveta, a onda vjerovatno kao alibi …. Bile su to sve prvo majke, a zatim visokoobrazovane žene sa dosta uspješnim poslovnim karijerama. U “mojoj” Švedskoj žene liječe svoju ljubomoru sexualnim nevjervstom, i to u što kraćem vremenskom roku.

Život je umjetnost i sreća i uvijek tjera na borbu. Najbolje je kad je osoba svjesna realnosti i zna procjeniti šta je najbolje da se uradi, odnosno koji su gubici manji te da ima hrabrost i odvažnost da primjeni te svoje spoznaje.

Kao sto sam već navodio dese se užasni zločini koji u osnovi imaju ljubomoru. Mnoge su žrtve prethodno tražile zaštitu, ali pokvarene, glupave i lijene administracije i policije kao ne žele da se upliću u privatne stvari partnera i roditelja te na taj način saučestvuju u tragedijama. A onda i propisi više štite agresora i idiota nego ugrožene. Ugrožene seli i skriva vlast dok agresor nastavlja živjeti normalno. Ili siledžija ne smije priči bliže ugroženima od 100 metara razdaljine. Pa dovoljo je da ga isprepadani vide i na 300 metara pa da doživljavaju strahove. Siledžije bi trebao prinudno iseljavati, visoke kazne automatizovati te zaduživati roditelja -siledžiju alimentacijama i nužnim troškovima izdražavanja djece za cijeli život, odnosno dok ne isplati dug državi.

Nisam zadovoljan sa ovim mojim prilogom i ne osjećam se najbolje. Tema je previše naporna, preširoka i individualna. Gotovo da sunca nema. Zato ću ga završiti sa jednom divnom ljubavnom pjesmom, koja ne poznaje ljubavne jade, koja paše mojim divnim godinama i mom svijetu.

Dakle Charles Aznavour i T*aimer

p.s. Dok sam radio u Direktmobleru znao je navratiti jedan postariji Šved, prijatelj gazde, sa kojim sam bio uspostavio gotovo pa prijateljske relacije. Penzioner, imao je nekada veliku firmu za alarmne uredjaje kako za kuće i imanja tako i za preduzeća. Bio je bogat, uvijek elegatno obučen i sa šeširom koji je kompletirao njegovu gospodsku vizuelnu osobenost. I onda je bio napokon pronašao ženu svog života. Jedna prelijepa Italijanka. Krstitli smo je sa “Grofica” tako se oblačila i imala je takve manire. Bili su par za umjetnička ulja. Nakon kratkog poznanstva počeli su zajednički život u njegovoj vili. Jednog zimskog jutra dodje on sam kod mene i traži savjet kako da pomogne svojoj izabranici. Ona se naime doslovno smrzavala u Švedskoj. Prodao sam mu dva naša najbolja kreveta sa daljinskim i dva električna madraca (šilteta sa grijanjem). Nakon nekoliko mjeseci navrati on na kafu i priča, Seli se u Tajland, tamo je uvijek vruće i ljudi su prijatni. Znali su se ponekad javiti telefonom. Uživali su u Tajlandskoj klimi i bili sretni.