SVEMIR

https://hr.wikipedia.org/wiki/Svemir

Svemir je ogromna, beskrajna i stalno rastuća prostorna dimenzija koja obuhvata sve, uključujući planete, zvijezde, galaksije, tamnu materiju, tamnu energiju i sve ostalo što postoji. Uključuje svo vrijeme, prostor, materiju i energiju koje poznajemo, kao i sve što je izvan našeg trenutnog znanja.
Svemir postoji već jako dugo, najvjerovatnije od Velikog praska koji se dogodio prije otprilike 13,8 milijardi godina.
Prema trenutnim naučnim saznanjima, svemir se kontinuirano širi, a udaljenije galaksije se udaljavaju jedna od druge. Ovaj proces širenja svemira naziva se kosmička inflacija.
Svemir se sastoji od različitih sastojaka i komponenti. Prema trenutnim saznanjima, svemir se sastoji od materije – atoma 5%, tamne materije 27% i tamne energije 68%.

Hajde sada da poslusamo Betovenovu Mjesečevu sonatu kao zamisljeno covjecanstvo koje u miru i razumu shvata svoju zraku postojanja

Materija

Materija uključuje sve što možemo direktno posmatrati ili detektovati, kao što su zvijezde, planete, gasovi, prašina, galaksije i drugi oblici materije. Materija čini samo oko 5% ukupne energije u svemiru i često se naziva “vidljiva materija”.

Tamna materija

Procjenjuje se da tamna materija čini oko 27% svemira. Iako ne možemo direktno posmatrati tamnu materiju, njeno postojanje se pretpostavlja na osnovu gravitacijskih efekata koje uzrokuje.
Ona vrši gravitaciono privlačenje na vidljivu materiju i igra važnu ulogu u formiranju i strukturi svemira.

Tamna energija

Pretpostavlja se da tamna energija čini oko 68% ukupne energije u svemiru. To je hipotetički oblik energije koji je odgovoran za ubrzano širenje svemira.
Tamna energija se obično povezuje sa kosmološkom konstantom ili energijom praznine.
Mnogo znamo o materiji, vrlo malo o tamnoj materiji, a ništa o tamnoj energiji.

Šta još sadrži svemir?

Pored ovih osnovnih komponenti, svemir također sadrži elektromagnetno zračenje (kao što su svjetlost i drugi oblici elektromagnetnih talasa), kao i različita polja i sile koje djeluju u prirodi.
Važno je napomenuti da je naše trenutno razumijevanje svemira i njegovog sastava zasnovano na posmatranjima, teorijskim modelima i matematičkim formulacijama. Međutim, postoji još mnogo toga što treba istražiti i otkriti kako bismo bolje razumjeli složenost i prirodu svemira.

U ovom prilogu ću koristiti nekoliko videa od Ivica Puljak –https://en.wikipedia.org/wiki/Ivica_Puljak Mislim da on na najbolji način i u najkraćem objašnjava fiziku, moju temu.

U prilogu pogledajte njegov video “Od čega se sastoji svemir”

ATOM

U staroj Grčkoj postojali su filozofi koji su se pitali kako je sve sastavljeno. Jedan od prijedloga bio je da postoji neka vrsta najmanje komponente – atomi – u svoj materiji. Početkom 19. stoljeća provedeni su eksperimenti koji su, čini se, potvrdili ovu teoriju. Atomi zaista postoje! Zamišljali su se kao okrugle, tvrde kugle koje se ne mogu podijeliti na manje dijelove.

Skoro stotinu godina kasnije, krajem 19. stoljeća, došlo je do novog otkrića. Atomi mogu emitirati još manje čestice – elektrone. Dakle, atomi ne mogu biti najmanja komponenta sve materije. Nisu nedjeljivi. Od 1930-ih znamo da se atomi sastoje od tri vrste čestica.

U središtu atoma – u atomskom jezgru – nalaze se protoni i neutroni. A oko atomskog jezgra su elektroni. U početku se mislilo da elektroni kruže oko jezgra, poput planeta oko Sunca. Sada znamo da je to malo složenije od toga. Umjesto kružnih orbita na fiksnim udaljenostima, to je prije oblak elektrona oko jezgra.

Moglo bi se reći da su elektroni svuda u ovom elektronskom oblaku – istovremeno! Elektronski oblak je velik u poređenju sa jezgrom – desetine hiljada puta veći. Ako bismo nacrtali sliku atoma u mjerilu, jezgro bi bilo samo mala tačka. Ovaj način crtanja atoma nije baš jasan, pa obično crtamo atome sa velikim atomskim jezgrom i elektronima u kružnim orbitama oko njega. To je koristan model koji pokazuje kako je atom građen, bez previše ulaska u detalje.

U hemijskim reakcijama, moguće je da atomi izgube elektrone ili dobiju elektrone. Ili da međusobno dijele elektrone. Atomsko jezgro je stabilnije. Na njega ne utiču hemijske reakcije.

Jesu li ove čestice najmanji sastojci materije? Ili se one mogu podijeliti na još manje dijelove? Što se tiče elektrona, prilično smo sigurni da se jedan elektron ne može podijeliti na ništa manje. To je fundamentalna čestica – elementarna

Sastoje se od još manjih dijelova – kvarkova. Potrebna su tri kvarka da bi se izgradio proton ili neutron. Jedna posebna stvar kod kvarkova je da ne možemo izolovati jedan kvark. Uvijek se javljaju u parovima ili trojkama. Ne vjerujemo da su oni pak sastavljeni od manjih dijelova – kvarkovi izgledaju kao elementarne čestice, baš kao elektroni.

Ali nauka stalno otkriva nova otkrića, tako da ćemo možda morati ponovo promijeniti mišljenje o tome šta je najmanji sastojak sve materije.

Sada pogledajte novi video od Ivice Puljka pod nazivom “Sve je napravljeno od atoma”

Sada se pripremite za poglavlje o Kvantnoj fizici uz Strausovu Tako je govorio Zaratustra

KVANTNA FIZIKA

Kvantna fizika je grana fizike koja se bavi ponašanjem materije i energije na vrlo maloj razini – razini atoma i subatomskih čestica. To je temeljna teorija u fizici koja je revolucionirala naše razumijevanje svemira i temeljnih zakona koji njime upravljaju.

U središtu kvantne fizike je koncept kvantne mehanike, koji opisuje ponašanje čestica na najmanjoj razini. Za razliku od klasične fizike, koja opisuje ponašanje objekata na makroskopskoj skali, kvantna mehanika bavi se čudnim i tajanstvenim svojstva čestica na atomskoj i subatomskoj razini.

Jedno od ključnih načela kvantne fizike je dualnost val-čestica, koja kaže da čestice poput elektrona i fotona mogu pokazuju i valovito i čestično ponašanje. To znači da mogu biti u više stanja odjednom i mogu postojati u a superpozicija stanja dok se ne promatraju.

Drugi važan koncept u kvantnoj fizici je pojam kvantne isprepletenosti, što je fenomen u kojem se čestice povezuju na takav način da se stanje jedne čestice trenutno povezuje sa stanjem druge čestice, bez obzira na udaljenost između njih. Ovaj fenomen, koji je Albert Einstein slavno nazvao “sablasna radnja na daljinu”, eksperimentalno je potvrđen i ima duboke implikacije na naše razumijevanje priroda stvarnosti.

Kvantna fizika također uvodi koncept kvantne superpozicije, gdje čestice mogu postojati u više stanja istovremeno dok se ne izmjere, u kojoj točki kolabiraju u jedno određeno stanje. Ovo se svojstvo iskorištava u kvantnom računalstvu, koje iskorištava snagu superpozicije i isprepletenosti za izvođenje izračuna brzinama daleko većim od onoga što je moguće s klasičnim računalima.

Iako je kvantna fizika složena i često kontraintuitivna teorija, dovela je do brojnih tehnološki napredak i revolucionirao je mnoga područja, od računarstva i kriptografije do znanosti o materijalima i medicine. Kako se naše razumijevanje kvantne fizike produbljuje, možemo očekivati ​​još više revolucionarnih otkrića i primjena u budućnost.

Zaključno, kvantna fizika je fascinantno i tajanstveno polje koje dovodi u pitanje naše tradicionalne predodžbe o stvarnosti i otvara nove mogućnosti za istraživanje i otkriće. Udubljujući se u osnove kvantne fizike, možemo steći dublje razumijevanje temeljnih zakona koji upravljaju svemir i neobičan i lijep svijet kvantnog carstva.

E sada ako vam se zavrtilo malo u glavi evo jednog mog nepotpunog i laičkog objasnjenja kvantne fizike na zajebantski nacin; Maca Marinkovic i vic o Cigi (izvinjavam se) i policajcu,

Sada cu u kratkom tekstu prepricati vic u slucaju da kratki video nestane sa mreze. Dakle policajac zaustavlja auto ke vozi Cigo i koji nema dozovolu. Da ga nebi kaznio postavlja mu jednu zagonetku, Šta je to ide jedan svijetleći far prema teb? Znam motor, odgovara Cigo radosno. Znam i ja kaže policajac, ali koji, kawasaki, bmw,…. Onda policajac postavlja na instistirenje Cige drugu zagonetku, Šta je to idu dva fara prema tebi, Znam odgovara Cigo Auto, Znam i ja da je auto ali koje Audi, Mercedes, Ferari,, Onda Cigo zamoli policajca da on postavi jednu zagonetku njemu. Šta je to jedna plavuša u minjaku sa visokim stiklama i torbicom šeta vamo tamo, Znam odgovara policajac Kurva. Ja to svako zna ali sta ti je to, žena, sestra, majka,..

Pokušaću objasniti kvantnost vica na prvom svijetlećem faru. Dakle vidi se svijetlo koje se kreće i time mijenja veličinu, intenzitet, boju – nijansu,….. i sada trebaju kvantni fizičari utvrditi koji fabrikat ima taj svjetlosni izvor kako bi mogli utvrditi karakteristike, a u konačnici, porijeklo tog svijetla, jačinu, dužinu trajanja, veličinu, pravac, otjecaj drugih svijetala, kompatibilnost,…. Otprilike se tako istražuju pojedine vrste partikala čestica jer se nikada ne vide, bježe stalno i mijenjaju svoje osobine dok su slobodne,…..

A sada evo još jednog veselog primjera kvantnosti iz svijeta zajebancije na svjetskom nivou, Victor Borges i kratki piano nastup,

Kvantnost ovog videa se očituje u opisivanju i tumačenju izvodjenja muzičkog djela. Dakle imamo podatak da nešto stvara odredjen kultivisani zvuk i treba sada utvrditi odakle dolazi zvuk, ko ga ili šta ga stvara, koji nivo, koje dužine, visine, trajnost, učestalnost, ponavljanje….., a nista se ne može vidjeti. I onda se traže odredjeni miljei, mjerila, provokacije, sredstva gdje će se zvuk odavati i moći pratiti.

Kvantna fizika se može shvatiti i preko gramatike, mislim ja. Atomi su smislene riječi u osnovnim oblicima kao što su: imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi, glagoli i prilozi, a kvantne čestice su višeznačne riječi kao što su prijedlozi, veznici, čestice i usklici. nastavci (za glagolska vremena ili imenički pol ili jedninu-množinu….) – zatim prijedlozi za vrijeme, mjesto, način, uzrok i količina, kao i……. Na primjer glagol raditi je fizički “mrtvi” atom kojeg nastavci i drugi dodaci drže živim i promjenjljivim u raznim vremenima, rodovima, trjanju, jačini,…radio sam, radit ću, radila je, rado radi,…

PARTIKLAR – ČESTICE

Čestica je fizički entitet s masom i električnim nabojem. Fizika čestica proučava temeljne interakcije između subatomskih čestica. Većina čestica nalazi se unutar atoma, ali neke, poput elektrona, mogu postojati slobodno. Temeljne interakcije su elektromagnetska interakcija, slaba interakcija i jaka interakcija. Elektromagnetstka interakcija odgovorna je za svjetlost i elektricitet, dok je slaba interakcija odgovorna za radioaktivni raspad. Jaka interakcija odgovorna je za držanje protona i neutrona zajedno u atomskoj jezgri.

Partiklar fizika ili fizika čestica odnosno fizika elementarnih čestica je grana fizike koja proučava elementarne čestice, najmanje sastojke materije, i kako one međusobno djeluju. Fizika čestica se često naziva fizikom visokih energija jer su visoke energije potrebne za eksperimentalno proučavanje njezinih fenomena. Fizika čestica vuče korijene iz nuklearne fizike. Postala je zasebna grana fizike 1950-ih i od tada je ključna za razvoj fizike.

Subatomske čestice (sub-+atomski)(elementarne čestice),čestice manje od atoma, bilo da su sastavni dio atoma (elektron, proton i neutron) ili nastaju pri sudarima čestica u akceleratorskim pokusima.

Ni sama definicija subatomske čestice nije sasvim čvrsta. Mnoge stvorene čestice izrazito su nestabilne (kratkoga vremena poluraspada) i nisu elementarni sastojak materije u istom smislu kao neutron, proton i elektron. Kako se sve čestice mogu dobiti pretvorbom kinetičke energije u masu, najopćenitija bi definicija bila da su subatomske čestice različiti oblici koje tvar poprima pri pretvaranju energije u materiju.

Foton je vrsta elementarne čestice koja čini osnovnu jedinicu elektromagnetskog zračenja, što uključuje radio valove, infracrveno, vidljivo svjetlo, ultraljubičasto, X-zrake i gama zrake. Fotoni nemaju masu, električni naboj i putuju brzinom svjetlosti. Za razliku od nekih čestica, poput protona i neutrona, ne smatra se da se sastoje od manjih komponenti. Oni pripadaju klasi čestica koje su odgovorne za temeljne sile prirode i nose elektromagnetsku silu. Prema teoriji kvantne elektrodinamike, način na koji se električno nabijene čestice ponašaju jedna prema drugoj može se opisati u terminima fotona.

Iako se čini kontradiktornim, svjetlost i drugi oblici elektromagnetskog zračenja zapravo se ponašaju kao oba oblika. Fotoni su čestice svjetlosti, ali imaju i valna svojstva, kao što su valna duljina i frekvencija.

SPREGNUTE ili ISPREPLETENE ili ZAPLETENE čestice, odnosno SAMMANFLÄTADE partiklar ili QUANTUM ENTANGLEMENT

Šta je kvantna isprepletenost – spregnutost?

Kvantna isprepletenost je fenomen u kojem se dvije ili više čestica međusobno povezuju na takav način da su njihova stanja uvijek povezana, bez obzira koliko su udaljena.

Na primjer, koristimo nazive Čestica A i Čestica B da bismo predstavili dvije isprepletene čestice. Ako jedna čestica pokazuje određenu karakteristiku kao što je polarizacija ili rotacija, tada čestica isprepletena s njom pokazuje povezano ponašanje. Bez obzira na to koliko su čestice A i B udaljene jedna od druge, ako se izmjeri svojstvo Čestice A, tada rezultat mjerenja Čestice B postaje odmah povezan.

Prepletenost se nastavlja čak i kada su čestice razdvojene velikim udaljenostima, što je fenomenalno. Izgleda kao da su povezane na neki način koji omogućava trenutnu komunikaciju i sinhronizaciju stanja.

Evo primjera: Razmotrite dva novčića koji su isprepleteni. Ako bacite jedan od novčića i on padne na glavu, drugi novčić će uvijek pasti na pismo kada se okrene i obrnuto. Stanja novčića su uvijek povezana, bez obzira da li su postavljena jedno pored drugog ili su udaljena hiljadama svjetlosnih godina.

Kvantno preplitanje je fundamentalni koncept u kvantnoj mehanici i eksperimentalno je uočeno. Ima nevjerovatan potencijal za kvantno računarstvo i kvantnu komunikaciju, koji koriste preplitanje čestica za paralelne proračune i siguran prijenos.

Iako se tačni principi koji leže u osnovi kvantnog preplitanja još uvijek istražuju i raspravljaju, njegov neobičan i kontraintuitivan karakter je intrigantna komponenta kvantne fizike.

Slijede dva videa sa naslovljenom temom; Što su to kvatna spregnutost i teleportacija od IKvica Puljak te Quantum Entanglement Simply Explained! = Kvantna isprepletenost jednostavno objašnjena!

Puno sam pročitao i slušao te još uvijek čitam i slušam o Kvantnoj fizici tako da zapadam u okean neznanja ili kako je Sokrat rekao, “Ja znam da ništa ne znam”. Sve to moje udubljivanje me udaljuje od prvobitnog kocepta moje teme tako da sam odlučio da je podjelim u dva dijela. U prvom dijelu koji ovom prilikom i objavljujem napravio sam neki oblik naučne kompilacije i osnove moje glavne teme koja je u stvari moj osobni doživljaj i tumačenje fenomena kvantne isprepletenosi ili spregnutosti čestica u ćemu ja vidim svemirski nivo komunikacija, a možda i način upravljanja i Zemljom, odnosno životom na Zemlji.

A zašto ja ne bih tumačio svijet sa svojih 77 godina i preširokim životnim iskustvom? Zašto, kad me pamet još drži i kad u mojoj poznoj, udobnoj i radoznaloj životnoj stvarnosti nemam drugog sadržajnijeg posla.

Završavam ovu objavu sa jednom fantastičnom melodijom od jednog fantastičnog umjetnika, dakle HAUSER – Adagio (Albinoni)