Zmislite da ste iznad svemira i da možete vidjeti milione galaksija, zvijezda, mjeseca, asteroida, kometa… Zamislite taj beskrajni hladni mrak i beskrajna hladna svijetla zvijezda, te neshvatljive udaljenosti u gluhoj tišini prekidanom nekom škripom ili dalekim praskom. I onda odjednom u tom negostoljubivom beskraju, “negdje u zatišju”, naše Sunce, Sunce u neraskidivoj ljubavnoj vezi sa svojim veselim planetama – sunčev sistem, a medju njima najljepša Zemlja, Zemlja i Mjesec. Boje, toplina, svjetlost, voda, vazduh, najljepše harmonije, medjuovisnosti i skladovi, ŽIVOT! Život u beskraju oblika, varijanti u nastajanju i nestajanju. Život u vazduhu, u vodi, u zemlji, na zemlji; ljepote oblika, boja, mirisa, radjanja, zvukova, melodija, kretanja, šarmantnih i ljubavnih ovisnosti,… I onda ČOVJEK! Čovjek, živo biće koje shvaća, osjeća, spoznaje, voli, planira, svjesno gradi, razumije, pamti, razvija se umstveno. Razmislite o toj sreći i ljepoti koju živite

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Poslednjih godina često se sjetim jednog banalnog iskustva iz mladosti. Mislim da sam imao 13 ili 14 godina kada sam dobio zadatak od majke da napokon napravim reda na tavanu naše kuće. Tu se godinama odlagalo sve “što može nekad zatrebati” pa je postao pretrpan. Prvo sam sortirao sve stvari da bih odlučio šta će se baciti, a šta i kako saćuvati i plasirati. Pored ostalog bilo je mnogo konzervi, tegli i kantica sa raznim bojama u raznim konzistencijama (vodene, uljane, masne,….). Otvorim svaku, omirišem (?), probijem debele pokorice,….. baciti ili sačuvati?. Odvojim dvije – tri najnovije, a sa ostalima odlučim da eksperimentišem. Uzmem jednu veliku staklenku i počnem da miješam sve preostale boje; i crvene i plave i zelene i zute i bež i smedje, i bijele, a bilo je i malo crne. Miješao sam prilično dugo i naporno jer neke sa jakim konzistencijama (masne) nisu htjele da se razmute, spoje sa drugima. I na kraju dobijem staklenku punu neke “nikakve” mase boje govneta, baš tako boje govneta i “nikakvog” mirisa.

Göteborg, juni 2001. najvece demonstracije, neredi i izgredi u Svedskoj od 1810. do danas. 1810. mase su linčovale i ubile u Stockholmu Riksmarskalka, Axel von Fersen, sina najvise rangiranog Svedskog plemstva, grofa i odanog i pozrtvovanog ljubavnika Marie Antoinette. https://sv.wikipedia.org/wiki/Axel_von_Fersen

U Göteborgu se odrzavao EU samit uz gostovanje Georg W Busha, tadasnji USA predsjednik. To je bio povod demonstracija i nereda, a glavni uzrok je bila startujuca globalizacija vodjena od najvecih korporacija i nekompetentnih i priglupih političkih lidera. https://sv.wikipedia.org/wiki/Göteborgskravallerna

Zapadni nezasiti kapitalisti i burzovni bolesni glanceri bezobzirno su selili proizvodnje u Kinu, zemlju tada najjeftinije, najdisciplinovanije i krajnje poslusne radne snage. Kina je garantirala sigurnost investiranja i ugovornih uslova te pokazala da joj se moze vjerovati. Glanceri nisu mislili na civilizacijsko i tehnološko nasljedje, patriotizam, licence, intelektualna prava, radnike i nadgradnju u vlastitim zemljama, profit i bonusi su bili zasljepljujuci. A političari skučenih znanja i sposobnosti nisu imali kapacitete da shvate koji negativni efekti dolaze za njihove narode.

Protiv takve globalizacije su pokušali hrabri i vizionarski švedi i njihovi gosti iz svijeta okrenuti tok historije u drugačijem pravcu.

• 

U filozofskom i semantičkom smislu za život se može reči da je on, život, u stvari ljepota postojanja. Život, zemaljski i čovječiji život, je zemaljska ljepota postojanja i ta ljepota je taj život i zato se život kao takav može živjeti samo u svojim ljepotama. U bivšem (mojem) Sarajevu život se živio u ljepotama. Zato smo imali najljepše muzike, viceve, druženja, Raju, ljubavi, provode, zajebancije i selamete kao poništivaće jebenih situacija i vremena, umjetnosti, slavlja, kulture, mladost sa 5G inteligencijom, Zimske olimpijske igre ZOI 1984., Sve, ama baš sve Sarajlije, hoću reči sve prave Sarajlije, su živjele te ljepote, te originalne ljepote života.

Ovog puta ću preskočiti mišije rupe sa mahmurnim ili režućim nacionalistima, dežurnim jebivjetrima, egzaltiranim i samoprodavanim kvazi profesorima, političarima, misliocima ili istoričarima, prebjezima u Beograd javno ili u Zagreb ili negdje na Orijent najčešće inkognito. Dakle bavit ću se samo sa pravim Sarajlijama od kojih niko i nitko nije bio na spiskovima ratnih pljačkaša,šovinista i “branioca” torova.

Taj osjećaj za ljepotu života sam ponio sa sobom i u Švedsku i još ga uvijek nosim sa največom radošću i ponosom.

Kada sam 2000. godine, tražeći bolji posao u Švedskoj, posjetio Direkt Möbler, popričao sa Lars Gille, vlasnikom firme, shvatio da smo nas dvojica iz iste zivotne i duhovne skole te vidio konkretne primjerke švedskog i skandinavskog namještaja u fantastičnom ambijentu ogromnog butika, odmah sam se odlučio, ovdje ću smjestiti moj novi život, ovdje ću raditi i učiti o kulturi, umjetnosti, historiji, tradicijama moje nove domovine i njenih veoma finih i prijateljskih ljudi. I tako je i bilo.

Ali život na zemlji ima i svoju drugu dimenziju – borba za opstanak – preživjeti! Ispočetka bila je to životinjska borba, a onda pljačkaska, a onda robovlasnička, pa feudalna, pa kapitalistička, pa socijalistička, pa novo kapitalistička,…. Do ove poslednje, naše, čovjek je živio kao dijete majke prirode. U ovom posledjem sistemu čovjek se udaljuje od majke prirode i počinje stvarati svoju novu majku. Totalno i neodgovorno vladanje biljnim i životinjskim svijetom, uništavanje zemaljskih resursa, Genus teorije i propisi; razvodnjavanje bića porodice, familije; vladavina vrištećih minoriteta, zaostajanje ili zaglupljivanje naroda, napadi na religije bez konteksta, stvaraanje praznih situiranih individua, robotizacija sistema rada i djelovanja, mediji kao največi manipulatori i silovatelji prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, nesposobne i neefikasne demokratije, nesposobni političari, djelovanje i odlučivanje na osnovu osječaja, a ne znanja, totalno ignorisanje slobodnih intelektualaca,…..

Evo jedan lijepi muzički prilog u za inat genusarima The winner takes it all – At Vance (Pride and prejudice)

I sve je to postalo moguće nakon Zelene revolucije sa Nobelovcem Norman Borlaugom na čelu, https://sv.wikipedia.org/wiki/Norman_Borlaug Zapadna civilizacija je pobijedila glad i sve strahove oko egzistencije ljudi. Ta veličanstvena pobjeda ljudi nas je povela pravo u nove bestijalne i nepoznate bolesti i neizvjesnu buducnost.

Više je tumačenja šta to znači globalizacija. Švedska Nacionalna enciklopedija kaže, Globalisering (av global), proces promjena u kojem su države i društva diljem svijeta povezani u međuovisne odnose. Vikipedija kaže, Globalizacija je skup procesa (gospodarskih, društvenih, političkih i kulturnih) koji vode preobrazbi životnih uvjeta te sve većoj povezanosti i međuovisnosti pojedinih dijelova suvremenog svijeta., Švedsko tumačenje je, “Za razliku od internacionalizacije i lokalizacije, globalizacija uključuje sve korake potrebne za dostizanje globalnog tržišta. Opća definicija globalizacije obično se izražava ovako: proces koji znači da su zemlje svijeta međusobno bliže povezane”.

Sve ove definicije i druge koje sam na brzinu pročitao ne odgovaraju stvarnoj suštini procesa koji se pokušavaju uvrstiti pod riječ globalizacija. “Globalizacija” se dešava isključivo na svjetskom tržištu preko roba gdje su osnovni subjekti kompanije i ljudi koji proizvode i konzumiraju. Taj proces u suštini nema veze sa državama, kulturama, nacionalnim privredama,… Države se prilagodjavaju isključivo zahtjevima kompanija preko tržišta. Nema tu ni kultura, ni folklora, ni tradicija ni ponosnih glupih ratničkih nacija, ni nacionalnih privreda, ni nacionalne radne snage,….Marke roba su zamijenile made in, engleski jezik je postao jedinstveni jezik tržišta, ljudi idu za poslom i po nekoliko hiljada kilometara udaljenosti, mediji su omogućili brzinu i istovremenost na svim krajevima Zemlje, komunikacije su povezale sva tržišta na planeti u realnim vremenima,…

Volvo su kupili Kinezi i šta se desilo? Ništa! Tržište je odlučilo pa se fabrike nisu preselile u Kinu. Nastavljeni su razvoj i proizvodnja na istim mjestima i sa istim ljudima. Takoj je tržište odlučilo. Ono što daje dobru zaradu ne smije se rušiti. Ma kakva nacija, država, radnička klasa, siromašna područja,…

Hiljade kvalifikovanih radnika iz BiH, Hrvatske, Srbije,… trči trbuhom za kruhom na Zapad. U svakog radnika domovina ulaže sredstva na razne načine u prosjeku oko 20 godina. Desetina hiljada i tisuća doktora i liječnika i medicinskih sestara, i šofera i gradjevinara i …. napuštaju i osiromašuju ove zemlje, koje samo ponekad dobijaju neke proizvodne kapacitete ekološki sumnjive i ekonomski neakumulirajuće proizvodnje. I ni jedna od država ne može učiniti ništa protiv toga, protiv tržišta.

Na Zemlji se dešava mixacija osnovnih supstanci tržišta. Globalne kompanije i ljudi kao producenti i konzumenti se mixaju preko roba i usluga na jedinstvenom zemaljskom tržištu.

Baš kao u mojoj tegli. Da se tegla globalizirala vidjeli bi se slojevi ili inserti boja, ali ne jer su se atomi i molekule izmiksali i stvorili novu suspstancu bez mirisa i boje govneta.

Mixacija znači potiranje nacija, država, slobodnih ljudi i gradjana, tradicija, kultura, …. te dosegnutih nivoa društvenog standarada i blagostanja. Kina je za 30-ak godina napravila korak od 200 godina koliko je Zapadnim zemljama trebalo do privredne razvijenosti i dosegnutog nivoa blagostanja. Cijene rada se moraju nužno izjednačavati i naći negdje na prosjeku gdje će zapadne morati nešto pasti, a druge rasti. I ne radi se samo o platama radi se i o porezima odnosno opštoj potrošnji. Zapadne zemlje koje imaju starije stanovništvo i neefikasne demokracije u kojima večine misle da žive nešto slobodarski posebno (mogu blebetati do mile volje) naći će se pred sudbinskim pitanjem kako dalje. Na to sudbinsko pitanje danas se odgovara preko onanija ne finansijskim tržištima, još uvijek primatom nad najrazvojnijim patentima i starim forama.

Jebo me moj experiment sa teglom!

A sada Nat King Cole – Fascination – Grace Kelly, odmaknimo se u stvarnu bajku, otputujmo u Monaco i na vrh “razbojnicke” stijene gdje je srce Knezevine, dvorac i katedrala, a u katedrali poslednje pocivaliste prelijepe furstinan pored njenog fursta (Reiner). Naklonili smo se bili sa dubokim pijetetom uz “Počivali u miru Božjem”. Ja cu se jos sjetiti i najvece operske dive, Marie Callas i njenog Onasisa sa naocalama i vjecno usidrenom jahtom u najmondenskijoj luci.

Prije Geteborga bilo je jakih reakcija o pogubnosti globalizacije. Bilo je političara i političkih partija, organizacija, pokreta, aktivista, bilo je protesta i demonstracija. Slobodni intelektualaci i poznata imena iz svijeta ekonomije, politike, politologije, sociologije,…. pisali su knjige, analize, referate, govorili, objašnjavali i upozoravali. Ukazivali su na dolazeću vladavinu korporacija i banaka, slabljenje demokracija kao sistema te gubljenje vlasti naroda, ugrozu dostignutog blagostanja u razvijenim zemljama, siromašenje zemalja izmedju, GMO robe, siromašenje penzionera, problem zaposljavanja i padanje cijene rada u razvijenim zemljama,…. Ali ništa nije moglo pokreuniti nesposobne i kratkovidne vlade i političare. A narod ko narod.

Užvajući demokraciju u Švedskoj često se sjetim jedne Heraklitove rečenice iz one bijele gimnazijske knjige Filozofija koja odprilike glasi, “I najbolji narod je k*o najobičnija gomila smeća.” Može li narod spontano znati što je to najbolje za njega i jeli narod jedinstven? Ne može i nije. Zato imamo političare koji bi trebali i voditi narod, a ne samo kao “služiti” narodu (i varati ga). Zato imamo političare u demokratijama koji bi trebali provoditi vlast u ime večine, a ne u ime microriteta, drekavaca i galamdžija, ravnopravnih glupana i idiota, extrema,….. A kako će moći današnji političari voditi majoritete obzirom na njihove kompetencije, svjetonazore, opća znanja i iskustva pa i sam sistem? Posebno koalicione i promiskuitetne vlade i organizacije koje vladaju na osnovu svojih perverznih dogovora – ne zna se čiji je u čijoj. Posebno mase političara koji ne žive u stvarnosti pa je i ne mogu razumjeti.

Ostavimo se politickih supaka i otkacimo se malo u zivotne ljepote; vrhunsku muziku, vrhunsku scenu, strastvenu muziku i strastvene muzicare. “Haj, haj kakvi su nekad bili Pestanski (Budimpešta) kupleraji” znale su reci nekad neke Sarajlije. Dakle Čardaš, Carolina Cambell, Hauser i Pulska Arena.

A sada evo nekoliko slikica iz današnje stvarnosti:

• Danas najpametniji, najobrazovaniji, najsposobniji, a posebno karakterni ljudi bježe od politike. Politika je puna nesposobnih, neobrazovanih, zdravstveno i psihicki upitnih, nemoralnih i ostarjelih,…. Joe Biden (78 godina) je ipak jedan čovjek u godinama koje ozbiljno utječu na energiju i fokusering svakog čovjeka. Stefan Lofven, švedski premijer, je varilac po profesiji koji je bio više godina na raznim sindikalnim pozicijama. Njegovi rezultati koje ostavlja iza sebe, nakon 7 godina, su u više segmenata porazni (kriminalitet, zdravstvo, izbjeglice, mediji,…) i veoma lako se mogu objasniti nedostatkom u njegovom obrazovanju.
• Angela Merkel, naša Mutti, odlazi pompezno sa vlasti nakon 16 godina. Slavi se na mnogo strana, a šta ostavlja iza sebe? Kaos u EU i kažu drustveni kaos u Njemačkoj. Ona se uspješno i neprestano borila samo za interese kompanija koji su se često sukobljavali sa interesima i budučnošću društvenih, socijalnih, nacionalnih i kulturnih sistema. Ništa nije promijenila na bolje za običan svijet! Eu je postala nekompetentni preskupi parazit koji ne zna da riješi unutrašnje probleme (Madjarska, Pooljska, Češka, Španija, Grčka,…). U vanjskoj politici Mutti je sve loši sisteme i loše vodje zadržala i ojačala na vlasti uz pomoć svojevrsne korupcije. (večina zemalja Balkana, Bjelorusija,…). Otvorila je vrata Europe za milujune izbjeglica. Extremizam je u stalnom usponu u raznim dresovima. I na kraju ostavlja strah i zebnju svojom zastitom okolisa i energetskom politikom. Cijene enrgenata divljaju i ozbiljno prijete grijanju, inflaciji i nezavisnosti EU-a. Kažu da je rodnim ideologijama razbila Njemačko biće.
• Postojeći demokratski sistemi su postali neefikasni i morali bi se mijenjati. Političke funkcije bi se morale usloviti sa odredjenim stupnjem naobrazbe, iskustva, psihofizičke sposobnosti, spremnosti i poznavanja poltičkog i društvenog sistema dotične zemlje. Trebaju se ukinuti koalicije sa više od dva partnera. Koalicije sa mnogo partnera su korupcija i izigravanje svih birača. Treba preći na drugi krug glasanja izmedju dvije prve partije. U mnogim mladim demokracijama političke partije i političari na vlasti otvoreno se zajebavaju sa demokratskim uredjenjem. Javno krše propise, odluke i podržavaju koruptivne radnje. Imaju do cca 30% sigurnih glasača koji su koruptivno vezani za njih, vladaju medijima i svaki put uoči izbora podmićuju narodne mase sa sitnim novcima.
• Nesposobnost državnih demokratskih i demokratskih birokratija udruženih državnih organizacija. Ni jedna Zapadna zemlja nije spremno (resursi, planovi, propisi,..) dočekala pandemiju. EU je pokazala elementarno neznanje u planiranju, obskrbljivanju te neophodnim kompetencijama, sjetimo se ugovora sa Astra Zeneca. EU se ne može zbog konstitucije prilagoditi novim vremenima, a i ne pokušava nešto kompetentno uraditi na tom planu. Najjače zemlje svijeta i ne smatraju EU nekim ozbiljnim partnerom kada se u pitanju važna svjetska politička pitanja. Jedna Madjarska kao Ruski igrač je dovoljna da zaustavi mnoge odluke u EU. EU je nejedinstvena i mnogim važnim političkim pitanjima. EU je uvijek autsajder u relacijama sa Rusijom, Kinom ili USA osim ako se ne radi o kompanijama ili finansijama.
• Postojeća kriza oko energenata, to jest zaštite okoliša i proizvodnje u svijetu govore da se proizvodnje moraju jednim dobrim dijelom vratiti u sve zemlje te da se mora obezbijediti više izvora snabdijevanja. Auto industrije zaustavljaju pogone jer im nedostaju neki dijelovi. 1/3 konfekcije proizvedena u Aziji se spaljuje u USA kao neprodata.
• Odnos Zapadnih zemalja prema izbjeglicama i izbjeglištvu. Loše je za izbjeglice, loše za zemlje primaoce, loše za razvoj napuštanih zemalja i njihovih uredjenja. Velika je razlika živjeti i raditi u Švedskoj i Avganistanu na primjer. Velike su prepreke za mnoge u opstoj digitalizaciji, jeziku, visokotehnološkim načinima rada, visokotehnološkim organizacijama rada, a onde veoma su slabe perspektive za ambiciozne pojedince ili majke ili očeve. U Švedskoj (10,2 miliona stanovnika) ima 670.000 ljudi koji se ne izdržavaju od vlastitog rada nego od socijalnih pomoći. Nezaposlenost je veća od 8,5%. Integracije stanovništva su veoma neuspješne. Postoje mnogo “geto” naselja gdje u glavnom po svojoj volji žive izbjeglice u Švedskoj. Nedostaje stanova i drugih struktura iz opće potrošnje. Politika Zapadnih zemalja, a ne samo ratovi, je prouzrokovala da narodi napuštaju svoje zemlje. Problematične zemlje ostaju bez ogromnog dijela obrazovanog, progresivnog i samosvjesnog stanovništva, dakle bez demografske supstance koja bi mogla promijeniti stanje u domovini te graditi svijetlu i modernu budućnost. Zapadne zemlje dakle pomžu loše državne sisteme jer ih oslobadjaju od moguće političke, kulturne, znanstvene i svake druge pozitivne konkurencije.
• Mainstream- režimski mediji su jedan od največih problema današnjice. Pristrasni su, manipulišu i navigiraju masama u skladu sa proklamovanim parolama lijevo-liberalnih ili socijalno- liberalnih ideologija. Mediji su sadržajno na veoma niskom, rekao bih jadnom nivou, nedemokratski i koji isključuju drugačija mišljenja čak i nauku. Glavne i svakodnevne vijesti su negativne vijesti bilo da se radi o nesrećama ili bizarnim problemima ili idotijama ili o nekim novim, rijetkim bolestima ili o nekim starim zločinima ili nekom silovanju ili o nečijem zakonu o abortusu ili o izrečenom mišljenju o HBTQ populacijama ili o pijancu koji je negdje u p…. materinoj pao sa 10-og sprata,… Finansiraju se otvoreno ili prikriveno od vladajućih miljea tako da je za druge strane gotovo nemoguće nešto objaviti. Cvjetaju socijalni mediji ali u previše cvijetova pa se prigušuju izmedju sebe. A narod sit i ima još uvijek nešto rezervi pa ga boli k…. za stvarnost.
• Parolaške poltike i slijepilo za konzenkvence. Cijene energenata nezaustavljivo rastu i proizvode strah od dolazeće zime i od inflacije koja bi mogla prouzrociti velikim ekonomskim problemima. Znate li zašto? Zato što vodeci političari u zanosu “spasa” Zemlje, politika zaštite okoliša, od proklamovanog nekontrolisanog zagrijavanja nisu razumjeli da zatvaranje svih termoelektrana, forsiranje nestabilnih vjetroelektrana te zamjena automobila na unutarnje sagorijevanje sa automobilima na struju u roku od 15 godina dovode do kolapsa energetskih sistema.

• Prije nekoliko nedjelja jedna izuzetno inteligentna i obrazovana učiteljica u Švedskoj je dobila otkaz jer nije hjtela upotrebiti riječ hen, polno neutralna zamjenica ili treći pol, za nekog učenika koji se nije osječao ni kao žena – hon, a ni kao muškarac – han. Gledao sam potom diskusiju učiteljice i jednog hena u studiju gdje je hen izjavio da se u donjem dijelu tijela osjeća kao muskarac, a u gornjem kao žena.
• Ja pratim vijesti uglavnom preka interneta. Na zvaničnim radio ili tv-kanalima vijesti su banalne, cenzurisane, usmjeravajuće, nepotpune i sa mnogo nekompetentnih gostiju. Ne gledam ni programe na tv kanalima. To su uglavnom takmičenja na dječijim nivoima, banalni, idiotski i često se pitam kako mnogi poznati i bivši uspješni švedi učestvovati u tako intelektualno mizernim programima. Ja bih se stidio. A filmovi, ima ih koji se svake godine repriziraju svakih mjesec – dva, na svim kanalima. A onda i sam izbor filmova. Tu ja imam jedan hendikep povrh svega. Kad se Ajda učila i bavila filmom od Praga do Stockholma bio sam se aktivno uključio kako bih je mogao podržati što bolje. I sada ja prečesto gledam filmove iza kamere sa veoma analitičkim i kritičkim očima kada se radi o scenarijima, dijalozima, scenama, izabranim karakterima i glumcima. Ćim osjetim da je pogrešno izabran glumac za neku ulogu ili je dijalog banalan ili je scenarij nelogičan odmah prelazim na neki drugi film. Profesionalizam se u svim medijima srozao do najjadnih nivoa. Novinari ne znaju pisati, šta, ko, gdje kako i kada. Filmski stvaraoci se bave akcionim ili triler insertima, a glumci ne glume likove nego glumu.
• Ljepote i pozitiva su protjerani iz ljudskih života preko novih stvaranja preko svakodnevnosti. Rijetko je vidjeti u medijima lijepe žene, ali ženske žene. Previše je “nonšalatnih” t-shortova sa deformisanim i izbledjelim ovratnicima, neobrijanih lica, žena sa tek osušenom kosom, copy image, gotovo niko se ne smije sa razlogom iako se mnogi smiju, nema vijesti, priča, filmova, romana sa normalnim ljudskim borbama, pobjedama i radostima. Nema istinskih priloga recimo o uspješnosti neke firme, familije, grada,…. Grade se najružnije zgrade u čovječijoj historiji. Član sam udruženja Arkitektonska pobuna koje svake godine bira najružniju zgradu u Švedskoj. Vilka är Sveriges fulaste städer? Se en lista! – Arkitekturupproret Moderni arkitekti doslovno uništavaju i unakazuju prelijeme dijelove Štockholma.
• Prije nekoliko godina nisu novoštampane neke knjige čuvene Astrid Lindgrem, a neke riječi i dijelovi novoštampanih su promjenjeni. Slavna književnica za djecu, Asdtrid Lindgren je “proglašena” rasistom zbog tretmana crne djece u dječijim igricama u knjigama npr. Pipi Longstrump ili Tintin. Književnica je pisala kako je to tada bilo i to nije sporno i uopšte. Načelo je da se stare knjige koje se ili čiji se dijelovi mogu doživljavati kao rasističke ili sa nemodernom genusperspektivom ili jezikom uskladjuju. Ako je pisac umro onda se to radi uz saglasnost onog koji se brine o autorskim pravima. Prije izvjesnog vremena rušeni su neki spomenici i USA i Velikoj Britaniji mislim, a neki dan pročitah da će se rušiti neki spomenik jednom velikom i značajnom amerikancu jer je imao nekoliko robova kada je to za njegovo vrijeme bilo normalno. Kome služi ovo oficijelno falcifikovanje prošlosti i brisanje tragova prošlosti u remekdjelima?
• Ima još puno sličnih i svakodnevnih apsurditeta, ali mi se neda nastaviti pisati o tome.

Imamo divnu jesen u Štockholmu. Zaraza je niska jer se vakcinisalo preko 80% Šveda tako da se čovjek može slobodnije kretati i družiti! Obišao sam sva svoja specijalna mjesta u gradu. Sutra ću do Ajde, da joj tatica odnese nešto. Posjećujem je nedjeljama zbog parkinga. Sutra su i dva derbija, Barcelona – Real Madrid i Inter – Juventus, Haj, Haj i da “userem” sa jednom našom muzičkom numerom, sa jednim Srajlijom i za života uvijek veselim čovjekom. Meho Puzić, Na put se spremam i Ne plači majko.

Došao je bio iz Odžaka u Sarajevo i bio kočijaš, a onda postao slavan. Napravio je bio veliku kuću na najboljem mjestu u Sarajevu (Mejtaš), pomogla mu je bila jedna pravnica koja je zbog toga bila preseljena na druge poslove. Ja sam ga bio upoznao kroz postupke ispitivanja porijekl imovine. Upoznao sam bio i njegovu suprugu Hanku. Jednog 1. janura sam ga slušao u Hotelu Evropa. Bili smo Predo, moj pokojni drug, i ja sa suprugama. Od tada pamtim pjesmu Ja se pitam gdje si draga sada. Meho je umro, a poslednji put smo se vidjeli 1994. u nočnom vozu od Minchena do Bona i dalje.

Kad čovjek počne živjeti u Švedskoj, uskoro se suočava s nekim bezopasnim, ali vrlo iritantnim i dosadnim bolestima. Nakon 2-3 godine saznao sam da sam alergičan na polen, posebno na polen breze. Nakon toga sam saznao da imam suhe oči. A onda u kasnoj odrasloj dobi da imam kataraktu na desnom oku, sivu mrenu.

Od kraja marta do maja, sve što može procvjetati eksplodira u Švedskoj. Nakon zime, nisko i jako sunce iznenada dolazi sa rastućom toplinom koja svaki dan traje sve duže i duže, dan bude dug do 22 sata. Vazduh je pun polena koji se obično vidi. Mnogi, mnogi Šveđani pate od alergija na polen. Još u februaru na televiziji počinju reklame za razne tablete i kapi protiv alergija na polen.

Prvo sam se tvrdoglavio i nisam htio nikakav lijek, onda sam počeo sa kapima, pa sam onda morao početi i sa tabletama u kombinaciji, često se umivao i prao oči….. ali iritacije nisu prolazile. Poslije dvije-tri godine napornih švedskih proljeća otkrijem da ja u stanu imam problematičnu ventilaciju. U Švedskoj svi stanovi imaju vjestačku ventilaciju koja u odredjenim intervalima isisava zrak. Moj ventilacioni sistem je imao i usisne otvore za zrak koji bi kroz filter strujao preko radijatora u moj stan. Ispred mojih prozora nalazi se nekoliko veoma lijepih i visokih breza. Od te spoznaje smanjio sam otvore filtera i počeo ih mijenjati svake godine prije polen sezone. Moja osjetljivost na polen je sve više slabila i poslednjih nekoliko godina gotovo prestala.

Nakon prvog olaksanja hajde da poslušamo Zvonka Bogdan i Te tvoje oči zelene https://www.youtube.com/watch?v=08Q758-iu7U

U vrijeme največih patnji sa alergijom na polen pročitam jedan tekst u jednim švedskim novinama da u Štockholmu postoji klinika koja liječi polen alergiju stvaranjem imuniteta. Nazovem Kliniku i budem pozvan nakon 2-3 nedjelje.

Doktorica je bila porijeklom iz Finske, ali se činilo da je citav zivot provela u Švedskoj. Za vrijeme II Svjetskog rata iz Finske se bilo preselilo oko 80.000 finske djece od kojih je oko 7000 ostalo živjeti u Švedskoj.

Prvo smo počeli sa opsežnim i detaljnim pretragama u vezi svih mogućih alergija. I onda kao grom iz vedra neba kaže doktorica meni, Ti imas astmu, i prepiše mi neki lijek koji ću ja svakodnevno uzimati preko inhalatora. U nevjerici ipak počnem sa inhalacijama. Počnem sakupljati informacije o astmi preko interneta, od raznih poznanika, analizirati se,…. Nakon dvije nedjelje spoznam da se osjećam loše poslije inhaliranja. Prestanem sa lijekovima i zatražim jednu novu medicinsku procjenu kod drugog doktora. Doktor u Karolinskoj bolnici utvrdi da nemam astmu, ali da imam osjetljiva pluća. Doktor je bio arap porijeklom, ne znam iz koje države, i upravo je bio dobio unapredjenje za šefa odjela. Reče mi to nakon sto sam prekinuo njegov poduži telefonski razgovor. U Svedskoj ima oko milion astmaticara? Mnogi od njih se ne inhaliraju, upotrebljavasju samo neke tablete i zive bez problema.

Naravno da nisam nastavio pretrage oko imuniteta na polen alergiju kod doktorice.

Nekako sa polenalergijom, istovremeno sam imao problem i sa suhim očima, nedovoljno vlage u očima. Kapi i masti za oči skoro svakodnevno. Najnapornije je bilo u proljeće kada su mi polen alergija i suhe oči udruženo zagorčavale život. I onda budem kod nekog švedskog doktora za oči koji mi objasni da nema drugih lijekova za suhe oči i da su naši stanovi takvi, pogoduju suhim očima. I opet se zateknem da pomislim kako sam glup i idiot. Naime shvatim da mi treba vlage u stanu. Kupim nekoliko visećih posuda koje se napune vodom i objese o radijatore i jedan izuzetno dizajnerski lijep električni ovlaživac zraka. Veoma efikasan koji kada radi svijetli u 16 neonskih boja.

Poslednjih godina upotrebljavam samo ponekad kapi za ovlaživanje očiju. Ponekad, kad sjedim predugo pred raznim ekranima.

E sada ćemo napraviti prekid da poslušamo jedan vic. Prije nekoliko godina Švedska je mijenjala novčanice. Bilo ih je nekoliko iz bivše nam Juge koji su šparali novce u “dušecima” pa su se bili uzvrpoljili, kako zamjeniti veče količine novaca. Dakle Edin Adilović i Suljo i moždani udar, https://www.youtube.com/watch?v=1xGsJhofMyc

Sa nepunih 60 godina imao sam problem sa vidom kada vozim. Često bih na daljini u rondeli vidio više slika istog vozila. I onda jedan ljekar za oči, jedan indijac, veoma sposoban i na svoje i na moje iznenadjenje kaže mi da imam kataraktu na desnom oku, sivu mrenu, koju bih trebao operisati. Katarakta je tipicna za starije ljude. Poslao je uputnicu u Sabbatsberg bolnicu u Stockholmu. Sabbatsberg sjukhus je dobila ime på brdu u Stockholmu. Startala je kao novoizgradjena bolnica 1879. godine. Otisao sam na operaciju kod jednog postarijeg i veoma ljubaznog hirurga. Hirug je bio porijeklom iz Egipta. Iz Bosne sam, iz Sarajeva. A kako se izgovara tvoje ime? Zihar. Ne Zi-haaar? (sa uzlaznim dugim akcentom na haar). Ne, u Sarajevu ne. Zavrsih konverzaciju.

Imao sam jednu učiteljicu švedskog jezika, Sussane, jedna veoma inteligentna i šarmantne žena koja me zvala Zi-haar, i znala se šaliti izgovorom. Na žalost, umrla je.

Operacija je bezbolna i veoma efikasna. Hirurg je profesionalno odradio svoj posao. Nisam ima kasnije nikakvih problema!

U to ime evo jedne o plavim očima, davne nase, Sarajevske, Davorove i od Indexa, U jednim plavim očima,

Nakon desetak godina došao je bio red i na moje lijevo oko. Ovaj put moj ljekar, porijeklom španac, pošalje uz moj pristanak uputnicu za operaciju u Globen kliniku za oči. Jedna nova klinika u sastavu Globen sportsko-privrerdnog centra u Stockholmu, jedno vrijeme veoma popularna klinika sa najmodernijim zahvatima na očima. U Švedskoj mnogo ljudi ima problem sa očima. Dobijem poziv nakon nekoliko nedjelja sa jednim bosnjačkim imenom i prezimenom u potpisu. Ljekar je bio od zapadne Bosne kojeg je rat zatekao na specijalizaciji na Ilidzi. Nemoj operisati oko. Nećes puno bolje vidjeti. Ja ću ti izliječiti suhe oči i biti će u redu. Nagovori me i ja pristanem iako nije ulijevao neko povjerenje. Bio je cijelo vrijeme u nekim pokretima, prilično nesredjen, nekoncentrisan. Začepit će mi suzne odvodne kanale tako da oči ne gube vlagu. Prvo smo terstirali jedno oko, a onda sam došao i za drugo. Nije bio pripremio orginalno sterilno pakovanje ćepića i pincete pa je išao tražiti po drugim ordinacijama. Našao je negdje neko otpakovano bez pincete. I onda mu je ćepić dva puta padao na postolje sa kojeg ga je on uzimao golim prstima. Nakon nedjelju dana dobijem jačmir, jednu gnojnu upalnu eksploziju ispod oka. Sanirao sam to uz pomoć jednog švedskog očnog doktora kojeg sam izabrao kod šefa klinike. Ali ostala je mala oteklina ispod tog oka i šanse da se upala opet pojavi. I pojavila se u Puli na ljetovanju 2019. godine. Srecom mogao sam kupiti antibiotike u hrvatskoj apoteci bez recepta. U Švedskoj bi prije mogao dobiti heroin bez recepta nego antibiotik.

I onda pandemija, karantin, kuća, kompjuter, tv, telefon, čitanje, dugi mračni dani,….

Vid na lijevom oku je postavljao sve više slabiji, zamagleniji.

Nije bilo uputno ići očnom lijecniku za vrijeme pandemije. I onda najbolje švedsko ljeto od sredine juna pa još uvijek, minimalan broj novozarazenih, doktor za oči, uputnica za Sabbatsberg bolnicu, bio sam isključiv, i 30. avgusta operacija i drugog oka. Kako se izgovara tvoje ime, pita me moj mladi hirug prije nego je počeo sa operacijom, egipcanin, kasnije ću saznati da je sin onog mog prvog hiruga, Zi-haar, odgovorih da ne komplikujem i čini mi se da mu je bilo drago.

Majka mi je pričala kako sam dobio ime. Neki je arap – princ dolazio u posjetu Jugoslaviji odmah poslije II Svjetskog rata i zvao se pored ostalog i Zihar. Ocu se svidjelo to ime koje je vjerojatno često u Arapskom svijetu.

Od polovine juna posjećujem moja mjesta u Štockholmu. Evo nekoliko slika.

Operacija je bila veoma uspješna. Odmah sam bolje vidio. 13.septembra imam zakazanu kontrolu.

Švedska je veoma bogata zemlja gdje privreda, finansije i tržište funkcionisu na najvisem nivou. Svedske ambulante, bolnice, razne medicinske ustanove i svi drugi medicinski prostori su najbolji mogući, oprema je sam svjetski tehnološki vrh. Lijecenje pacijenata se vrsi bez obzira na troskove u 99% slučajeva!!!! Komunikacije i informativni sistemi funkcionisu na visokoj razini.

Medjutim gradjanstvo je nezadovoljno zdrvastvom koje poslednjih godina erozira kako u organizacijskom tako i u stručnom smislu. Više desetina hiljada bolesnih čeka na operacije ukljućujući i najteže bolesnike. Kvalitet usluga zna biti veoma problematičan. Ne tako rijetko može se čitati o fatalnim pogeškama lijecnika ili nekog drugog medicinskog osoblja. Neki dijelovi zdravstva kao na primjer briga i pomoć ovisnicima ima najgore rezultate po smrtnosti u Europi i to godinama. Ne rijetko pacijent ne dobije vrijeme za posjetu kućnom ljekaru – preopterecenje. U poslednje vrijeme je startovalo nekoliko online ordinacija koje su veoma efikasne do jednog nivoa kada je potreban neposredan kontakt izmedju pacijenta i ljekara ili da uputnica specijalisti bude uvažena. Za ogromne novce gradjanstvo ne dobija ekvivalent. Više je razloga za to.

• Švedska od 1928. živi jednu vrstu kolektivnog, plemenskog, humanog, prijateljskog u velikoj mjeri pravednog blagostanja kroz pokret Folkhemmet, Narodna kuća. Živjeli su doslovno kao jedna velika fina porodica. “Osnova je bila da Svedska bude jedna narodna kuca za sve (zajednicka narodna kuca), gdje je drzava imala odgovornost sa obicni ljudu mogu zivjeti u drustvenoj i ekonomskoj sigurnosti.” Po mom osobnom sudu to je bilo društvo najbliže komunizmu, demokratskom komunizmu, u nasoj zapadnoj civilizacij. U tom blagostanju svi su bili veoma ljubazni, pošteni, radini, brižni i bezbrizni, veseli, društveno savjesni i odgovorni. Ova društvena savjest i odgovornost se ogledala u potpunom lojalitetu prema državno-birokratskom upravljanja radom i slobodnim vremenom. Kolektivizam je bio postao toliko urodjen pojedinacnom gradjaninu da su se počeli umišljati kao najjače društvo individualaca. To umišljanje kao i fingirana samosvjest da su vertikala ljudskih sloboda i prava, blagostanja i stanovnici neprikosnoveno najbolje države na svijetu još i danas živi kod majoriteta šveda. Istini za volju taj je sistem/pokret počeo nestajati od 1980-ih ali još uvijek tijesni majoritet ne želi spoznati fakta i realnost. Življenje zajedničkog slobodnog vremena moglo/može se vidjeti iz zajedničkih veselih dana kao što su, lordagsgodis – djeca jedu bombone samo subotama, semmeldagen – jedu se semle, voffeldagen – jedu se vofle,….. ili striktno važećih recepata za razna prigodna jela. Božić, Uskrs, Middsommar (sredina ljeta), su veliki i prelijepi praznici u Švedskoj koji se slave u tim divnim, veselim i u gotovo totalnim preslikama u cijeloj Švedskoj.

Izvršenjem svih poslova se upravlja sa državnog nivoa putem riktlinjer – smjernica koje su radnici prihvatili kao svoja orudja u radu, ne dovode ih u pitanja, obučavaju se i sprovode ih striktno. Nesprovodjenje smjernica znači gubljenje prava bavljenja konkretnim poslom.

U Švedskoj liječnici ne polažu Hipokratovu zakletvu. https://hr.wikipedia.org/wiki/Hipokratova_zakletva . Primjenjuje se sistem striktnog upravljanja i kontrole rada doktora i drugog medicinskog osoblja od strane birokratsko-profesionalne skuzbene strukture koja se nalazi u sklopu Nacionalnog odbora za zdravstvo i socijalnu zastitu. Ljekari se robotiziraju i stalno zatrpavaju sa raznim smjernicama o simptomima, kontrolama, postupcima, lijekovima,… Gotovo svi liječnici se više brinu da reaguju i odluče prema smjernicama, a ne prema stvarnim potrebama bolesnika. Ako se ne poštuju smjernice doktor moze odgovarati, a ako se javno suprostavlja smjernica može mu se oduzeti liječnicka legitimacija sto znači gubljenje posla u Svedskoj. Svedski ljekar, dr. Jon Tallinger se suprostavio “ubijanju” starih za vrijeme pandemije. Dokazivao je i dokazao da Svedska salje svoje stare, zaražene sa virusom SARS-CoV-2 u najgore muke da umru upotrebom morfija umjesto kisika. Mjesecima se borio preko socijalnih medija, raznim aktivnostim za skretanje pažnje, intervjuima svjetskim časopisima,… ali je bio izopsten od svedskih vlasti i iz svih mainstream medija. I kada mu je bilo došlo do oduzimanja ljekarske legitimacije preselio se u Dansku i nastavio tamo sa liječnickom praksom.

• Ovaj primjer je jedan tipičan primjer o švedskoj demokratiji. Čovjek može biti u pravu 100% ili imati neoborive dokaze za neke zloupotrebe ili kršenje zakona i ništa se neće desiti ako vlast želi tako. Bit će izopćen iz zvaničnih medija i okružen gluhoćom. Pojedinac je ništa, kolektiv je sve, posebno birokratski kolektiv.
• Birokratsko-esnafski (profesaionalni) sistem upravljanja radom vremenom se naselio sa sumnjivo sposobnim ljudima, dešavalo se da su smjernice gubile svoju opću i praktičnu vrijednost, u smjernicama često fokus nije bio na bolesnom čovjeku nego na resursima ili svedskom image (kao kod pandemije), članovi sistema nemaju nikakovu odgovornost za svoj rad, ako se postavi pitanje odgovrnosti onda se političari izdrkavaju raznim komisijama, relativiziranjem, gluhoćom,……. Pandemija je otkrila veoma lošu stranu Švedskog sistema upravljanja radom profesija, naročito u zdravstvu. Da bi to sanirali Švedska vlada ulaže znacajna sredstva u zemlji i inostranstvu u pokušaju očuvanja imagea Švedske kao neke pozitivne vertikale.
• Adminstrativno upravljanje zdravstvenim organizacijama je birokratsko – menadjersko. Struka ne upravlja zdravstvenim organizacijama. Največi udio je nedovoljno upućenih ili obrazovanih birokrata, a onda udio menadjera koji nisu uvijek lojalni sistemu i koji uspijevaju farbati političare za kojekva velika ulaganja sa apsurdnim specifikacijama troškovnika.
• Opisani švedski sistem je nužno doveo do erozije kompetencija, efikasnosti i odgovornosti. Gotovo sve sto se finansira iz poreza i drugim drzavnim prihodima, iz budjeta, čitav Javni sektor, pokazuje ozbiljne znake ne funkcionisanja i nesposobnosti. Osim zdravstva Švedska ima veoma velike probleme da integriše izbjeglice/doseljenike, sigurnosti gradjana (gotovo svakodnevno se dešavaju ubistva vatrenim oružjem, silovanja,….), godinama nedefinisanim školstvom, a ja bih dodao i sa ogromnim, sterilnim i veoma skupim birokratskom aparatom.
• Ca 40% radnika u zdravstvu su doseljenici iz gotovo svih zemalja svijeta. Svaki ljekar – doseljenik se formirao u svojoj domovini i kao osoba i kao profesionalac. Takve formiranosti nužno dovode do razlika u tretmanima raznih bolesti posebno kod onih liječnika koji ne žele ili nisu sposobni da se prilagode švedskom sistemu. Ja osobno uvijek biram stare klinike i stare švedske liječnike kad god mogu. Oni još uvijek žive bivša zlatna vremena u svom radu kada je Švedska zaista bila vodeća u svijetu i po zdravstvenoj zaštiti.

Da završetak priloga ne bi bio sumoran evo jednog starog vica o Muji.

Uhvatili ljudožderi Muju negdje u Africi i stavili ga u kotao sa drugom hranom i začinima da ga kuhaju. I onda ide ples oko vatre i kotla, svi se rauju skorom jelu. U jednom trenutku poglavica pozove vrača i pita ga zašto stalno prilazi kotlu i udara žezlom Muju, Bit će tvrdje meso, dodaje poglavica. A vrač poglavici odgovara, ma pojede nam svu rižu.

A uz vic ide i Enes Begović sa Oči moje kletvom bih vas kleo

Bilo je to početkom 50-ih, nisam bio pošao u školu, Nana me uze za ruku i odosmo da ispratimo jednu familiju iz komšiluka koja se selila u Izrael. Prezivali su se Operhal i bili su jevreji. Nana im je dala neki poklon umotan u jedan fini rubac, tako su se onda zvale platnene salvete. Bilo se iskupilo mozda 20 ili 30 ljudi. Tada sam prvi put čuo za jevreje.

U dječačkim danima sam znao sresti brata i sestru koji se nisu igrali sa nama. Brat je bio dobroćudna debeljuca i uvjek se učitivo pozdravljao sa nama, ali i znatiželjno gledao kako smo se mi igrali. Sestra je bila dosta zatvorena i povučena i imala je velike oči i loknavu srednje skraćenu kosu. Bili su jevreji.

1957. godine umro je bio Moša Pijade https://sv.wikipedia.org/wiki/Moša_Pijade legendarni jugoslovenski komunisticki intelektualac, revolucionar, partizan, politicar,… Bio je jevrej i cijela Jugoslavija je žalila njegovu smrt, bilo je puno suza. Narod ga je volio!

U osnovnoj školi imao sam jednog druga, zvao se Smail Tokača i stanovao je na Gornjem Soukbunaru u kući sa strane Jevrejskog groblja. Bio sam imponiran sa grobljem kao dijete i kasnije u dva navrata kada sam malo detaljnije prošetao stazama izmedju grobova i zagledavaoo se u kapelu. Nadgrobni spomenici, kapela i ograda groblja bili su himpozantni.

I onda u više prigoda, godinama sam gledao strahotne dokumentarne filmove o holokaustu ili igrane filmove koji su imale i scene iz tragične prošlosti Jevreja. A i učili smo tokom cijelog školovanja o strahotama kojima su jevreji bili izloženi u II svjetskom ratu.

1967. godine počeo je bio i zavrsio, za samo 6 dana, rat izmedju Izraela i Egipta, Sirije, Jordana i Iraka. Mi smo navijali za arapske zemlje, dakle prvi put smo bili protiv jevreja.

Jevreji su se doselili u BiH prije više od 600 godina, https://bs.wikipedia.org/wiki/Jevreji_u_Bosni_i_Hercegovini vidi i https://www.jevrejsketeme.in.rs/jevrejske-teme-pdf/Kratka%20kronologija%20jevrejske%20zajednice%20u%20Bosni%20i%20Hercegovini.pdf

O Sarajevskim jevrejima sam slušao da ih je bilo užasno siromašnih, ali i užasno bogatih, da je bilo i više opasnih i ogavnih zelenaša, ali i veoma obrazovanih i kulturnih ljudi. Mnogi su sa svojim profesionalnim dostignućima promovirali Sarajevo u Europskim pa i svjetskim centrima!

Sarajevo je bio njihov grad kao i moj. Njihove sefardske melodije su se cesto sljubivale sa bosanskim sevalinkama. Jedna od takvih je i čuvena narodna i nekada himna Sarajeva, ”Kad ja podjoh na Bentbašu” https://www.youtube.com/watch?v=_X8gQlGcKLw

Prije II svjetskog rata bilo je u Sarajevu 10.000 hiljada jevreja, a nakon, samo oko 2.000 jevreja. Najveci dio ih je zavrsio u Ustaškom koncentracionom logoru Jasenovac. Mnogi su bili partizani i borili se za svoju zemlju. Pročitajmo sada o Sarajevskim jevrejima od gospodina Jakoba Fincija https://balkans.aljazeera.net/news/balkan/2017/7/20/sarajevski-jevreji-bih-je-za-nas-najsigurnije-mjesto-u-evropi

Za mog odraslog sarajevskog života jevreji su živjeli kao i svi mi drugi. Sarajevska raja nije nikada pitala koji si nego kakav si pa mnoge jevreje ja nisam ni registrovao kao jevreje u raznim poslovnim, kulturtnim ili kafanskim kontaktima. Ali ću se spontato sjetiti nekoliko jevreja iz mog sarajevskog života sa njihovim znakovitim životima.

Emerik Blum, osnivač i prvi direktor privrednog giganta ”Energoinvest”, https://balkans.aljazeera.net/blogs/2018/6/24/emerik-blum-vizionar-cija-djela-u-bih-jos-niko-nije-dostigao

Nisim Albahari revolucioner i partizan, https://sr.wikipedia.org/wiki/Нисим_Албахари

Isak Samokovlija, književnik i liječnik, https://www.biografija.org/knjizevnost/isak-samokovlija/

Zelimir Altarac – Čičak, kulturni stvaralac, promotor i ”maskota” Sarajevske pop i rockscene, https://www.klix.ba/magazin/muzika/preminuo-je-zelimir-altarac-cicak-legenda-sarajevske-muzicke-scene/210327017

Abinum Ješua – Šua, Sretali smo se godinama jutrima i veselo pozdravljali, ja od kuće u Štroamajerovoj do općine Centar, a on u obilasku radnji koje su vrvjele na potezu od Baščaršije do Marijin Dvora. Bio je dugogodišnji direktor brijačko-frizerske zadruge. Jedan je od 106 zatočenika koji su se 1945. godine uspjeli probojem spasiti iz Ustaškog logora Jasenovac, 106 od 600. Uvijek sam u jutarnjoj i hornoj vedrini njegova lica dozivljavao kao radost zivljenja poslije nekog Božanskog providjenja.

Zadnji put sam ga sreo u Sinagogi, jesen 1992., da ga pitam moze li pomoći da moj sin Deno napusti Sarajevo. Jevrejima je bilo dozovljeno napuštanje zarobljenog Sarajeva u konvojima. Nije mogao pomoći. Šua je umro prije 2 godine.

https://www.24sata.hr/news/proboj-iz-jasenovca-samo-je-106-logorasa-prezivjelo-bijeg-624637

Sjećam se kada je jevrejska narodna pjesma Hava Nagila bila hit u Sarajevu, prije mnogo decenija.

Ajda, moja kći, se od malih nogu preko škole senzibirala sa jevrejima i holokaustom. Kada smo bili u Beču morali smo posjetiti tamošnji Jevrejski muzej. Na recpciji je radio jedan sarajevski jevrej. Pomilovao je Ajdu po glavi kao najrodjeniju kćer. Ako sam dobro zapamtio u Beču je bilo oko 250.000 jevreja prije II svjetskog rata. Danas ih ima manje od 10.000. Johan Strauss je bio porijeklom madjarski jevrej kao i mnogi drugi Bečki velikani.

Na ljetovanju u Nici svako jutro smo od hotela šetali do plaže pored jedne čudne, kao zabarakadirane starije gradjevine na dva sprata ispred koje su uvijek bila 2 ili 3 markantna, naoružana vojnika u uniformama i sa modernim ogromnim puškama koje su uljevale strahopoštovanje. Zgrada je bila unekoliko neugledna, nije bilo nikakovih tabli sa natpisima, a mi smo uvijek bili na drugoj strani ulice zbog stražara. Jedne prilike neko je izlazio te odskrinuo veliku metalnu kapiju. Ugledali smo djecu koja su se igrala. Bila je to škola – predškola za jevrejsku djecu.

Za vrijeme pandemije Ajda se jedno vrijeme zanimala jelima iz raznih zemalja svijeta. Kada je htjela napraviti neki jevrejski hljeb trebali su joj neki specijalni začini. Izgoglala je bila neku rijetku prodavnicu u jednoj jevrejskoj školi u Štockholmu i otišla tamo da kupi. Nije bilo nikavih natpisa. Istraživala je i a Googlem navodjeno mjesto i malo šire, pokušala uči u školu, bila je kontaktirana iz škole kroz zatvorena ulazna vrata. Bile su veoma komplicirane procedure da neki stranac udje u skolu ili tajnovitu prodavnicu. Bilo je to u Štockholmu prošle godine.

Jedne godine sam za plažu kupio jednu poket knjigu od dvojice švedskih novinara. U jednoj trečini knjige pisali su o jeverejima u Evropi. Tada sam prvi put saznao da su jevreji stoljećima živjeli u getoima širom Europe. Mi o tome nismo ucčli u bivšoj Jugosalviji. Isto tako sam saznao da su u velikom broju uspjeli preživjeti razne epidemije i pandemije zahvaljujući religijskoj higijeni. Knjigu sam bio posudio sinu Deni i kako to obicno biva nisam je dobio nazad.

Prije nekoliko godina naletim na kjnigu Rothschild Familija – Moć– Bogastvo od Derek Wilson.

Geto, Judengasse, Frankfurt am Main od 15 vijeka pa do smrti Gutle Rothschild (1753-1849) majke 10 djece, 5 sinova i 5 kćeri. Otac i osnivač svojevrsne dinastije bio je Mayer Amschel (1743 – 1812). Porodično ime Rothschild – Crveni štit (njemački, roth shild) došlo je od crvenog štita sa njihove kuće. Pet strelica na štitu je simboliziralo petoricu sinova.

U getou se živjelo u nezamislivoj mizeriji i bijedi. Najtjeskobniji prostori trošnih kućica, otvorene sanitarije, nasipala se zemlja na grobove da bi se umrli mogli sahraniti, Nije im se dozvoljavalo proširenje prostora za život. Strogo su bili odredjeni dani i sati kada su se mogli kretati po gradu. Nisu se smjeli baviti gotovo ni sa kojim zanimanjem. Plaćali su neki trošak ako bi izgledali tradicionalno. Svaki alkoholičar ili kavgadžija mogao je bez ikakovih poslejdica da ih vrijedja i napada u njihovoj ulici ili čak i u njihovim kućama. ”Ali kad bi zasjalo toplo sunce i oni uživali na ulici i u sunčevim zrakama za jedan dan bi se rodilo toliko ideja o putevima u bolji život koliko ne bi za cijelu godinu kod drugih ljudi.” Odprilike tako glasi ova velika misao i rečenica.

Sa poslejdnje stranice korica knjige objavljujem text koji mozda u najboljem sižeu prepričava impozantnu historiju Rothschilda, Europe i svijeta.

Od Napoleonovih ratova do Drugog svjetskog rata, porodica Rothschild bila je najbogatija i najmoćnija porodica na svijetu. Njihova nevjerovatna historija počinje u jevrejskom getu u Frankfurtu sredinom 18. vijeka, gde je predak Mayer Amschel trgovao novčićima. Crveni znak ispred kuće ubrzo je postao prezime koje je garantovalo sve uspješnija poslovanja. Mayerovi sinovi su poslani u svijet i osnovali su podružnice u Londonu, Parizu, Beču i Napulju koje su ubrzo postali vodeće banke. Tako je bila stvorena poslovna mreža koja je donijela nevjerovatnu moc i bogastva. Kurirska djelatnost koju su Rothschildi izgradili i koja im je pružala najbrže i najpouzdanije informacije tog vremena bila je privatna ”digitalna revolucija” tog vremena. ”Kurirske usluge” koristile su generacije vodećih evropskih kraljevskih kuća i političari poput Metternicha, Disraelija, Bismarcka i Napoleona III. Rothschildovi su bili postali ljudi od njihovog najveceg povjerenja. Rothschildi su financirali nekoliko ratova, kolonizaciju Afrike i Australije, industrijalizaciju Europe, pratili su sve najznacajnije investicije svog vremena kao i kupnju Sueckog kanala od strane Engleza. Porodična potraga za moći, bogatstvom i luksuzom povećavala se za svaku generaciju, a njihove privatne palače, vrtovi, konji, jahte, umjetničke zbirke i vinogradi bili su najveći i najbolji na svijetu, kao i njihove donacije i dobrotvorne organizacije. Jevrejsko porijeklo porodice uvijek je bio bitan dio Rothschildovog načina života i zalaganja. Naravno, upravo je Rothschild bio prvi Židov u britanskom parlamentu, kao i u francuskom džokej klubu. Rothschild je uglavnom sam kupovao zemlju u Palestini za jevrejska naselja i tako postavio temelje državi Izrael. Nacizam je doveo do zatvaranja, smrti i raspada porodice i imovine, ali sada su se vratili među financijske moćnike koji postoje u svijetu. Priča porodice Rothschild stvarnost je koja nadilazi poeziju, priča o moći i bogatstvu, ali i o napornom radu, znanju i idealnosti.

Rothschildovi su se zenili izmedju sebe, najcesce je mladozenja zenio bratovu kcer. Bili su veoma strogi i nemilosrdni prema nekoliko clanova porodice koji su izabrali nejevrejskog partnera.

Rotschildovi su bili mecene za najuspješnije umjetnike i stvaraoce svog vremena. Kao jedan primjer, Betty von Rotschild njezin muz James Mayer de Rotschild i njihova kcer Charlotte de Rothschild su bili pokrovitelji, mecene, pored ostalih i za Gioacchina Rossinija, Frederica Chopina, Honorea de Balzaca, Eughenea Delacroixa i Heinricha Heinea. Prilika je de poslusamo Sopenov valcer koji je on poklonio svojoj ucenici Charlotte de Rothschild, Caterina Barontini i Valcer, op. 64, br.2.https://www.youtube.com/watch?v=ij9_ASbsfDQ

Njihovi prijemi i zabave su bili nenadmašni, a poziv je značio največi prestiž. Skupljali su i sačuvali najdragocjenije kulturne i umjetničke historijske predmete.

Kada smo bili poslednji put u Nici bio sam planirao da posjetimo Villa Ephrussi de Rothschild, https://www.villa-ephrussi.com/en ali su bile velike vrucine pa smo odustali. Nadam se da cu dobiti novu priliku.

Za vrijeme pandemije pratio sam uglavnom politicki desne i faktografske socijalne medije, najčešće na Youtubeu. Jedno vrijeme se spominjala i na sve strane hvalila knjiga pod nazivom ”Den här är en svensk tiger” Tiger na švedskom znači i tigar, ime za onu fantastičnu životinju ali i glagol ćutati, šutjeti,.. Knjigu je napisao jedan poznati švedski humorista, pisac i poddare (ima svoj govorni kanal na Youtube), pa se naslov može prevesti ironično sa Ovo je švedski tigar, kao šegaćenje sa umjetnim švedskim imageom ili Ovo je švedska šutnja, kao način izbjegavanja svake odgovornosti ili krivnje Švedske za politku prije, za vrijeme i nakon II Svjetskog rata. Knjiga je reklamirana kao istina o Švedskoj suradnji sa Nacističkom Njemačkom. Švedska je dozvoljavala slobodne transporte vojnika i ratnog materijala preko svoje teritorije. Prodavala najkvalitetniju željeznu rudu i kuglagere za Njemacku ratnu industriju gotovo do poslednjeg dana i bivala plaćena jevrejskim zlatom i zlatom drugih opljačkanih zemalja.

Familjen Wallenberg je jedna od najpoznatijih švedskih familija. Od početka 18. vijeka oni su sinonim u Švedskoj za uspješne bankare i finansijerere. Ugledni, bogati jevreji koji su uvijek bili tijesno povezani sa Švedskim vlastima. O njima čovjek čuje u Švedskoj ćim počne čitati novine. Njihovi uspjesi i image u Švedskoj dovode u zabludu tako da bi covjek pomislio da je Svedska bila raj za jevreje.

I onda čitam ja knjigu rodjenog šveda i jevreja (Aron Flam) koji Svedsku smatra svojom dragom domovinom, ali i koji pizdi na svoju domovinu, najviše na vladajuće socijaldemokrate i bivam iznenadjen nepravdama koje je Švedska drzava činila prema jevrejima. Iz knjige ću izdvojiti tri pojma; arisering, pravni pozitivizam i kuglageri.

• Arisering – čišćenje firmi, institucija, vlasništva, gradjanskih prava,…. od jevreja – je u Švedskoj imao neuporedivo blaže forme nego u nacističkoj Njemačkoj. Ali jevreji se nisu mogli zaposliti ili su gubili posao jer su jevreji. Firme u vlasništvu jevreja su imale nesavladivih problema. Jevrejsko vlasništvo je bilo veoma nesigurno. Jevreji su živjeli u strahu jer su Njemci imali dosta veliku slobodu djelovanja u Švedskoj. Jevreji su zivjeli u sjenama, neprimjeceni, u iscekivanju i trpjeli razne nepravde. Opšti društveni i svakodneni predznak za jevreje je bio negativan.
• Pravni poztivizam – država odredjuje šta je to što je etično i moralno. Nikakove filozofije, teorije, religije, ideologije,… Država je ta koja daje izvjesne slobode gradjanima. Ova filozofija pretočena u praksu i vlast ostavila je tragične posljedice na hiljade šveda koji su bili sterilizovani ili na drugi način ostećeni, kažnjeni ili povrijedjeni. Pravni poztivizam je često išao na štetu jevreja.
• Kuglageri – Nikakva moderna armija se ne može kretati ili funkcionisati bez kuglagera. Nikakav avion, automobil, podmornica, brod, tenk, voz, top, mitraljez,… ne može funkcionisati bez kuglagera. Švedska je sa svojim sirovinama, mašinama, patentima i stručnim kadrovima bila glavni proizvodjač najkvalitetnijih kuglagera na svijetu. Švedska je do 1944 godine pokrivala 58% potreba Njemacke za kuglagerima. Prije i za vijeme II Svjetskoig rata Švedska je izvozila u Njemačku mašine, rude, metale, papir i drvo. Isporuke su plaćane otetim jevrejskim zlatom i zlatom opljackanim iz okupiranih zemalja.

Veliki dio knjige se bavi sa Olof Palmeom, višegodišnjim švedskim predsjednikom i čuvenim svjetskim političarem. Kontekst je negativan zbog njegove promocije Jasera Arafata i PLO u vrhove svjetske politike.

Pisac Aron Flam je jedan veoma obrazovan i studiozan šved. U knjizi je iznio mnoštvo zaboravljenih, zamračenih pa i nonšaliranih fakata na kojima on gradi istine. Ali mislim da je njegovo srce unijelo izvjesnu konfuznost u ovu debelu knjigu tako da se čitalac može više puta zateći na nekom izvankontestualnom mjestu. Knjiga može pomoći svedima da rasčiste sa svojom ”kurvanjskom” prošlošću, a treba i da da jevrejima satisfakciju sa svojom suhom i faktografskom istinom. Malo je deprimirajuće da se nikakve polemike ne vode u Švedskoj o knjizi. Još uvijek živi švedski ”tiger”?

Na kraju cu zaželjeti da pamet, razum, realnost, solidarnost i čovječnost zaživi u odnosima izmedju jevreja i arapa, da i arapska i jevrejska djeca žive slobodno i bezbrižno širom svijeta, da mir dodje, da se ljudi okrenu ljepotama života i da zjedno grade bolju budućnost.

Završavam sa pjesmom Sarit Hadad – Čuj Izraele, čiji je teks titlovan na našem jeziku. Pjesma govori o običnom emotivnom covjeku i vjerniku.

Duboko potresen sa oktobarskim – 2023. tragicnim dogadjajima u Izraelu i Gazi, a koji jos uvijek traju objavljujem donju sliku kao neku suncevu zraku u toj predugoj i zlokobnoj tami.

Riječ starost me uvijek asocirala na turobnost, mudre riječi, namćorstvo, napornost, tersluk, dosadnost, korisne savjete, odsutnost, masu lijekova na noćnom ormariću, slape, čajeve, sporost, drhtave ruke, zapisane duge gaće od pidžame, ”ne čujem, šta kažeš?”, tajne brze žderancije,…….

Prvi put sam o starosti ozbiljno razmišljao kada sam donosio odluku da budem otac jedne djevojčice. Hoću li živjeti dok joj ne dam hljeb u ruke?

Kada počinje starost, dakle kada počinje poslednji period života prije smrti, koliko traje?????

Sve je to individualno. Od kakve si gradje (nasljedje), a prije svega i najvažnije kako si život trošio.

I onda u neko dobu pocnu dolaziti računi za masnoću u krvi, za sećer, za zglobove, krvne žile, srce, noge, jetru,….

Ali najljepši i najdraži računi su zahvalna i sretna djeca.

Dok sam radio često sam u osobnim dokumentima gledao godišta ljudi i pokušavao mjeriti njihove izglede. Bilo ih je mladih, ali grohnutih. Bilo ih je starih ali vitalnih i mlado-živućih.

Starost je i vrijeme priprema za smrt. Sredit ću sve oko mog pogreba. Sve ću napisati i ostaviti lovu. I koja kapela, i koja sahrana, i koja muzika, i koji kovčeg, i koje cvijeće,… Zapisati prošlost sa glavnim akterima, to rade najčešće doseljenici, da se ne zaboravi. Testament!

Na 246 stranici Sidranovog romana Otkup sirove kože piše;

”Sve češće čujem sebe kako po kući psujem: Jebem ti starost! O trunku na podu zapne papuča. Cio mi svijet izgleda ko izvrnuta rukavica. Sve mi naopako. Nit mogu s ljudima, nit mogu sam. Onaj mi priča preglasno, onog opet nista ne čujem. Sve mi smeta.

Pa mi lijepi stihovi odnekud sadjoše na usne:

Kad je čovjek sazrio

za Onoga svijeta?

Onda kad mu na Ovome

Sve počne da smeta! ”

I onda opet Avdo (Abdulah Sidran): ”Ters je čovjek koji je uvijek u pravu, al` drugi to ne razumiju.”

U ljeto 1997. bio sam u Budimpešti da sretnem jedan Novosadski i jedan Beogradski bračni par koji su sprašili iz Milosevićeve Srbije na vrijeme i osnovali svoju firmu u Madjarskoj. Trebali smo napraviti neki posao. I kao što prijateljski srbi znaju biti gostoljubljivi i srdačni domaćini odmah su me odveli na večeru u jedan čuveni restoran gdje je nekada bila tramvajska remiza. Dok sam vozio dobih jednu kasetu da poslušamo Djoletov najnoviji hit,

Švedska je najbolja zemlja za djecu i stare na svijetu?

Švedska država je najbolja za djecu i stare?

Dugo sam vatreno zastupao te teze i bio u pravu dok se nije pojavila pandemija, covid-19. Na samom početku pandemije u jeku najnebuloznijih izjava odgovornih i dokazanog neznanja i nespremnosti najodgovornijih u Švedskoj, Švedska je donijela dva propisa o žrtvovanju starih i bolesnih. Na osnovu tih propisa poslato je u paćeničku smrt nekoliko hiljada švedskih starih i bolesnih. Ljudi su umirali daveći se u nedostatku kisika. Nečesto nisu bili posjećeni ni od liječnika, nisu dobijali kisik nego samo morfij, ostavljani su da umru u mukama. I nitko i niko im nije mogao pomoći, a rijetki hrabri i medijski buntovni su bili protjerani iz svih vladajućih medija, a zatim im je bilo zabranjeno da rade u svojim medicinskim zanimanjima.

Sjećam se da su moju Nanu ljubili u ruku njena djeca. Sjećam se koje su postovanje i brigu imali stari u bivsem Sarajevu. Sjećam se požrtvovane djece, rodbina, liječnika, pekara, aščinica, privatnih malih mecena, taksista, bolnica, socijalnih ustanova pokazanih prema starima potrebitima ili u nuždi.

Jednom smo napravili izlet iz Rima u Pompeji. Bilo je ljeto, podne, jako sunce, jug Italie, a u Pompeji nema hlada, samo krezave i niske iskopine jednog grada kojeg je vulkanska lava prije 2000 godina spržila i zakopala. I onda ugledam jednu švedsku porodicu sa kojom smo se bili sprijateljili na putovanju; majka, sin, snaha, dvoje djece. Majka je sjedila na jednom arheoloskom podzidu, nije se osjecala dobro. Sin je stajao pored nje i upita me da li sam vidio naseg vodića. ”Majka mi se osjeća loše i tražim vodića da se pobrine za moju majku.” reče sin. Njegova supruga i djeca su sami nastavili obilaziti kompleks. Svedi (večina) su naučeni da brigu o starima vodi država, odnosno neko drugi.

Ali ima ljudi koji jednostavno ne mogu ili neće da se pomire sa životnim promjenama. Ako ne može kako ja hoću onda neću nikako, nosite se.

Lars Gille, vlasnik Direktmčblera i moj najdrazi švedski prijatelj, volio je šenluke, cigarete, pića, društvo, konje,….. sve u kompletu. Bio je bogat čovjek, jednostavan i pravi veseljak. Vodio je firmu (sve zaposlene i njegova cijela porodica) 3 puta godisnje na derneke na poznata i skupa Štockholmska mjesta. Najčešće smo isli u nocni kabare Golden Hits u srcu Štockholma. A znali smo zasjesti i u restoranima na konjskim trkalištima (konji sa zapregama), gledati trke, kladiti se jesti, piti i zajebavati se do iznemoglosti.

I onda dodje zabrana pušenja po restoranima. Lasse prestade izlaziti. Nije htio ni diskutirati o nekim drugim povlaštenim mogućnostima. Od tada je počeo i venuti, vidjelo se na njemu, izgubio je bio šarm, radost, inspiracije,.. iako je bio nastavio i pušiti i piti sa društvima kod kuće, kladiti se na konje,….

I onda ga napande kancirnom i ubrzo umre. Umro 2015 godine, bio je stariji od mene nepunih 6 godina.

Sta smo uradili za života? Šta ostavljamo iza sebe? To je pitanje koji svi stari postavljaju sami sebi, siguran sam.

U gotovoj svako smrtovnici u ”Oslobodjenju” piše za umrlog ”otišao na bolji svijet”. Siguran sam da se tu ne radi o nekim fanatičnim vjerskim vjerovanjima nego o osudi svijeta, bolje rečeno vremena, u kojem se živi.

Globalizacija, digitalizacija i živuće demokracije razvaljuju sve sto je zapadna cilvilizacija bila dosegla.Zato rijetko ko od starih može biti zadovoljan sa onim što ostavlja iza sebe.

Nabrojat ću samo neke osnovne razloge kao teze koje cu u novim prilozima pokusati obraditi;

• Suvremene demokratije kao izvor i rasplodnik, neobrazovanih, nesposobnih i korumpiranih kadrova; (Izbjeglice, pandemija, budjeti, nezaposlenost,…)
• Protjerivanje ljepota; ljudskih, umjetničkih, kulturnih, komunikativnih, boja, mirisa, harmonija, sklada, trenutaka,…. (sa svih mojih ekrana i vidišta ljepote nestaju osobito one kognitivne.)
• Nezaustavljivo sirenje neznanja, gluposti, folerskih i šminkerskih šupljih tikava, neukusa, lupetanja, oponašanja, originalnih idiotskih perfomansi,… (režimski mediji ili mainstream mediji i sljedbeno tome mnogi sociajlni mediji puni su smeca.)
• Bolesni mediji koji najmodernije tehnike upotrebljavaju za nivo inteligencije trogodisnjaka i četverogodišnjaka ili retardiranih, mentalno zaostalih,….. (filmovi, drame, najezda takmicarski programa, inkubatorski programi,…. bude strah o mentalnom zdravlju ljudi.)
• Bolesna ljudska ponasanja kao sto su smijeh bez razloga, veselost bez razloga, propisana i zapriječena nekritičnost spram idiota, retoričke onanije, laži…. (čovjek ne smije reči djetetu da je nešto loše uradilo, da nešto ne zna, šta mora obuci,… ili nekoj odrasloj osobi da je debela ili ima lijepo tijelo ili…..)
• Opšta devalvacija vrijednosti zapadne civilizacije od familije preko društvenih grupa, nacija, država do historija, religija, kultura, umjetnosti, prirode, čovječnosti,… (rodne ideologije, ultra feministi, LGBTIQ,… su veoma agresivni i dobijaju enormne podrške pa misle da mogu cijeli svijet prilagoditi svojim filozofijama ne uvažavajući prirodne zakone, historijske kontekste i razvojne cikluse nase civilizacije)

Doživljavam suvremeni svijet kao jedan veliki kotao gdje se sprema hrana sa svim mogućim namirnicama i začinima i da nitko ne zna sta će ispasti, hoće li jelo biti jestivo ili ukusno i za koju većinu ili zdravo i za koje ljude i vizije ili imati neku budućnost,…

Poslije ove tuge moramo se malo i proveseliti, Edin Adilovic i jedan prilično vulkgarni vic:

Mnogi danas ne cijene suvremenost i ne nadaju se boljoj budućnosti. Evo jednog sjećanja iz bloka smrtovnica u ”Oslobodjenju” koje se objavljuje svake godine u maju, decenijama.

Danasnje starosti mogu biti i jedni od najljepsih perioda čovjekovog života. Tu je čudnovata ljubav prema unučadima. Tu su slobode zivljenja, kretanja, putovanja i bavljenja sa samo onim osobno odabranim. Tu su rentegnske oči iskustva koje vas kormilare ka providjenjima i ljepšim i dražim lagunama. Tu su i ljepote zadnjih godišnjoodmorskih dana kada čovjek osjeca ljepote elementarne prirode, ljudskih kognitivnih ostvarenja svih vrsta, prepozna neke oči koje ce mu nedostajati, neke ruke, neke restorane, vino, ……

Ja, na kraju smo pa da se opet malo nasmijemo;

Policajac zaustavlja auto i pita vozaća, jednu postariju damu: “Gospodjo znate li da ste vozili prebrzo?”, a dama odgovara: “Znam sine, ali moram voziti brzo prije nego što zaboravim gdje idem.”

A evo i oproštajne muzike, jedne od najsvedskijih iz bajkovitih vremena, u izvedbi slavne Arje Saijonmaa, dakle “Draga moja ti si poput ruže”

U ove karantinske dane otvaram forografije sa putovanja, slusam svoju vjecitu muziku i podmicujem se snovima o buducim putovanjima Da pocnem sa najdrazom Mireille Mathieu https://www.youtube.com/watch?v=NpqCHYmZFxU Evo i nekoliko slika sa putovanja, Menton, Monte Carlo, Madame Tussauds i London. A sada Alain Delon, uzor moje generacije i https://www.youtube.com/watch?v=4lW6dsLh39E Ajdi sam dao Europu umjesto Juge pa moram zavrsiti sa najvelicanstvenijim Andre Riemu https://www.youtube.com/watch?v=F9LMYsnafuI…

Menton.

M.ROOS

Upoznali smo se kada je dosao, ”sa druge strane Stockholma” u Direktmöbler da eventualno naruci neku sofu (kauc) i fotelje od Bröderna Anderssons. To su tada bile najbolje sofe za udobnost, kvalitet, gledanje, ”umjetnicki dozivljaj”, raskos,….. Dosao sa suprugom kako je i obecao sljedece nedjelje i izabarali su model, platna, noge,…..

Bio je stariji od mene 12 godina, oblacio se klasicno europeiski, veoma intelektualan, jedan obrazovani Europljanin, prodao je bio vlastito uspjesno preduzece i oslobodio se svega sto mu je moglo narusavati mir i blagostanje u penzionerskim danima, tako je to on otprilike definisao. Zivio je plivajuci ledjno, uvijek na suncu i u toplom moru, kako sam mu ja objasnio.

Roos je jedno staro svedsko prezime. Upoznao sam troje ili cetvero osobno, nekoliko preko raznih sluzbenih i politickih stranica na internetu, a jednog veom bogatog iz jedne knjige o najbogatijim svedima.

Znao je navratiti kod men svaka 2-3 mjeseca, pregledati butik (7.000 kvm.) i kafenisati samnom.

I onda jednom dodje sa kcerkom iz prvog braka i njenim sambo (nevjencani muz). ”Ziko pomozi im da izaberu fin namjestaj”, rece i onda samo meni nasamo, ”Neka izaberu bolji namjestaj, ja placam samo nemoj im reci.”

Pokusavali su izabrati jeftinije varijante, ali sam ih ja uvijek preusmjeravao i dva tri puta napomenuo da ce dobiti 10 % rabata od mene.

Vratimo se do stola gdje je pappa (tata) kafenisao i ja pisem narudzbu, saldiram i kazem minus 10% rabat. Kakav rabat i to 10% ? Zasto ja nisam dobio rabat? Komentarisao je seretski moj prijatelj. Kako ce te platiti, pitam kcerku, kredit, kartica, kes,..? Kcer se interesovala za kreditne uslove, a onda pappa pruzi svoju karticu i kaze kade je Ziko dao 10% mogu i ja 90%. Bio je to jedan i moj nezaboravan emotivni dozivljaj, iskreno ganute kceri, malo stidnog zeta i ponosnog oca.

U Svedskoj drzava brine za djecu i stare tako da oni u sredini ne osjecaju neku potrebu ili duznost da pomazu svoju odraslu djecu. Zato je gest mog svedskog prijatelja, M.Roosa bio veoma neocekivan za njegovu kcer i zeta pa i za mene kao malo priucenog Sveda.

I nastavio je navracati gospodin M.Roos. Bilo je lijepo caskati sa njim zivotno neopterecenim koji je svijet uzivao sa najbezbriznijom dioptrijom.Jednog dana zapazim ga na ulazu u butik i kad sam mu prisao da ga pozdravim vidim pravi strah na njegovom licu i u ocima. Sta se desilo? Iz tri rondele (kruzna raskrsca) nisam znao gdje cu izaci da bih dosao do tebe, rece.

Nije znao kojim ce putem nastaviti da dodje do Direktmöblera.

Nije htio kafu, na kratko smo sjeli i ja mu predlozim da ja vozim ispred njega do njegove kuce, nije htio. Onda jedna inteligentna poljakinja, kolegica sa posla upita, Ziko ima li godpodin pametni telefon (tako se to valjda onda zvalo). Imao je, ali nije htio da mu mi namjestimo Maps. Uradio je to sam i odmah se pozdravio sa svima i otisao. Nikad se vise nismo sreli.

VITALNI 91-GODISNJAK

Direktmöbler je prodavao orginal USA (recliner elmanövrerade) fotelje na el.pogon koje su se mogle podesavati sa daljinskim upravljacem. Imali smo vise modela, u raznim platnima i u kozi. Bili smo poznati u Stockholmu po njima.

Usao je neprimjetno iako je bio korpulentan i ima stomak. Pedesetogodisnjak, dobrocudan i nekako prosjecan. Otkrio sam ga na odjeljenju USA fotelja. Imao je namjeru kupiti jednu fotelju za svog 91-godisnjeg oca. Ponudio sam mu da posudi fotelju kako bi je mogao otac testirati kod svoje kuce. Ne, odgovori odrjesito, otac je veoma vitalan, on zivi sam i sve radi sam, ne zeli cak ni kucnu pomoc, kad ga posjetimo ne smijemo mu nista pomagati. Svidjela su mu se dva ili tri modela i obecao doci sa ocem za dva dana.

Otac je bio visok i koscat, farmerke, jakna, keps i zaista po pokretima i govoru kao neki svedski 60-godisnjak. Odavao je nekog internationalnog radnika i bivseg komunistu. Bio je ljubazan ali i veoma odredjen. Testirao je vise fotelja. Kad je odabrao fotelju sjednem do njega i pitam ga tajnu dugovjecnosti. Rad, rad i samo rad, svaki dan rad. Rad sa tijelom i rad sa glavom. Bio je pravi asketa. Na rastanku mi je jako stisnuo saku kao sto to rade svi kamerati.

Nakon mjesec – dva navrati njegov sin i kaze da je otac veoma zadovoljan sa foteljom i da me je pozdravio!

USA-FOTELJA I HEMODIALIZA

Prisao mi je direktno od ulaznih vrata i pitao za kozne el-reglerade fotelje. Bio je pravi sredovjecni gospodin, trenad i njegovan, skupo odjeven, elegantnih manira. Odveo sam ga do odjeljenja. ”Prvo cu testirati fotelje koje bi mi mogle odgovarati, to ce potrajati, onda cu doci kod vas za eventualne informacije i kupnju, rece i okrenu se ka foteljama.

Nakon otprilike 2 – 3 sata odosmo do odjeljena, pokaza mi dva modela, dao sam mu dodatne informacije i onda mi je ispricao svoju pricu.

Razbolio se od diabetesa, secerna bolest. Nije mu odgovaralo da tako cesto ide kod doktora na hemodijalizu. Zato je u svojoj vili u jednoj sobi napravio svoj privatni laboratorij za hemodijalizu. Kupio je aparaturu i bio u postupku samoobuke, falila mu je udobna i fleksibilna kozna fotelja. Da li ce te se sami ubadati, pitam ga iz neprijatne znatizelje. Da, to ce ici dobro. Ne radi se o bolu, radi se o psihickom dozivljaju ubadanja, metal ide u venu, na koji se covjek navikne. Ima sprej protiv bola ubadanja. Testirao sam ga ali, kao sto rekoh bol nije problem.

Kupio je najbolju i najskuplju koznu fotelju!

Nakon mjesec – dva dobio sam mejl da je startao sa kucnom hemodijalizom i da sve ukljucujuci i fotelju funkcionise bezprijekorno.

Za moj 72 rodjendan, 5. decembar 2020. napravili smo Ajda, moja kcer, i ja jednu luxuznu Corona setnju!

Svedska je zbog nespopsobnosti i neznanja svojih generala u borbi protiv pandemije imala velike gubitke na svim poljima iako je imala najbolje predispozicije na svijetu.

Zivi smo i zdravi svi i niko i nitko od mojih nije bio zarazen!

I zato pocnimo sa jednom poznatom Sarajevskom (Crvena jabuka – Grade moj),

I onda zbog ravnopravnosti mora pasti i jedna narodna (Halid Beslic i Prvi poljubac), ali Halidov video se ne moze direktno startati sa WordPressa i zato evo jedne druge narodne (Dzejla Ramovic, buduca svjetska primadona, i na zalost samo prvi dio od Ah sto cemo ljubav kriti)

A onda i jedna iz moje nove Domovine (Lasse Berghagen i Stokholm u mom srcu)”

Najsrdacniji pozdravi svima!