Bosanski otac Kulin ban, https://bs.wikipedia.org/wiki/Kulin_ban vladao je Bosnom, prvom državnom Bosnom, od 1180. do 1204. Bosna je faktički bila prva prava država Slavena na Balkanskom poluostrvu. Slaveni su se naseljavali na Balkan od 5. do 7. vijeka, a taj prostor je bio največim dijelom dio Bizantije (Vizantije) velikog pravoslavnog carstva nastalog poslije raspada – podjele Rimskog carstva od polovine 4. vijeka. Manjim zapadnim dijelom je bio nesredjena periferija “Rima”. Istočno Rimsko carstvo je postalo religijski pravoslavno carstvo koje se temeljilo na grčkom jeziku, a ne latinskom, središte je bilo u Grčkoj, a glavni grad je bio Konstainopolj, današnji Carigrad ili Istambul. Pravoslavlje nema Papu ili vrhovnog vodju te religije kao katoličanstvo. Bizantija je bila najjača u 10., 11. i početkom 12. vijeka kada je počela propadati i sužavati svoj teritorij sve do 1453. godine padom Carigrada. Slavenske “državice” od dana naseljavanja pa do sredine 12. vijeka bile su samo neke vazalske tvorevine koje su se upinjale u lojalnosti stranim, daleko jačim vladarima i veličanju preuzetih religija pravoslavlja ili katolicizma (Naši slaveni su imali svoju autohtonu religiju prije pokrštavanja.) Bili su dakle veči “katolici od Pape”.

Kulin ban je bio katolik, ali je bio prešao na kršćansku Bosansku vjeru, Bosansku crkvu, rašireno vjerovanje Bosanskog naroda, koju su ondašnji aspiratori na teritorij Bosne, a naročito oni sa istoka, proglasili za herezu ili krivovjerje. I onda je knez Vukan Nemanjić, sin Stefana Nemanje, ocinkario Papi Kulina bana, njegovu suprugu, (a svoju tetku, sestra njegovog oca), njegovu (Banovu sestru), više srodnika i više od 10.000 Bosanaca za herezu odnosno krivovjerje.

Tako je započelo prvo dokazano cinkarenje na našim prostorima koje se nastavilo i živi i danas. I Srbi i Hrvati i Muslimani – Bošnjaci imaju taj urodjeni vazalski sindrom u sebi. Uvijek se ulizuju nekome, dosadjuju, izmišljaju; uvijek će neko drugi riješavati njihove probleme, samo oni neće kao razumni ljudi zajednički sjesti u svrhu rješavanja problema – oni će radije ratovati izmedju sebe.

Helem Papa se zabrinuo pa je bio angažavao Ugarskog kralja Emerika da uništi (krvljem) herezu. NajBosanac, Kulin ban se vratio na katoličanstvo i tako bi mirna Bosna opet. Bosanstvo Kulina bana se ogleda i u ploči nazvanoj po njemu sa 6 različitih krstova koji su mogli predstavljati 6 krščanskih religija.

Bosna se oduvjek nalazila na vjetrometini izmedju dvije velike kršćanske, a kasnije i jedne velike islamske religije. Bosna je uvijek bila teritorijalni cilj tzv. velike Srbije, a kasnije i tajne velike Hrvatske. Preživjela je do danas zahvaljujući majstorijama koje je svojom praksom utemeljio Kulin ban i čvrsto se nadam da će preživjeti najnovije i još novije dolazeće izazove!

Evo sada višedobne karte države Bosne na vjetrometinama od Kulina bana do kralja Tvrtka.

Katarina Kosača Kotromanić Bosanska kraljica, 1424(?) – 1478. Katarina je u djetinjstvu odgajana u pravoslavnoj vjeri svoje majke, kasnije slijedi nauk bogumila, a udajom za Stjepana Tomaša Kotromanića prelazi na katoličanstvo te postaje članicom franjevačkog svjetovnog reda.

Umrla u izgnanstu, a nakon što je Bosna osvojena od Turaka, u Rimu. Sahranjena je u u baziliki St. Maria in Aracoeli, na rimskome Kapitolu. Na grobnoj ploči, slika dole desno, stoji natpis:^[10]

“Spomenik podignut Katarini (kao katolkinji), kraljici Bosne – sestri Stjepana, hercega od Svetog Save; iz roda Jelene; i kćeri kneza Stjepana – koja bijaše supruga bosanskoga kralja Tome. Živjela je 54 godine, a u Rimu je usnula [u smrti] 25. listopada, godine Gospodnje 1478.”

Nema tu dakle ni Srbije ni Hrvatske, ni Srba, a ni Hrvata! Bila je tu uvijek i ostala Bosna domovina Bosanaca raznih vjeroispovijest!

Turski vakat, je od 1463. do 1878. godine donio Bosni preko 400 godina vazalskog mira, stabilnosti, uredjenog života i deverisanja. Mnogi Bosanci, pripadnici sve tri kršćanske religije (katolici, pravoslavci i bosanski autohtoni hrišćani) su iz ekonomskih razloga te zbog drugih životnih pogodnosti prešli na islam. Inače promjena vjera se često upražnjavala na tlu Bosne, a i šire tako da često imamo istih prezimena, “velikih” srba ili “velikih” hrvata koji su iz komercijalnih ili prisilnih razloga prelazili iz jedne u drugu religiju i obratno. Tursko carstvo je bilo jedno od največih i najdugovjecnijih u svjetskoj istoriji, okupljalo je mnogo naroda, kultura, religija, teritorija i trajalo je od 1299. do 1918. godine.Ta dugovječnost i pluralizam svih sadžaja su egzistirali u svom vremenu zahvaljujući jednom efikasnom i uredjenom sistemu vladanja; i politickom, i vojnom, i privredniom, i tržišnom uključujući svjetsku trgovinu,… koji je jednim dijelom podrazumijevao stalna osvajanja teritorija, time se dodatno hranio.

Iz Turskog doba, doba Otomanskog carstva, nastavili su, a još i danas žive muslimani – slaveni, islamski vjernici sa svojim džamijama, sa mnogih se još uvijek čuje glas mujezina, grobljima i drugim vjerskim objektima. Žive, a naročito u mojim sjećanjima i bosanske mahale, bosanska sela, javne ćesme, kaldrme, bijelo okrečene kuće i ogradni zidovi, sinije, oklagije, kalaisane tepsije, bosanske metle, drolje koje pokrivaju vodom naspricane drvene podove, i specijalni ćilimi, zarčići, minderi i onda prije svega razna fantastična jela, i slana i slatka. Žive i poneki običaji, ponegdje, a onda najjača i največa duhovno-kulturna zaostavština iz turskog vakta Sevdalinka, ne samo da je nastavila živjeti nego se razvija i snažno utiče na modernu narodnu i drugu muziku svih žanrova. Sve to naslijedje je postalo Bosansko obilježje. Razne pite, ćevapčići, razne dolme, bosanska kafa, baklave, hurmažice, samuni, šljiva (rakija),….. Posebno obilježje za Bošnjake (muslimane) su vicevi o Muji i Sulji, specijalna smiješna filozofija jebenog života, a najčešće retoričko karikiranje i sprdanje sa životnim situacijama koju primitivci i neprijatelji smatraju kao glupanluk jer zbog svoje mentalne ograničenosti ne mogu razumjeti to rapsodićno škakljenje svakodnevnih životnih situacija. Evo jedan takav vic, “Ide Mujo uz Kovače prema Vratnik (uzbrdo) i nosi ormar na ledjima, seli se. Naidje jedna poznanica i pita ga gdje ti je Suljo tvoj jaran da ti pomogne, a on odgovora, Evo ga u ormaru čuva staklariju.” Pa ti sad razmisljaj sta je istina, jeli se Mujo zajebavo, a ako si duhovit naći češ najveseliji odgovor za sebe sam! Isto kao kod Šredingera, čuvenog kvantnog fizičara, dilema ima li ili nema mačke u nevidljivom (zatvorenom) prostoru.

Susret kuća iz Turskog Sarajeva i nadolazećih Austrijskih zgrada u glavnoj ulici, današnjoj ulici Maršala Tita!

A sada jedna jedna izvorna sevdalinka, Kad ja podjoh na “Bembašu” u izvedbi sakupljača i pjevača izvorne sevdalinke dakle dr. Himzo Polovina kojeg mnogi smatraji najboljim pjevačem sevdalinki.

Austrijsko doba je doba druge Najbolje Bosne. Tursko carstvo je propadalo, Bosna je padala u siromaštvo, pojavili se nemiri, vječni neprijatelji su bili izmilili iz svojih jazbina i onda dodje najbolji okupator, Austrija, oficijelno Austro-ugarska monarhija. Za 30 godina napravili su od zaostale, razuredjene i siromašne Bosne jednu Srednjeeuropsku državu! Ustrojili državu, poredak, napravili državne zgrade svih potreba, moderne gradove, putove, željeznicu, “struju”, pozorišta, škole, tramvaj, parkove,….. I ono najvažnije za Bosnu, nije bilo ni Hrvata, ni Srba, ni Muslimana, ni Jevreja bili su svi samo stanovnici – žitelji Monarhije, Bošnjaki – Bosanci, koji su upražnjavali razne religije, i pravoslavlje, i islam, i katoličanstvo, i judajizam,,,,

Sada ću ispričati jednu istinitu anegdotu. U Poslovnom odboru TP Marketi, gdje sam bio zamjenik glavnog direktora, bio je i jedan dragi, inteligentni, sposobni, duhoviti i revnosni Srbin. Bilo je vrijeme strmoglave inflacije i bilo je gotovo nemoguće izračunati unaprijed prodajne cijene pojedinih uvoznih artiklara u dinarima koje bi pokrivale kupovne cijene u DM, najčešće. Primjer; vi kupite televizor za 100 DM koje tada verijede 1000 dinara i prodate ga nakon tri nedjelje za 2000 dinara za koje možete kupiti tada samo 50 DM. Dakle gubite 50% na supstanci. Srbin se patio svakog dana i onda bi znao doći na vrata moje kancelarije i započeti priču, “Šta je trebalo Gavrilu da ubije onako fini par i još trudna žena (atentat u Sarajevu 1914. godine)? da to nije uradio mi bi smo bili u Austriji, živjeli ko Bogovi i imali istu valutu bez inflacije i ja se ne bih morao patiti.” Na nivou UPI-ja, a i šire prepričavala se ova duboko filozofska i realna anegdota jednog Srajevskog Srbina.

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine igradila je Austrija naš kratkovremenski “porobljivač” https://zemaljskimuzej.ba/o-zemaljskom-muzeju-bih/

Moja Bosna je i “Austrijsko” Sarajevo u kojem sam se rodio, odrasto, uzivao u zivotu i bio uspješan kao poslovan čovjek. Moja Bosna je i Tursko naslijedje koje je nastavilo zivjeti i u jednom dijelu jos uvijek zivi. Moje “Austrijsko” Sarajevo je zapamitlo i pruge prema Višegradu i prema Dubrovniku, najljepše željezničke stanice, državne “Austrijske” zgrade; uprava, fakulteta, muzeja, pozorišta, pozorišne predstave, drame i opere, škole, urbanizam, hotele, Europske kafane, uredjeno korito Miljacke, mostova, vjerskih objekata, cesta, aleja, termalnih banja, uredjenih izletišta, planinarskih kuća,….. sve je to bilo živo u mom Sarajevu, na Ilidži, Vrelu Bosne, Ćirom preko Pala ili Ćirom niz Bradinu, haj, haj, haj,….. I onda naljednici i nasljedje mnogih novih obrazovanih i vrijednih gradjana Austro-ugraske, koji su se doselili i realizovali preobražaj Sarajeva iz jedne zaostale kasabe u jedan moderan srednjoeuropski grad. Došli su bili obrazovani i vrijedni gradjani Austro-ugarske sa svojim privatnim kulturama; austrijanci, nijemci, madjari, hrvati, slovenci, poljaci, česi, italijani,….

Rimo-katolika je 1910. godine u Sarajevu bilo gotovo kao i muslimana. U grupu rimokatolika su uključeni svi doseljenici koji su gradili grad i BiH, tako ja to tumačim. Nije bilo nakvih nacionalnih grupiranja!

Sada ćemo u čast Austrije, našeg “porobljivača” odslušati jednu nebesku melodiju, “An der schöne blauen Donau” u andjeoskom izvodjenju Anton Karas na citri,

Bio sam prije 3-4 godine u Beču i jednog dana šetam u nepoznato. Odjednom vidim dva velika “munareta” i ledja neke crkve. Bila je to Karlova crkva. U Beču sam negdje bio pročitao da je arahitekt za stupove kao inspiraciju imao džamijska munareta.

Znate li kako je rodjena prva Bečka kafana? Nakon druge neuspjele opsade Beča 1683. godine poraženi Turci su se dali u bježaniju i ostavili iza sebe pune šatore. Jedan Bečlija je našao u jednom šatoru mnogo vreća sirove kafe. Sljedeće godine 1684. otvorio je prvu Bečku kafanu koja je do danas ostala i raširila se po cijelom svijetu kao neka kulturna institucija.

Titovo doba, 1945. do 1980. doba treće Najbolje Bosne, treće po redu! Ja sam sretan, zahvalan i ponosan što sam se rodio i živio 44 godine u Titovoj Jugoslaviji, mojoj Bosni i Hercegovini i mom Sarajevu, mom rodnom gradu. Kroz čitav svoj Sarajevski život bio sam spontani i normalni Bosanac (i kao fakin), a u Švedskoj sam postao i duboko svjesni Bosanac. Te moje duge Sarajevsko-Bosansko-Jugoslavenske godine obilježavale su permanentni napredak na svim poljima za sve lojalne gradjane. Znali smo da nas čeka bolje sutra, osječali se medjunarodno jaki i zaštićeni, a unutar zemlje sigurno, bilo je dosta pravde za lojalne, a ako bi negdje zaštekalo uvijek je tu bio neki savez komunista i sekretar sa telefonom. Besplatno zdravstvo, skolovanje, Ferijalni savezi, Radnička odmarališta,…. I onda u Bosni teška industrija, rudnici, namjenska proizvodnja pa onda Energoinvest, Unioninvest, Hidrogradnja, Šipad, Unis, hidro- i termoelektrane, cementare, željezara Zenica, Aluminij Mostar, luka Ploče, Soko, UPI, Rudi Čajevac, pruge, ceste, mandarine i delta Neretve, …. Stalno se gradilo i raslo pa se i dosezao svijet. Što više škole to bolji i plaćeniji posao!, bila je opšte prihvaćena i važeća deviza. Perspektive i selameta je bilo na sve strane, Bosna je rasla, a Sarajevo postalo poslovni centar i centar života, kulture, a najviše muzike i lijepog života u bivšoj Jugoslaviji! Glavni nositelji te i takve Bosne bili su Bosanci.

Bosanac je čovjek svih vjera kome je Bosna na srcu. Tito je bio i Bosanac! Političari; Rato Dugonjić, Džemal Bijedić, Branko Mikulić, Nijaz Duraković, Ante Sučić,….. su Bosanci političari iz mog vremenskog i iskustvenog opusa. Emerik Blum je največi Bosanac ostvarivač, odnosno privredni graditelj BiH! Kompjuterski Energoinvest imao je interne kontakte sa e-mail poštom prije svijeta, a bio je treći kupac po redu IBM-ovog najboljeg kompjutera tih godina! Prije rata Energoinvest je imao preko 50.000 zaposlenih radnika i poslove po cijelom svijetu! Muhamed Filipović, filozof i akademik, javni oglašivač Bosanskog duha, https://bs.wikipedia.org/wiki/Muhamed_Filipovi%C4%87 i https://www.facebook.com/reel/953838570817060 , Ljiljana – Molnar Talajić, operska primadona, je čitav svoj život bila ponosna Bosanka širom svijeta! Slušao sam jedan od njenih posljednjih intervjua, ona je govorila najbolji narodni Bosanski jezik pored svih jezika kojima se služila putujući po svijetu gradeći svoju blistavu karijeru! Josip Pejaković, glumac i najoratorskiji Bosanac kroz svoje monodrame i ukupna nastupanja na kulturnom polju! Muzičke zvijezde; Davorin Popović, Kemal Monteno, Zdravko Čolić, Goran Bregović, Safet Isović, Halid Bešlić, Zehra Deović, Beba Selimović, pop i rock sastavi; Indexi, Bijelo dugme, Crvena jabuka,….zatim sportisti; Ivica Osim, futbalski Štraus, ljubimac i Graza u Austriji i Japana, Japanci su o njemu ili u vezi sa njim napisali 18 knjiga! Asim Ferhatović, prvi futbalski “genije” u BiH, svaki dan ga je na Kovačima čekao nekoliko potrebitih da im da koji dinar kada bi se on spuštao od Vratnika do svoje čevapdžinice. Blaž Sliškovic, futbalski čudotvorac i boemčina, Mirza Delibašić, maestralni košarkaš, boem, Dragan Vikić, vrhunski karatista i komandant najvažnijih branilaca nespremnog Sarajeva iz prvih dana agresije na BiH od strane posebno obučenih, pripremljenih, opremljenih, tajno ubacenih i podmuklih srpskih specijalnih snaga, Branko Čopić, jedini pisac koji je pisao originalnim poetskim, lirskim i duhovnim jezikom Bosne, buntovnik. Aleksa Šantić, poeta, vjerni i odani poklonik BiH i njenih naroda, nikad probudjeni ljubavnik ljepota koje su ga okruživale i držale očaranim čitavog života, Avdo Sidran, največi Bosanski političko-društveni pisac i svjetski scenarista koji se nije vedjahatio u komplikovanim jezičkim izdrkavanjima. Narodni intelektualac i tumač! Već sam to negdje pisao, mene niko nije izdao od mojih najbližih Sarajlija svih vjera i nevjera o kojima sam napravio posebne priloge na ovom blogu, svi su oni pravi Bosanci. Čitav moj Sarajevski život sam bio Bosanac medju Bosancima od osnovne do srednje, od dječijih Raja preko mladalačkih Raja do mojih poslovnih, kartaroških, kolegijalnih, kafanskih, privatnih i spontanih druženja. Nebosanci su se uvijek plašili kulture, umjetnosti, nepoznate budućnosti, gradskih svjetala i saobračajnica, muzika na instrumentima sa dvije i vise žica, sretanja sa drugim i drugačijim, …. Na žalost u posljednjem ratu su velikom večinom pobijedili nebosanci. Bosanci su se raspršili po svijetu, mnogi su i umrli, a neki su ostali živjeti u Sarajevu i Bosni u neshvatljivoj manjini.

Sada ćemo za ta divna stara vremena poslušati jednu ondašnju Keminu i našu, dakle Kemal Monteno i “Zemljo moja”

Geografija Bosne….. U jednom od posljednjih intervjua priča pokojni Ivica Osim zašto voli i živi u Bosni. Bosna ima fantastičnu klimu, fantastičnu prirodu i ljude! Osim je mogao komotno živjeti u lijepoj i uredjenoj Austriji, pa čak i u Japanu, i to kao uvaženi gradjanin, ali nije. Za vrijeme rata sjedio sam mnogo večeri sa profesorom dr. Šimić Srečko te komentarisao ratne vijesti. Jednom sam ja pizdio na moje (Muslimane – Bošnjake – Bosance) kako su neorganizovani i ne žele vidjeti istinu i još mnogo neprimjerenih riječi, a on mi savim smireno i duboko iskreno reče, Nisi u pravu, to je jedan divan narod samo lakovjeran.

Domovina se utka u čovjeka od prvog udahnuća i nastavi živjeti u njemu kao nešto neupitno, nešto što se ne analizira, ne dovodi u pitanje,… . Isto kao i majka. Domovina i majka se najviše vole i to bez traženog razloga! Medjutim ponekad čovjek osjeća potrebu da poredi geografije svoje domovine i drugih zemalja. Švedska je prelijepa, vode, šume, more, jezera, ostrva, dobri ljudi, razvijena, pravo demokratika koliko to može biti, moderna i udobna zemlja. Ali i Bosna ima svoju fantastičnu klimu, svoje brdovite šume, svoje voćnjake, livade, potoke, rijeke, ponornice, jezera, pa i dio mora, ribe, divljač,… Miljarde mirisavih cvijetova, hiljade i hiljade voćki u svim varijantma, domaćih i divljih životinja, riba, ptica, žubora i huka rijeka, i toplih i hladnih i onako vjetrova, hladnih zima i toplih ljeta,…. Ima svoje ljude, uspješne ljude, duhovne kreatore, majstore jeftinog života i rahatluka, svoju kahvu, rakijicu, svoje različite tradicije i običaje, svoje istorijske crkve i džamije, Muju i Sulju u vicevima, liske, grube zajebante, podjebače, mitske strahove,…. uz sve nabrojano ide imenički pridjev “Bosanski” kao oznaka posebnosti. Bosna je stotinama godina bila i biti ce opet specijelna zbog svoje geografije i ljudi koji svojim kulturnim, društvenim i svim drugim mješanjima uvijek stvaraju i grade nešto novo, duhovno prije svega!

Vrijeme je sada za jedan najpraviji, najoriginalniji, najsimboliskiji i najistinitiji Bosanski muzički video, Željan sam Bosne i rodnog kraja, u izvodjenju, Selimović Midhat – Mido

Današnja, poslijeratna Bosna, je moje ogromno razočarenje i tuga. Tridesetičetiri godine nakon proglašenja nezavisnosti (1992.) i tridesetijedna godina nakon okončanja rata (1995.) ljudi se još uvijek pate i “ratuju”, srećom ne ginu. U državi ništa normalno ne funkcioniše, a i ono što daje neki privid u osnovi ima korupciju, pljačku, prevaru, najcrnji nacionalizam,……Komšijsko čerećenje Bosne je nastavljeno. Nerijetko me stid slika političara i tupih izraza lica, vijesti i idiotskih konotacija u vezi sa BiH. Jedina dva svijetla političara, koji hoće moderno ustrojenu gradjansku i demokratsku Bosnu i Hercegovinu, prema mom mišljenju su Željko Komšić i Miro Lazović! Rekao bih jedina dva Bosanca u mnogobrojnoj armiji političara – nacionalista i uhljega. Ja ne živim u Bosni i stanje pratim isključivo preko interneta, ne baš redovno, pa ako sam nekog stvarno izostavio neka se javi.

Najsvijetlij Bosanci današnje BiH su sportisti Lana Pudar, fenomenalna plivačica, zatim Futbalska reprezentacija BiH koja se takmičila na Svjetskom prvenstvu 2026. Sergej Barbarez trener i Emir Spahić direktor. Ovdje moram istaknuti jedan fenomen, 6 stalnih reprezentativaca su djeca naših izbjeglica rodjena u inostranstvu od SAD do Njemačke koji pričaju veoma dobro naš jezik i identifiraju se sa Bosnom svojih rodietlja. To su Muharemović, Memić, Bajraktarević, Demirović, Tabaković i Alajbegović!

Nadjimo selamet u onoj narodnoj da nada treba zadnja umrijeti i poslušajmo jednu davnu kada je nade bilo mnogo više, “Stari” u izvodjenju Kemo, Tifa, Fazla, Emir, Mo Selection,

BOSANSKE SEVDALINKE ( https://sevdalinka.info/ ) dobile su ime po riječi sevdah što znači ljubav, ljubavna čežnja, zanos. One otkrivaju Bosansku familiju, čaršiju i gradove u kojima se dvoje vole ili sanjaju ili se reflektiraju u najbližoj familiji. Bosanske sevdalinke su nastale kao narodne pjesme, koje su komponovane od naroda da bi se kasnije počele komponovati od poznatih autora te kao muzičko-duhovni originali bili prihaćeni od Bosanaca. Ilidžanski festival je u mnogo godina bio i ostao promotor novokomponovane Bosanske sevdalinke! Jovica Petković je pored ostali komponovao dvije najrodoljubljivije sevdalineke Da sam ptica i Sa Igmana pogledat je lijepo; Ismet Alajbegović-Šerbo i dvije najemotivnije sevadlinek; Tebi majko misli lete i Stara staza; Rade Jovanović je komponovao za mnoge najoriginalniju Bosansku sevdalinku, Kad sretneš Hanku, Jozo Penava je bio vjerovatno najplodniji stvaraoc novokomponovanih Bosanskih sevdalinki evo da nabrojim samo tri; “Sve behara i sve cvjeta” “Gledala sam sa prozora” “Sarajčice hajdemo”‘ . Sevdalinka se proširila i na Srbiju gdje je postala originalna i veoma prihvaćena kao kafanska sevdalinka. Na društvenim medijima se svakodnevno mogu sresti djeca i omladina iz Srbije koji sa ogromnim entuzijazmom i doživljajem sviraju stare Bosanske sevdalinke! Inače treba reči da se sevdalinka počela svirati na harmonici dolaskom Austro.ugarske u Bosnu. Harmonika je dakle u Bosnu došla sa Austrijom! Do tada se svirala na šargijama, jedan orijentalni žičani instrument koji je na naše prostore došao sa Turcima.

HALID BEŠLIĆ (1953.-2025.) jedinstvena personifikacija Bosne i Hercegovine. Sretao sam ga u prijeratnom mliječnom restoranu Vučko kod Pionirske doline, prije futbalskih utakmica Sarajeva. O njemu su mi pričali fuš radnici na mojoj farmi; tesari, armirači, zidari kao svom kolegi, tesaru iz GP Sedrenik. Gljivu, Halidovog kompozitora, sam poznavao kao fakina iz kafane Koševo. Radovao sam se svim njihovim uspesima iako je bilo melodija koje nisam nikada mogao provariti. Halid je bio pravi dobri Bosanac! Imao je močni glas Bosne, glas planiskih visova, gustih šuma, hučnih i smirnih rijeka, dugi prirodni i postojani glas koji nikada nije padao u tonalitetu od sebe samog, nije se gubio, nego po Halidovoj komandi. U posljednjem opusu imao je poetske tekstove na veoma visokom nivou. Osvajao je sva srca u Bosni i muslimanska i pravoslavna i katolička, i….! Imao je jednu tešku saobraćajnu nesreću, izgubio je jedno oko i imao tragove po licu. Ali ostao je uvijek isti, narodni Halid, koji je na najbolji način širio ljepote života, ljubavi, radost i veselje. Halid je kao takav bio i ostao personifikacija Bosne ili ti Bosanac par excellence !

Bosna je jedna fantastična zemlja sa fantastičnom istorijom i dugim životom. Mi Bosanci koji smo je u Titovoj Jugoslaviji nastavili bili graditi i učinili svojevrsnim kulturnim, sportskim i privrednim centrom bivše Jugoslavije, koja nam je uvijek ležala na srcu smo ostali u manjini nakon posljednjeg rata. Čini se da pobjede izvojevajaju velikosrpske, velikohrvatske i sluntave bošnjačke snage. Ostaje nada da će Bosna nastaviti živjeti kao jedna cjelovita, samostalna i suverena država prije svega zato što Europa ne želi imati islamsku državu na svom tlu, a zatim i da će se nešto i u okruženju promjeniti za što nadu daju posljednji izbori u Srbiji (2026.). A možda ce separatistički bosanci najzad doći tobe i shvatiti da nisu tako dobrodošli u Zagrebu ili Beogradu ili ???., te da najbolje šanse za osobni, familijarni i društveni prosperitet imaju u svojoj BiH.

A ja sam u duši ostao Bosanac, neoprostivo povrijedjen od novih vlasti i velikog dijela familije koji su me opljačkali, ali vjerni Bosanac one moje Bosne, historijske Bosne i Bosne koja je cvjetala za mog Sarajevskog života. Volim i Švedsku i naučio sam se živjeti u jednoj uredjenoj i bogatoj zemlji sa jakim istorijskim šarmom. Više posljednih godina kada se vraćam sa nekog puta te letimo iznad Švedske i Štockholma uvijek dobijam taj topli osjećaj, vraćam se kući! Životno poravnjanje mi se desilo na najbolji način. Svoje pozne godine živim u udobnoj i lijepoj Švedskoj i pun sam Bosanskih inspiracija za sva moguća druženja; akšamluke, sevdalinke, zajebancije, podvale,…..

Nevjerovatna i fascinantna slika iz L.A. pred futbalsku utakmicu na Svjetskom prvenstvu.

Poslušajmo na kraju najdublju, najoriginalniju, najbolju, najjaču, najviše pjevanu, čak i Zlatan zna pjevati refren, pjesmu upriličenu za Svjetsko futbalsko prvenstvo u Americi. Dubiosa kolekti i I am fršn Bosnia take mi to America.